Čak 71 posto građana ne zna koga bi nakon Mesića

Iako su predsjednički izbori sve češća tema političkih analiza, pa se i prije kampanje za konačni okršaj na kojemu će birači za desetak mjeseci izabrati nasljednika predsjednika Mesića vrte imena nekih potencijalnih kandidata, u ovom trenutku gotovo 71 posto građana ne zna kome bi povjerili posao šefa države. Pokazuje to istraživanje agencije Metron/Vectura provedeno telefonom na uzorku od 900 ispitanika.

Koga biste najradije vidjeli na mjestu novog predsjednika Republike nakon Mesića?

U otvorenom tipu pitanja u kojemu sudionik sam navodi ime svog favorita najveću je potporu dobio SDP-ov zastupnik Ivo Josipović, koji je posljednjih tjedana već odradio nekoliko promotivnih istupa. Premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader zaustavio se na drugom mjestu, s upola manje glasova od Josipovića.

S još nižim postocima slijede Zoran Milanović, Nadan Vidošević, Ljubo Jurčić i Radimir Čačić. Tolika količina nezainteresiranosti ili distanciranosti građana političkog analitičara Davora Gjenera ne čudi. Razlog vidi u tome što stranke još nisu predstavile svoje kandidate, pa građani operiraju samo imenima koja se vrte u medijima.

Otvoreni Josipović
Prednost koju je Ivo Jospović dobio pred Ivom Sanaderom objašnjava time što je Josipović otvoreno rekao da je zainteresiran za Pantovčak, dok će Sanader, ako se odluči, to učiniti u zadnjem trenutku. – To je mudra taktika, jer bi time smanjio prostor za napade na sebe. Osim toga, uđe li u predsjedničku utrku u posljednjem trenutku, Sanader će polučiti efekt iznenađenja. On ima potencijal preokrenuti sve što se dotad bude događalo u političkoj areni. Baš kao što je to prije devet godina pošlo za rukom Stipi Mesiću. Mesić je na izbore za predsjednika izašao kao marginalan političar koji prije toga nije uspio ući u Sabor, ali je u kampanji okrenuo sve trendove u svoju korist – kaže Gjenero.


Ivo Josipović
Foto: Patrik Macek

Za razliku od karizmatičnog Ive Sanadera, za Ivu Josipovića je, kaže Gjenero, upitno nosi li u sebi potencijal potreban da bi preskočio krajnji domet svoje stranke i privukao birače izvan SDP-ova kruga.

Sanaderov je minus, pak, što bi u utrku ušao kao premijer u godini krize. Njegova bi se kandidatura, nastavlja Gjenero, mogla stoga tumačiti kao bijeg od odgovornosti izvršne vlasti.

Premijer plaća dodatno
– Premijer plaća dodatnu cijenu ako se pojavi kao kandidat za šefa države. Sanader kao racionalan političar to zna i siguran sam da neće ući u igru ako ne bude potpuno siguran da će pobijediti – kaže Gjenero.

Da bi Sanaderova pozicija bila opterećena njegovim premijerskim (ne)uspjesima pokazuje i naša anketa u kojoj 30,7 posto ispitanika premijerov rad ocjenjuje jedinicom. – Kriza radikalizira odnose i zaoštrava kritiku. Očekivanja od Vlade su izrazito visoka, a naboj prema njezinu suočavanju s krizom negativan je, iako se hrvatska Vladane suočava s krizom ništa lošije od drugih srednjoeuropskih vlada. Neke naše antirecesijske mjere stižu nešto kasnije, ali ni u državama gdje su postavljene ranije nisu dosad postignuti spektakularni učinci – kaže Gjenero.

Za ilustraciju koliko je teško s premijerske dužnosti osvajati dužnost šefa države, Gjenero navodi primjer Janeza Drnovšeka, kojeg opisuje kao najuspješnijeg slovenskog premijera. No, ni on nije uspio u prvom krugu pobijediti slabo poznatu protukandidatkinju. Milan Kučan, naprotiv, predsjedničke je izbore dobivao u prvom krugu.