Čačić vs. Sanader

Čačićev tim: Nova vlada bez novih lica
Moj su izbor sposobni, stručni, dokazani ljudi, a ako netko od njih i ne bude spreman na suradnju, pokušat ću naći one koji su najbliži njihovim profilima. Ako neki ne pristanu, sigurno će biti kvalitetnih zamjena. Za pojedine sam siguran da će prihvatiti, to su ljudi iz HNS-a i Libre, dakle iz naše stranke, pojedini su iz HSLS-a, nekolicina iz HDZ-a. Ima i onih koji nisu stranački opredijeljeni, ali vjerujem da bi pomogli jer su i do sada pokazali da su takvi – objašnjava kandidat za budućeg premijera Radimir Čačić misleći prije svega na SDP-u bliske Ljubu Jurčića i Ranka Ostojića, kojeg vidi na mjestu ministra unutarnjih poslova –  objašnjava Čačić.

Tvrdi da bi vlada s kojom planira izići pred javnost  “mogla napraviti mnogo i odmah” jer se u roku od šest mjeseci mogu napraviti veliki pomaci.
 – Nedostatak je dosadašnjih vlada što u njima nije bilo mnogo ljudi koji su spremni donositi odluke. U mojoj će ekipi biti oni koji su dokazali da su sposobni prepoznati probleme, ponuditi rješenja, donositi samostalne odluke, a prednost je što svi razmišljamo slično i mogli bismo    odgovorno djelovati i kao tim i kao pojedinci – najavljuje Čačić. I dok neka imena nisu iznenađenje, poput Vesne Pusić na mjestu ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, Ante Nobila na mjestu ministra pravosuđa ili  Stanka Kovača, bivšeg predsjednika uprave Hrvatskih autocesta na mjestu ministra graditeljstva, zaštite okoliša i prostornog uređenja, neka su zanimljiva jer vjerojatno je malo onih koji Dragutina Lesara, bivšeg sindikalnog čelnika i saborskog zastupnika HNS-a vide na čelu Ministarstva obrane. Oko nekih bi imena možda moglo biti  povuci-poetgni kao recimo oko Jurčića, kojem  bi Čačić povjerio mjesto ministra gospodarstva, a SDP bi mu vjerojatno želio ponuditi isto ili više. I visoko pozicioniranje nekih hadezeovaca poput bivšeg premijera Nikice Valentića, kojeg Čačić vidi kao potpredsjednika vlade ili Borislava Škegre, koji bi se vratio na dobro mu znano mjesto ministra financija, pokazuje da  je Čačić “razigrao” svoju vladu kroz razne stranke trudeći se očito sastaviti tim po mjeri programa što ga sprema. Nema sumnje da je izbor makroekonomista  Dubravka Mihaljeka za guvernera HNB-a poruka da Čačić ne dijeli ideje sadašnjeg guvernera Željka Rohatinskog i želi promjene u tom području.
– Ne znam žele li oni to prihvatiti, ali ako žele, dobro su došli. Smatram da Valentić kao poduzetnik dobro zna situaciju, a razumije i probleme koje nosi rad u vladi, a o Škegri ne treba trošiti riječi – argumentira Čačić svoje posezanje za perjanicama bivših HDZ-ovih vlada.

Premda se datum izbora ne zna, pa će možda na odgovor birača pričekati i dvije godine, očito je da Čačić neskrivanjem svojih favorita od javnosti očekuje i medijski, ali i “feed back” javnosti. Svakako, bit će zanimljivo vidjeti što građani, a što političari misle o “Čačićevoj vladi” i tko od predloženih sebe ne vidi u ulozi koja mu je namijenjena te kako će to odjeknuti među konkurentskim strankama i konkurentskim premijerskim kandidatima.

Sanaderov tim: Premijer jak, s petljom, ali vlada ipak osrednja


Premda je na čelu Vlade tek 19 mjeseci, premijer Ivo  Sanader počeo se pripremati za nove izbore. – Idući parlamentarni  izbori bit će u studenom 2007. – javno je ustvrdio i odmah dodao  kako je uvjeren da će njegova Vlada dobiti još jedan mandat.

Prema nekim analitičarima,  jednostavno mu je trebala snažna politička poruka koja bi odzvanjala tijekom praznog političkog  ljeta i neutralizirala sve agresivnije takmace poput Čačića.  Po drugima, Sanader se samo koristi time da je lopta još  duboko na njegovu terenu, što su pokazali rezultati  glasovanja o rebalansu proračuna prošlog tjedna u Saboru. S te pozicije, on i dalje drži u rukama vlastitu političku sudbinu i utječe na rok vlastita trajanja u premijerskom fotelju. No istodobno dok najavljuje da će svakako dogurati do redovitih izbora i onda ponovno osvojiti vlast, Sanader se priprema i za rezervnu varijantu: za moguće izvanredne izbore, recimo idućeg proljeća.
Na pragu drugog poluvremena svojeg mandata Sanader više nije nepoznanica kao na početku 2004. godine. Dokazao se kao premijer s petljom, prvo u odnosu prema srpskoj manjini, potom kad su po Lici počeli nicati ustaški spomenici, a i u mnogim drugim prilikama. Neočekivano je aktivirao model za rješavanje duga umirovljenicima i dobio potporu za brzu isplatu u pola cijene. Njegovi politički protivnici računaju da bi to mogla biti njegova najjača izborna karta i da ga oko 430.000 umirovljenika s pravom na povrat duga neće iznevjeriti na biralištima.

Sanader pak ne želi da izgleda kako je to karta na koju on najviše računa, nego za jesen najavljuje sveopću konferenciju o “bržem pokretanju Hrvatske”. Pozvani su svi, od oporbe, akademske zajednice, sindikata i poslodavaca, do novinara.  No koliko god bilo poticajno što premijer želi široku raspravu o razvitku Hrvatske, to bi se moglo okrenuti protiv njega jer bi netko mogao zaključiti da on koji je najpozvaniji, nema svoj gospodarski program. Poznavatelji lika i djela Ive Sanadera tvrde međutim da će on do početka jeseni imati novi papir s idejama za pokretanje Hrvatske, a da će  konferenciju iskoristiti samo da bi na zadanu temu usredotočio što širu društvenu pažnju. U 19 mjeseci Sanader je promijenio ministre na 4 od 14 mjesta u Vladi a da pri tom nikad nije javno pokazao da je nezadovoljan bilo kojim od njih. Čak i ako su vrlo sposobni, to ne dopire do javnosti, pa premijerova moć strši prema snazi pojedinih ministara i cijele Vlade.