Buljubašić: Nisam bio sposoban pa su me prebacili u arhivu HEP-a

Skoro sat i pol svjedočio je na zagrebačkom Županijskom sudu Rade Buljubašić (47), povratnik iz Australije o svom zaposlenju u HEP-u radi čega se sada, pod sumnjom da su tu kombinaciju omogućili, sudi bivšem šefu uprave te tvrtke Ivanu Mravku, Željku Doriću, Mladenu Belji i Aleksandru Berniki.

Podsjetimo, Večernji list prije tri godine otkrio je da je Buljubašić u HEP-u zaposlen samo fiktivno, te da zapravo dane provodi radeći u HDZ-ovoj središnjici na Trgu žrtava fašizma, stranke koja ga je uhljebila u državnu firmu kao zahvalu za njegovo djelovanje u iseljeništvu. Taj bravar, tokar i trgovac po struci vratio se u Hrvatsku, pričao je, iz bijelog svijeta u veljači 2006. nakon očeve smrti.

Nije imao ni smještaj, niti posao, ali za razliku od mnogih nezaposlenih Hrvata snašao se vrlo brzo. Već sredinom lipnja zaposlen je u HEP-u, a prije toga u svibnju dobio je prostran stan s minimalnim najmom i službeni mobitel.

- U Metkoviću su mi moji prijatelji branitelji rekli da HEP raspisuje natječaj za moju struku, bravara pa sam se javio Doriću koji je rekao da bi za mene moglo biti posla i uputio me Belji. Doriću sam rekao da nemam nikakav smještaj u Zagrebu, a on me uputio na pravnu službu u HEP-u. Za otprilike dva tjedna dobio sam stan u derutnom stanju, a mjesečno sam plaćao najam od 400 kuna. Nisam plaćao redovno samo zato jer mi HEP nije slao uplatnice svaki mjesec pa mi se znalo skupiti tako da sam za najam stana od plaće nekad morao dati čak i 1200 kuna. Tražio sam i mobitel jer u stanu nisam imao telefon – požalio se Buljubašić.

I službeni mobitel taj bravar dobio je po hitnom postupku iako ga nije imao niti njegov prvi šef Bacan.

- Prvih nekoliko dana u HEP-u sam radio kao instrumentalac, ali nisam bio sposoban za taj posao pa su me prebacili u arhivu gdje sam slagao, kopirao nacrte, čistio i sve što je već trebalo. Plaća mi je barem na početu bila oko 4 tisuće kuna, a kasnije mislim niža, ali se ne sjećam točno. Radio sam u Zagorskoj ulici, a rijetko kada sam odlazio u upravnu zgradu u Vukovarskoj, samo kad mi je Bacan to naložio – rekao je Buljubašić, koji je u Australiji 22 godine radio na obradi metala. Tužiteljica je tada napomenula kako je Bacan nedavno svjedočio sasvim oprečno.

Njegov je, barem formalan šef mislio da Buljubašić radi u upravnoj zgradi Vukovarskoj jer ga nije bilo u Zagorskoj. Točnije Bacan je svjedočio da mu zapravo nikad nije jasno što Buljubašić uopće radi u HEP-u.

 - To je njegov iskaz, ali ovo što ja kažem je točno – kratko je komentirao Buljubašić, dodajući da su neki djelatnici svaki dan evidentirali svoj dolazak u firmu, a drugi nisu, on je spadao u potonju grupu. Inače je, tvrdi, na posao dolazio redovno od 2006. do 2009., a jedina iznimka bilo je bolovanje od mjesec dana. Svake godne koristio je 22 ili 24 dana godišnjeg s time da se jedne godine na godišnjem u Australiji zadržao još desetak dana.

 - Nisam se mogao vratiti pa sam nazvao i rekao da ću uzeti još tjedna, dva. Imao sam neke stvari tamo za obaviti, ali to sam kasnije odradio – rekao je Buljubašić. Na pitanje sutkinje kako je to kasnije odradio ako ima svaki dan ima fiksno radno vrijeme nije znao odgovoriti. Rekao je samo da je nekad dobio manju plaću. Buljubašić je svjedočio da je u HDZ-ovu središnjicu dolazio dva puta tjedno ili jednom u dva tjedna volontirati, ali isključivo u poslijepodnevnim satima. Nakon tri godine podstanarstva otkupio je HEP-ov stan po povlaštenoj, 70 posto nižoj cijeni, a prije toga tražio je izvođače radova, tvtku Ingru da poprave nedostatke. Prema optužnici četvorica okrivljenih, podsjetimo, fiktivnim su zapošljavanjem Buljubašića ostvarili nezakonitu dobit od 624 tisuće kuna s time da je HEP oštećen za 760 tisuća kuna.

>> 'Pri zapošljavanju Buljubašića u HEP-u poštovana je procedura'