Za smjenu s Dinamove klupe Anti Čačiću javio je Zoran Mamić, a kasnije mu se javio i Zdravko. Dugo je tražio mir, no ipak je odlučio iznijeti svoje misli. Drži da otkaz nije trebao dobiti, da se moglo pričekati kraj sezone. Iako smatra kako se pamte najljepši trenuci, Zdravku smjenu neće zaboraviti.
Dugo je Ante Čačić tražio mir, nije želio izlaziti u javnost sa svojim osjećajima i svime što je vezano uz Dinamo nakon što je dobio otkaz. Odlučio je ipak, nakon dugog nagovaranja, iznijeti svoje misli. Drži da otkaz nije trebao dobiti, pa je to potkrijepio onim što je učinio te naglasio čime se ponosi:
– Kad sam se došao oprostiti, svi u svlačionici su mi pljeskali. Neki su i javno lijepo govorili o meni, neki su me zvali i to mi je najveća zadovoljština. Ljudi, pa Mourinho je izgubio naslov prvaka u studenome, kako se muči Ancelotti da održi PSG na dva kolosijeka..., samo se kod nas ne smije izgubiti.
O vašem smjenjivanju govori se od Ludogoreca, je li vas ipak iznenadilo?
– Je, kao što me iznenadilo to nepovjerenje od prvog dana, da ću ostati do Uskrsa, pa do svibnja itd. Na kraju sam ostavio momčad s 10 bodova više od Hajduka i nije bilo razloga za smjenjivanje, osim što je stvorena takva klima. Od sveg srca želim Kruni da nastavi, i on je nepravedno maknut nakon jedne utakmice, Lyona.
Tko vam je javio za smjenu?
– Zoki Mamić me nazvao, a kasnije se javio i Zdravko.
Bili ste prijatelj sa Zdravkom, jeste li i sada u dobrim odnosima?
- Jesmo. U Dinamu je to loše nepovjerenje, sad ne govorim o sebi, već se nadam da će Kruno dobiti kredit, vrijeme da provede svoje ideje. Ako su stalne smjene, ljulja se momčad, mrcvare igrači. Ne može se o meni prije mjesec dana misliti da sam jako dobar, a danas da više ništa ne valjam jer je Beqiraj pogodio pet vratnica. Druga je stvar kada se momčad odmakne od trenera, kada postoji animozitet.
Kako ste se osjećali kad su vam dali otkaz, jeste li bili tužni, razočarani, bijesni?
– Možda toga još nisam svjestan. Dinamovac sam, Zagrepčanin i to ću i ostati.
Jeste li se sreli s Mamićem?
– Jesam, drugi dan. I nema problema, nema žuči. On je smatrao da treba napraviti šok i to je njegovo pravo. Za razliku od mnogih, ja nemam loša iskustva s njim. Nikad me nije ometao, a najveći kompliment mi je kad je rekao da sam najtvrdoglaviji trener s kojim je radio.
Je li vas isplatio?
– Još ne, no naši su odnosi stavljeni na papir i neće biti problema.
Jeste li Mamiću zahvalniji na dovođenju ili mu više zamjerate smjenjivanje?
– Pamte se najljepši trenuci. Ne mogu mu zaboraviti da me doveo. Iako se poznamo godinama, nije u mene previše vjerovao. U bivše trenere se brzo zaljubljivao, ali se brzo i odljubljivao, a povjerenje u mene stjecao je s vremenom. Teško je i njemu izdržati silne konotacije. Ne da mu zamjeram, ali ne mogu mu baš zaboraviti što me smijenio, oprostiti svakako, ali zaboraviti neću. Mogao je pričekati kraj sezone, još te tri utakmice.
Jurčić vam je zahvalio rekavši da je bod protiv Kijeva i vaš bod.
– Ja sam njemu zahvalio na prvenstvu, on je držao cijelu jesen, pa je logično da sada dio zasluga pripada meni.
Kako vam je obitelj reagirala, je li sretna što ste se maknuli od tog stresa?
– Obitelj je to najteže podnijela jer zna koliko sam bio u tome, koliko sam se dao.
Čačiću,odmori malo,zaslužio si...iduće godine ćeš biti co-komentator na utakmicama LP-a...neka se narod malo smije u ovoj teškoj krizi...