Čačićevo isključenje 
iz HNS-a mogao bi biti i njegov politički kraj

I prije nego što iziđe iz zatvora Radimir Čačić mogao bi izaći iz Hrvatske narodne stranke. Zapravo, ne izaći, nego iz HNS-a biti izbačen. Ono što o Čačiću govori sadašnja predsjednica HNS-a Vesna Pusić sigurna je Čačićeva sudbina. Tako bi najdugovječnija politička ljubav u našoj politici mogla doživjeti i službeni kraj. Nakon političkog raskida i propasti “ljubavne priče” Ive Sanadera i Jadranke Kosor, razlaz Vesne Pusić i Radimira Čačića bit će kraj najdulje hrvatske političke romanse. U politici, u kojoj i inače nema puno iskrenosti i sentimenata, sve ono što tome sliči izgleda kao pravo čudo. Tako je bilo i s Jadrankom Kosor i Ivom Sanaderom, odnosno s Vesnom Pusić i Radimirom Čačićem. Poslije prekida takvih veza u strankama može ostati jedino pobjednik. Čačić očito političku bitku gubi i na koncu, ako je izgubi, može biti jedino politički pokojnik. Kao i Ivo Sanader.

Dok je imao samovlast, Ivo Sanader uživao je status preuzvišenoga oko kojega su se okupljali razdragani stranački poltroni. Svi su ga veličali, ugađali mu i slavili njegov kult. Među njegovim obožavateljima bila je i Jadranka Kosor. Nije bilo novinske slike i televizijske snimke na kojima nije bila uz Sanadera. Kao znak njezine odanosti ostala je rečenica: “Kuda Ivo, tuda i ja!”

Kada je obožavani Ivo iznenada i naprasno otišao, naivno joj je i protivno svim demokratskim običajima, mimo svake stranačke procedure, prepustio svoje mjesto. Ona ga je tolerirala dok nije osigurala svoju poziciju. Osjećaj moći je vrlo brzo potisnuo razvikano prijateljstvo. Sanader u zatvoru nije izazvao Kosoričinu sućut, dapače. Od svih njegovih velikih “stranačkih prijatelja” jedino ga se javno nisu odrekli Petar Selem, Jerko Rošin, Mario Zubović i Luka Bebić.

Čačićeve loše osobine godinama u HNS-u nikomu nisu smetale da bi ih javno pokudio. Stranačka poslušnost je očito bila jača od svakoga izazova bilo kakve javne kritike. Dok je bio stranački bog i batina njegovo ponašanje nije očito smetalo ni Vesni Pusić. Čačiću se prepotencija i preuzetnost tada nisu brojile u nešto loše. Vesna Pusić je godinama bila uz njega. Kada je, kao i Sanader, završio u zatvoru i njemu su dojučerašnji stranački prijatelji uskratili pozdrav i okrenuli leđa. Ništa čudno, jer u hrvatskoj politici vladaju takvi običaji. U našoj politici postoje i neke gramatičko-karakterne anomalije, pa tako i “stupnjevanje” riječi prijatelj. Nekadašnji potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, dr. Jurica Pavelić, stoga običava reći da u našoj politici postoji gradacija: prijatelj, neprijatelj i stranački prijatelj.

Vesna Pusić i Radimir Čačić godinama su u HNS-u naizmjence bili i predsjednici te stranke. Oboje dolaze iz istog socijalnog miljea. Potječu iz boljestojećih obitelji. Kolokvijalno govoreći, oni su “djeca komunizma”. I jedno i drugo imaju i liderskih osobina i liderskih ambicija. Sada je njihova “volja za moć” došla u stanje kada očito više nema mjesta za oboje. Došli su u gotovo uobičajenu hrvatsku političku poziciju, tj. u poziciju ili-ili. S takvim ambicijama u istoj stranci može opstati samo jedan. A nakon Čačićeva odlaska u zatvor, Vesna Pusić je u prednosti. Njezina najava da Čačić zapravo više i nema što tražiti u stranci znak je da kani i realizirati svoju prednost te ostati liderica HNS-a. Kada je posrijedi takav naum, onda u našoj politici i ne ostaje puno za obzire, simpatije i zasluge. Egzemplar takvoga ponašanja je odnos Ive Sanadera koji je Branimira Glavaša, koji ga je zapravo i doveo na vlast, naposljetku otpratio u mostarski zatvor!

Vesna Pusić i Radimir Čačić sigurno dosta toga duguju jedno drugome i sigurno dijele ne samo zajedničku stranačku i političku prošlost nego i slične etičke i političke vrijednosti. Ipak, u hrvatskoj politici nema puno mjesta za velika načela i velike obzire. Bude li Čačić morao otići iz HNS-a, to bi ujedno mogao biti i njegov politički kraj. Naime, još se nije dogodilo da se netko tko je iz neke stranke izbrisan ili izbačen trijumfalno u tu stranku i(li) politiku vratio.