Šeks i Mesić imaju dugu zajedničku povijest ili kako je Šeks rekao, “pola stoljeća su u raznovrsim, prijateljskim, političkim i drugim odnosima”.
Posljednjih godina javnost je svjedočila nemilosrdnim verbalnim okršajima u kojima se njih dvojica nisu ustručavali jedan drugome poslati i najžešće poruke pa je to zanimljivije njihovo međusobno poštovanje u vrijeme kad jedan drugome daju odlikovanja.
I Šeks je naime odlikovao Mesića u srpnju 2005., kada je bio predsjednik Sabora, te uz birane riječi uručio Mesiću najviše državno odlikovanje, Velered kralja Tomislava, iako je nekoliko godina prije toga – u vrijeme prosvjeda protiv Račanove vlade, kada su Mesić, Račan i V. Pusić nazivani izdajnicima i veleizdajnicima – Šeks u Osijeku upitao je li “moguće danas u Hrvatskoj reći ono što kaže nesretni Stevan Mesić da blokiranje prometnica podsjeća na vrijeme postavljanja četničkih balvana”.
Mesić je znao reći da će sa Šeksom razgovarati tek kada prođe alkotest, a u vrijeme burne predizborne predsjedničke kampanje za drugi mandat Šeks je rekao da bi Mesićev izvještaj o proteklom mandatu bio “čisti bijeli papir”, na što mu je Mesić iz Jastrebarskog poručio da će Šeks “do kraja kampanje imati dovoljno vremena da razluči što je bijeli papir, a što bijeli miš”.
Kada je Mesić najavio da će dahtati Vladi za vrat, Šeks mu je poručio da Vlada odgovara Saboru, a ne predsjedniku te “da se umjesto imena Stjepan Mesić koristi imenom Stupan Mesić, a odmila ga mogu zvati i Stupidan Mesić”.
Mesić nije ostajao dužan pa je tako Šeksa “počastio” i izjavom da je “glupost demokratsko pravo pojedinca, kojim se očito služi i predsjednik Sabora Šeks”.