Splićanin koji je u vrlo uspješnoj karijeri u Kaliforniji razvio tvrtku koja je američkoj vladi i kompanijama ključna za provođenje politike zaštite okoliša odlučio je uključiti se u javnu raspravu u Hrvatskoj na temu otvaranja Jadranskog mora za masovnu eksploataciju nafte i plina i, kao svjetski stručnjak na području ekologije i internetske informatike, upozoriti da bi to za Hrvatsku bila “nepopravljiva greška”.
Softver za kontrolu okoliša
– Opasno je upustiti se u bušenje Jadrana. To je jedna od najvećih pogrešaka koje bi Hrvatska mogla napraviti. Dovoljno je upitati se zašto sve te američke naftne kompanije koje bi tako silno željele bušiti u hrvatskom moru ne rade takva istraživanja ovdje uz obalu Kalifornije? Odgovor je jednostavan: zato što im je to zakonom zabranjeno – kaže Nenad Duplančić. Procjenjuje se da pod morem uz obalu Kalifornije postoje naftne rezerve od oko 10-15 milijardi barela, dok procjene za Jadran govore o oko tri milijarde barela nafte. No, nove naftne bušotine uz obalu Kalifornije i Floride, američkih saveznih država koje se oslanjaju na turizam kao i hrvatska obala, zabranjeno je graditi još od 1969. kad je izlijevanje nafte u blizini Santa Barbare nanijelo veliku štetu turizmu i ribarstvu. Nakon te katastrofe morske naftne bušotine nastavile su se graditi u Teksasu i Louisiani.
– Jedan incident i jedan izljev poput onoga koji se dogodio 2010. na platformi Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu bio bi dovoljan da uništi ekosustav u prilično zatvorenom moru kao što je Jadransko – upozorava Nenad Duplančić. Iako su i Meksički zaljev i Jadran dva mora zatvorena tipa, Meksički zaljev je površinom gotovo 12 puta veći od Jadranskog mora. Bolje nego ijedan drugi Hrvat na svijetu, Duplančić zna koliko prljavog rublja imaju vodeće globalne naftne i plinske kompanije. Njegova kompanija Locus Technologies usavršila je softver s pomoću kojega američke vlasti nadgledaju koliko tko zagađuje okoliš.
– Zakoni su takvi da svaka kompanija mora izvještavati vlasti o emisijama ne samo ugljikova dioksida nego i svih drugih plinova i kemikalija koji se ispuštaju u vodu, u zrak ili u tlo. Mi raspolažemo njihovim podacima koje naši klijenti moraju dostavljati američkoj vladi. Raspolažemo s više podataka o tome nego ijedna druga tvrtka. Radimo za klijente iz naftne, kemijske, nuklearne i mnogih drugih industrija uključujući vladina ministarstva energije (DOE) i obrane (DOD). Možemo točno ustanoviti koja industrija kreira najveća zagađenja i koji je udio pojedinih industrija u ispuštanju stakleničkih plinova ili zagađenju voda. To, uostalom, i nije nešto nepoznato, prisutne su o tome informacije u javnosti – objašnjava Duplančić na temelju čega formira svoje mišljenje kad govori o ideji eksploatacije nafte i plina u Jadranu.
Nenad Duplančić studirao je u Splitu i Zagrebu, a kasnije i na postdiplomskom studiju na dva prestižna američka sveučilišta, Carnegie-Mellon i Stanford. Nakon obrane doktorata upravo iz područja istraživanja podmorja, na Sveučilištu u Zagrebu radio je s američkim konzultantskim tvrtkama na nizu projekata za platforme u Perzijskom zaljevu, Sjevernom moru, Mediteranu i Meksičkom zaljevu (pri tome napominje da je većina tih platformi bila na otvorenom moru, daleko od naseljenih obala). Tu se prvi put upoznao sa stvarnim i velikim tehničkim izazovima ove, tada još mlade industrije. Paralelno je karijeru nastavio u drugoj energetskoj industriji – nuklearnoj – koja također ima ekoloških problema, ali potpuno druge vrste. Bavio se i problemima odlaganja nuklearnih otpada i mjerenja ispusta radioaktivnih tvari u atmosferu, vodu i tlo. Rano uočivši probleme u te dvije, za čovječanstvo važne energetske industrije, naftnoj i nuklearnoj, odlučio se posvetiti proučavanju tih izazova te je u tu svrhu osnovao tvrtku Locus Technologies u srcu Silicijske doline u Kaliforniji. Želio je svojim iskustvom i stečenim znanjem dati doprinos rješavanju problema s kojim se danas čovječanstvo suočava – promjeni klime uzrokovanoj ljudskim aktivnostima. Danas, 18 godina nakon početka, njegova kompanija Locus Technologies stoji na presjeku dviju možda najvažnijih industrija: jedna je nova i globalno je poznatija pod engleskim nazivom Internet Cloud Computing for Big Data, a druga je zaštita okoliša u kontekstu klimatskih promjena. Duplančić smatra da rješenje problema kojim se on počeo baviti prije 20 godina upravo leži u kombiniranju tih dviju različitih industrijskih grana.
