Carl Bildt sipa paljbu po Hrvatskoj iz raskošne vile na Korčuli

Subota 8. prosinca

Visoki predstavnici niskih pobuda

Vijest kaže – bivši visoki predstavnici u BiH Christian Schwarz-Schilling, Paddy Ashdown i Carl Bildt u pismu povjerenici EU Mogherini ističu da su duboko zabrinuti što se, kako kažu, Hrvatska neprestano miješa u političke poslove BiH (naravno, podupire ih bivši predsjednik Mesić). Primjer im je nedavno nijekanje legitimnosti izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Jako logično! Oni su svojedobno palili i žarili u BiH, upletali se u politiku u BiH i poslije, pa i ovim pismom, ali legitimni, ustavni zaštitnik interesa Hrvata u toj državi, potpisnica Daytonskog i drugih sporazuma koji su trebali odlučivati o sudbini te države, Hrvatska, mora šutjeti! Ministarstvo vanjskih poslova i Plenković odlučno su im odgovorili. Ali velik dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski “četnik” Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optuživao Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli. Tuđman mu je nastojao uskratiti boravak u Hrvatskoj, švedske su ga vlasti sumnjičile za utaju poreza pri kupnji te vile, ali nitko nije imao hrabrosti da protjerati iz naše zemlje koju mrzi i optužuje kad god za to ima prigodu, kao i Schwarz-Schilling i Ashdown. Visoki predstavnici niskih pobuda.

Nedjelja 9. prosinca

Država – to sam ja, moja svojta i rodbina

Sestra ministra Zdravka Marića Ljiljana Orlovac nova je direktorica Sektora za superviziju osiguranja, leasinga i faktoringa Hanfe. Imenovana je samo zato što je stručna. Tonko Obuljen, brat ministrice Nine Obuljen, postao je čelnik HAKOM-a, agencije čiji je sektor “težak” 16 milijardi kuna. Samo zato što je stručan. A samo stručni bili su i Plenkovićev kum Igor Pokaz, koji je imenovan za veleposlanika ne u Beninu nego u Velikoj Britaniji, zatim rođakinja Nera Miličić koja je zaslužila mjesto voditeljice Hrvatske turističke zajednice ne u Estoniji nego u Njemačkoj, ujak Marko Raos koji je ušao u Upravno vijeće Parka prirode Biokovo, te još neki iz premijerove krvne i nekrvne blizine. Nedavno sam napisao – kad zaposlenima na probranim mjestima koji su bliski s vrhom državne vlasti pribrojite tisuće članova rodbine i svojte saborskih zastupnika, dužnosnika u ministarstvima, gradonačelnika, načelnika, članova gradskih i općinskih vijeća i drugih pomazanika političke moći, dobit ćete velik udio u broju zaposlenih i mnogo veći u broju onih s najvišim zaradama. Ako ne ništa, ova vlast ima povijesnog ukusa – Napoleon je osvojio Španjolsku da mu brat ima kraljevstvo, Kaligula je svoga konja proglasio konzulom, a država – to sam ja, moja svojta i rodbina opće je vladarsko načelo.

Ponedjeljak 10. prosinca

Tuđmanu su protivnici podigli spomenik

Čitam “estetske” prosudbe kipa i odjeke postavljanja i otkrivanja Tuđmanova spomenika u Zagrebu. I što više čitam one negativne, kip mi se sve više sviđa. Tuđmanovi su protivnici učinili Tuđmana grandioznim, oni su mu podignuli ovakav spomenik i kao da na njemu, u vrhunskoj izvedbi Kuzme Kovačića, s rukom na srcu svojom moćnom staturom štiti Hrvatsku, a njima kreće u susret, da ih pobijedi i pokaže im koliko su sitni. Jedni ga ljevičari u povodu spomenika i obljetnice smrti optužuju za spregu s bogatunima, siromaštvo i iseljavanje, drugi za nedemokratičnost, treći deseterostruko umanjuju broj nazočnih na otkrivanju kipa, četvrti, kao splitska mladež SDP-a, proglašavaju ga ratnim zločincem i izjednačavaju s Miloševićevim... A neki su s transparentom prosvjedovali protiv postavljanja spomenika i, premda sam ih na sveobuhvatnoj fotografiji nabrojio četrnaest, na nekoliko portala bili su jedina ili najvažnija vijest sa skupa na susretištu dvaju Zagreba i dvije Hrvatske – iz povijesnog i modernog vremena. Poslije otkrivanja spomenika “odao sam počast” trima velikim državnicima i ratnicima te najvećoj državotvornoj misli, prošetavši od Tuđmana do kralja Tomislava i Starčevića pa do bana Jelačića, ravnom crtom slavne hrvatske historije.

Utorak 11. prosinca

Profesorova pobuna protiv društvenog terora

Ne prestaje odjekivati događaj iz čakovečke Tehničke škole, sve veći broj ljudi staje na stranu profesora strojarstva Franje Dragičevića, koji je navodno fizički nasrnuo na dvojicu učenika koja su ga u razredu gađala kredom i pljuvala po klupi. Hvala Bogu što zasad osuda učeničkog ponašanja u cijeloj Hrvatskoj nije nadglasana priopćenjima kojekakvih pravobraniteljica i udruga za zaštitu djece i maloljetnika, što se napokon u javnosti štiti autoritet pred samovoljom i agresijom sve neodgojenijih i raspuštenijih naraštaja. Baš svuda, u obitelji, u školama, na internetu i u drugim medijima, pogotovo na svemoćnim televizijama, ruši se ili je srušen “prirodni poredak” u kojem su nepovredivi roditelji, nastavnici, znalci, stručnjaci, talenti. Ako se na HTV-u Domovinski rat proglašava građanskim i tako kalja najveća hrvatska svetinja – obrana zemlje, ako se u Saboru natječu bahatost onih koji imaju vlast i frustracije oporbe koja je nema, ako je industrija medijske zabave snizila kriterije do najgoreg neukusa, ako na internetu posljednji nitkovi mogu obezvrijediti i popljuvati najvrednije ljude ove zemlje, što možemo očekivati od učenika koji na tome “uče”? Postupak čakovečkog profesora stvarna je i simbolična pobuna protiv tog društvenog terora kojem nema kraja.

