'Bundo nije mogao sam kroz šumu, netko ga je odvezao i ostavio'

Nikada Bundo nije otišao od kuće, znao je malo prošetati u društvu svog Gare, ali uvijek su bili tu. I zato su svi u obitelji bili su uvjereni kako je odlučio da mu je dosta života i otišao uginuti, kaže nam Zoran Radulović iz Gorice Valpovačke.

– Znaju to tako psi. Tražio sam ga dva dana, zavirivao u bale sijena, u susjedovo dvorište, svima sam rekao da nam jave ako ga slučajno pronađu. Zaslužio je da ga makar pokopamo. Uvijek je bio tu, odrastao je s djecom – govori nam Zoran. Nije se nikako mirio s činjenicom da Bunde nema, nadao se da će se ipak pojaviti pa nije odustajao od potrage. Pas je imao već 18 godina, bio je i slijep, ali glavni u dvorištu. Garo je bez njega bio potpuno izgubljen jer Bundo je bio taj koji ga je učio, sve se radilo na njegov lavež.

Dva dana Zoran je uporno tražio psa, a onda je stigao poziv.

– Tata je upisan kao vlasnik, na njega je Bundo čipiran pa su njega zvali. Skoro je pao sa stolice kad su mu rekli da je Bundo u Slavonskom Brodu – priča nam Zoran. Otkud Bundo u Slavonskom Brodu, pitali su se. Odmah je otišao po psa, a onda je doznao i što se dogodilo. Bundu su pronašli sklupčanog u snijegu, u šumi između Koške i Lacića. Spasila ga Osječanka Tena, među volonterima poznata kao Tena Lala, ali ona ističe da su svi uključeni u ovu priču jednako zaslužni što se Bundo sretno vratio kući.

– Bundo je viđen isti dan kad je nestao, a drugi dan se vratio i sklupčao u snijegu. Tada je Mario M. tražio pomoć. Objavu na Facebooku vidjela je i Nina M. iz Slavonskog Broda koja je rekla da može biti kod nje i išla ga je tražiti. Nije se sama snašla u toj šumi, a ja sam bila uvjerena da pas jutro neće dočekati – govori nam ova mlada Osječanka. Ističe da bez pomoći Vedrane i Filipa, koji su ponudili prijevoz, ni ona ni njezin dečko Dejan ne bi ništa mogli. Bila je noć, no uspjeli su pronaći psa i odvesti ga u Slavonski Brod na privremeni smještaj.

– Uopće nije reagirao kad smo došli do njega, kao da je potpuno odustao od života. Vidjeli smo da je slijep i bili smo sigurni da ga je netko izbacio. I to nedavno, jer nije bio mršav, a ni prljav. Istu večer pokušali smo očitati čip, ali nismo ga pronašli pa sam bila još uvjerenija da je izbačen – prisjeća se Tena. Sljedeće jutro psa su odveli kod veterinara koji je pronašao i čip. I nitko nije mogao vjerovati kako je slijepi pas uspio kroz šumu proći gotovo 15 kilometara.

– Obavijestila sam vlasnika, rekao je da će odmah doći po njega. Stigao je sin koji ga je i tražio, bio je oduševljen – kaže mlada volonterka ne skrivajući sreću zbog sretnog završetka ove priče.

Da Bundo nije mogao sam doći do mjesta na kojem su ga našli uvjeren je i Zoran Radulović. Kaže, pas je slijep već dvije godine i dobro se snalazi na poznatom, ali siguran je da sam ne bi mogao kroz šumu, preko rijeke Vučice, a tu su i dva kanala koja je trebao proći.

– Bundo voli biti vani, ali bio je malo pothlađen pa smo ga stavili u kuću. I stalno smo morali paziti da se negdje ne zaleti, posebno da se ne pritisne na peć. Pustili smo ga van, ali stalno gledamo gdje je – opisuje nam. Bundo ga je odmah prepoznao po glasu, ali tek u autu shvatio je da se vraća kući i počeo lajati od veselja.

Sve je opet po starom, a Zoran se i dalje pita kome je stari i slijepi pas smetao i otkud mu pravo da ga odvoji od njegove obitelji i osudi na smrt. Jer da je ostao tu noć u šumi, pitanje je bi li Bundo danas bio živ.