Baze ekoloških podataka
– Rješenje problema klimatskih promjena ne može se pronaći bez analize uzroka promjene klime, a to je moguće samo ako postoje prikupljeni stvarni podaci mjerenja ispusta koji su vjerodostojni, obranjivi i mogu se stručno analizirati. Bez toga sve je samo nagađanje i hrana skepticima koji ne vjeruju da su ljudske aktivnosti i izgaranje ugljikovodika glavni razlog za klimatske promjene. Locus Technologies, sjedište kojega je doslovno preko puta sjedišta Googlea, usavršila je cloud-software s pomoću kojega industrijske tvrtke nadgledaju i upravljaju svojim masivnim bazama ekoloških i ostalih podataka koje su dužne pratiti kako bi udovoljile propisima – kaže Duplančić. Na temelju tih praćenja klijenti njegove tvrtke Locus Technologies izrađuju izvješća koja podnose vlastima, temeljem kojih američke vlasti nadgledaju posluju li te tvrtke u okvirima zakona te koliko zagađuju okoliš.
Pioniri “big data”
On i njegova kompanija pioniri su u području koje je danas globalno poznato pod pojmom “big data”: pohranjivanju i obradi masovne količine podataka koji nastaju u internetsko doba. Prije 25 godina Duplančić je u jednom stručnom časopisu objavio članak koji se bavio problemom upravljanja podacima o odlagalištima opasnih otpada. Danas je izvještavanje vlasti o zagađenju okoliša postala zakonska obveza za razne industrije u SAD-u, a Locus Technologies je važan kotačić bez kojeg ne bi bilo tog novog trenda. A “big data” je danas postalo i veliko političko, odnosno regulatorno pitanje u različitim industrijama jer nevjerojatne količine privatnih podataka imaju i, primjerice, Google i Facebook i nije nevažno što se s tim podacima događa. No, razlika između Googlea i Duplančićeva Locusa je u tome što je za budućnost planeta puno važnije ono što rade Duplančić i Locus.
Slučaj Nigerije, Angole, Brazila..
– Jer, ako mi ne napravimo dobar posao, neće više biti važno što će Google i Facebook napraviti. Mi se kao čovječanstvo nalazimo u situaciji čovjeka koji je ušao u garažu, zatvorio vrata i ostavio motor da radi. On može disati još 15-20 minuta, ali znate kakav ga kraj čeka. Problem s naftom nije u tome što je ona na kraju svoga vijeka. Nije riječ o tome da će svijet ostati bez nafte, nego da će svijet ostati bez dovoljno prostora u atmosferi za produkte izgaranja te nafte. Cijeli je svijet u utrci da zamijeni tu tehnologiju koja je na zalazu. A jedna mlada država poput Hrvatske želi ići u suprotnom smjeru. To je neprihvatljivo i bilo bi za Hrvatsku kobno – kaže Duplančić.
Zemlje “u razvoju” kao što su Nigerija, Angola, Ekvador ili čak Brazil, koji također imaju “offshore” industriju nafte, uz očekivanja velikih zarada od naftne eksploatacije podmorja, dobile su i neproporcionalno visoke i štetne ekološke probleme i katastrofe koje ta društva u toj fazi razvoja, s velikim stupnjem korupcije i bez čvrstog pravnog sustava, jednostavno nisu u stanju rješavati. Posljedice onečišćenja su znatne, a eksploatacijom nafte su se okoristile samo male grupe privilegiranih, a na štetu općeg dobra. Iako ima uspješnu karijeru u Americi, ovaj rođeni Splićanin smatra da je važno prije odluke o davanju koncesije za naftnu eksploataciju Jadrana imati kvalitetnu javnu raspravu o toj ideji.
– Trebalo bi pozvati i druge ljude, i u Hrvatskoj i izvan nje, da daju svoje mišljenje. Ali nisam primijetio neku veliku raspravu. Kao da je fokus samo na što bržoj i što većoj financijskoj dobiti, što je nedopustivo jer štetne posljedice mogu biti nepopravljive i dalekosežne za Hrvatsku. Cijela ta ideja mora biti na vrijeme sagledana na pravi način – zaključuje Duplančić.
Zemlja koja ima ekonomiju na bazi samo jedne grane izgradila si je temelje na pijesku.