Znam da su ispaljene granate koji su padale po objektima, a padale su po onim objektima za koje znam da je Vladimir Trifunović imao razloga vjerovati da se u njima nalaze pripadnici HV-a. Pripadnici HV-a su bili i u zgradi CONING-a. Ni jedna granata nije pogodila zgradu, no znam da je jedna pala pored zgrade preko puta u kojoj je bilo sklonište no nije eksplodirala. Ne znam jesu i te granate ispaljivane iz vojarne koja je od zgrade CONINGA udaljena 1500 metra - kazao je Radimir Čačić.
On je na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočio u nastavku suđenja Vladimiru Davidoviću, optuženom za ratni zločin. Davidoviću se sudi u odsutnosti, a osim njega bili su optuženi i Berislav Popov i Vladimir Trifunović, no protiv njih je postupak obustavljen jer su preminuli.
Sva trojica su zbog tog zločina bili osuđeni u odsutnosti. Trifunović na 15, a Popov i Davidović svaki na po 10 godina zatvora. No tražili su i dobili obnovu postupka, a Trifunoviću je Hrvatska sudila za ratni zločin, a Srbija zbog izdaje jer je 1991. odbio naredbu da topništvom gađa važnije ciljeve u Varaždinu, kao odmazdu jer su Varaždinci blokirali vojarnu i tražili da JNA mirno napusti grad. Trifunović, s kojim je Čačić tada pregovarao o predaji, na koncu se povukao s 220 vojnika i 37 časnika, prepuštajući HV-u sve naoružanje i vojnu opremu.
Ako je tako kako tvrdi Čaćić,(a nije) upravo je Trifunovića oslobodio odgovornosti.