Mnogo štošta je neriješeno između dviju susjednih zemalja, Bosne i Hercegovine te Srbije i Crne Gore. Stoga je i susret nogometnih reprezentacija otvorio neka pitanja koja nisu izravno vezana za sport. Kao i uvijek kad BiH igra sa susjednim državama, pitanje navijanja dobiva svoju političku dimenziju. Veći dio Srba iz BiH, kad su sportski okršaji u pitanju, ne priznaje granicu na Drini, a Hrvati bodre svoje sunarodnjake iz Republike Hrvatske čak i u izravnim okršajima protiv BiH.
Taj se navijački "secesionizam" u bošnjačkim krugovima redovito tumači kao nedostatak patriotizma, okretanje leđa vlastitoj državi, a nerijetko i kao manifestacija političkih ciljeva koje bi trebalo oštro sankcionirati. Naviknuti na običajna pitanja vezana uz utakmicu, igrači su zbunjeno zastajali pred novinarskim pitanjem "znaš li i jedan primjer u svijetu da građani jedne zemlje navijaju za drugu". Igrač, makar bio i kapetan, nije dužan to znati, ali bi to morao novinar-patriot koji je tom prigodom glumio neznalicu. Nema sumnje da su muslimani iz Sandžaka u glavnom gradu svoje države navijali za goste.
To potvrđuje i objavljena vijest da je Nogometni savez Bosne i Hercegovine organizirao odlazak "svojih" navijača iz Novog Pazara. Neki su novinari naglo izgubili profesionalnu radoznalost. Inače bi pitali nekoga iz Saveza: "Znaš li i jedan nogometni savez na svijetu da organizira navijače druge zemlje da bi navijali protiv svoje reprezentacije?" Tko se loptom igra, ponekad zabije i - autogol!