Srijeda 12. prosinca

Morbidna kapitalizacija Sijerkovićeve smrti

Bog mu dao pokoj duši – umro je poznati TV prognostičar Milan Sijerković. Saznao sam to iz vijesti na HRT-ovu teletekstu, a pomalo me šokiralo što u njoj ne piše da je posljednjih godina vrijeme prognozirao na Novoj TV. Pa sam pogledao i teletekst te televizije, a na njemu ista zataja – ne piše da je tako reći cijeli život prognozirao na HRT-u! Nepojmljivo! Naši dragi mediji u stanju su prebrisati čovjekov život samo da ne bi “reklamirali” konkurenciju. Naravno, tako bi televizije zanijekale, “posmicale” i stotine tisuća gledatelja koji ne gledaju njih nego druge. I kad biste iz vijesti spomenutih televizija pročitali koliko je pokojni Sijerković živio i radio, po HTV-u bi ispalo da je umro čim ga više tamo nije bilo, a po Novoj TV tek je tada, nakon što je “ubijen”, počeo prognozirati vrijeme na malim ekranima – u 65. godini, kod njih. Što bi se, na primjer, dogodilo da se iz televizijske karijere Saše Kopljara, koji se afirmirao na HTV-u, izbriše vrijeme provedeno na toj televiziji? Jedna bi mu polovica lica i tijela u Dnevniku Nove TV bila zatamnjena, što ne bi nadoknadili ni ljepota i šarm Romine Knežić. Razumijem konkurentske razloge zbog kojih HTV ne spominje Novu TV i obratno, ali za to kapitalizirati nečiju smrt vrlo je morbidno i nepojmljivo je oskvrnuće lijepih uspomena na pokojnika.

Četvrtak 13. prosinca

Je li za Ustavni sud premijer službena osoba?

Profesorica kaznenog prava Zlata Đurđević u stručnom je časopisu osporila odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta presuda Ivi Sanaderu za mito koje je primio od MOL-a. I to zapanjujuće jednostavno. Presuda je ukinuta jer nije utvrđeno je li bivši premijer bio službena osoba (!!!) jer se u njoj spominje da je predsjednik HDZ-a i jer se ukazuje na štetnost ugovora između Ine i MOL-a koji je usvojila Vlada. Profesorica piše – u Kaznenom zakonu ne kaže se da je premijer (kao ni ministri, predsjednik države...) službena osoba, ali se kaže da to jest “državni dužnosnik”, a i čobani znaju da je to Sanader bio. Za stručnjakinju spominjanje Sanaderove funkcije u HDZ-u u presudi znači jednostavno da je bio utjecajan. Štetnost ugovora Ine i MOL-a koji je usvojila Vlada, po Ustavnom sudu, zamagljuje granicu odgovornosti između Sanadera i Vlade, ali ta je štetnost jedan od dokaza koji “obuhvaćaju sve činjenice koje sud i stranke smatraju važnima za pravilno donošenje presude”. I za laike je šokantno što je za Ustavni sud upitno je li predsjednik Vlade službena osoba (koja to osoba može biti službenija od njega!?), što mu je neprihvatljivo da se u presudi spominje da je Sanader predsjednik HDZ-a (iz toga sve proizlazi) te navodi štetnost Vladine odluke (kao da Sanader s Vladom nema veze!!!).

Petak 14. prosinca

Uživaju u sirotinji oko sebe da bi što jače sjali

Kad premijer, ministri, ustanove ili službe “uspjehe” Hrvatske (rast BDP-a, rast prihoda od turizma ili izvoza, pad javnog duga...) izražavaju u milijardama, skrivanje je to nevolja koje se mjere tisućama ili stotinama kuna za kojima vape najsiromašniji. Čitam vijest – ako Ministarstvo obrazovanja uskoro ne uplati troškove prijevoza i prehrane za korisnike splitskog Centra za autizam (za učenike iz Splita, Imotskog, Sinja, Knina, Kaštela...), koje duguje još od rujna, ta odgojno-obrazovna ustanova od siječnja bi mogla prestati raditi. Riječ je o samo pedesetak tisuća kuna mjesečno, ali Ministarstvo, čija čelnica danomice paradira po medijima, oglušuje se na bezbrojne molbe i pozive. Majka jednog učenika kaže: “Novca ima za sve, za odvojeni život saborskih zastupnika ili dodatke na njihovu plaću, ali nema za našu djecu... To je sramota.” No za zastupnike i druge hrvatske političare sramota je – ako ne organiziraju skijanje ili zimovanje za obitelj, božićna i novogodišnja putovanja u inozemstvo, posjet punice papi, luksuzne šopinge za rastrošne supruge... A onima koji im misle probuditi savjest psiholog ima odgovor: Plenković, Jandroković, Štromar, Vrdoljak, Divjak... uživaju u sirotinji oko sebe i namjerno je proizvode kako bi oni što jače sjali.