Fidel Castro je još živ! Navršio je 87 godina i tvrdi da se osjeća dobro i zdravo te će nastaviti obavljati svoje dnevne aktivnosti daleko od očiju javnosti. Proslava rođendana jednog od najpoznatijih latinskoameričkih revolucionara proteklih je godina prolazila tiho, a koncert u muzeju Jose Marti u centru Havane bio je ovog kolovoza jedini službeni događaj priređen za tu prigodu.
Kuba neće biti spremna na radikalne političke promjene dok je Fidel živ, komentiraju američki analitičari, premda njegov brat Raul pokušava pokrenuti ekonomski zaokret i polako se distancira od pola stoljeća duge vladavine karizmatičnog lidera. Mnogi se pitaju koliki je stvarni utjecaj “komandanta” na dnevnopolitičke događaje na Kubi, a za one sumnjičave koji vjeruju da je Fidel mrtav te se narodu skriva ta istina, stari se vođa s vremena na vrijeme pojavi u javnosti odjeven u trenirku i razuvjeri ih.
Volja za životom
Washington vjeruje da Fidel više nije uključen u važne političke odluke, ali je svjestan da predsjednik Raul i obrazovani mladi intelektualci ne žele pokrenuti političke promjene dok pod utjecajem bioloških zakona stari lider ne ode i svojom smrću zaokruži jedno zaista povijesno razdoblje Kube, posljednje komunističke tvorevine staroga kova na svijetu. Kina je u usporedbi s Kubom moderno i demokratsko društvo, a Fidelova oaza ostala je zemlja koju turisti masovno posjećuju vjerujući da će se ubrzo sve urušiti i doći novo doba za koje nitko nije siguran donosi li nevolje ili olakšanje za narod.
Nekoć snažan, plećat muškarac prodornih očiju i šarmantnog pogleda za kojim su ludile mnoge poznate žene, sada je pogrbljen, teško hoda, a nekad gromoviti govori koje je držao satima postali su poput tihog šapata. Castro iz dana u dan kopni i dani su mu vjerojatno odbrojeni, ali se ne predaje te i dalje piše, čita i prima posjete u skromnoj kući u predgrađu Havane gdje živi sa suprugom Daliom Soto del Valle, u blizini sinova i unučadi. Medicinskim čudom liječnici komentiraju Fidelovo ozdravljenje nakon što je 2006. godine gotovo umro nakon višestrukih operacija trbuha i debelog crijeva. Kubanci tvrde da takvu volju za životom nema ni jedan svjetski lider i da njihov Fidel prkosi svima koji ga godinama već priželjkuju vidjeti mrtvog.
Najkontroverzniji ali i najkarizmatičniji lider današnjice podjednako je omiljen i omražen širom svijeta. Za jedne je diktator, a za druge heroj koji je sačuvao nacionalni identitet Kube. Fidel je na svjetskoj sceni još od 1959. godine kad je gerilskim ratom pobijedio režim Batiste i umarširao sa svojim drugovima revolucionarima u Havanu.
SAD ga progonio
Ljevičarski dopisnik španjolskog El Paisa i urednik u francuskom Le Monde diplomatique, Ignacio Ramonet, uspio je početkom 2003. godine nagovoriti Fidela Castra, koji rijetko ili gotovo nikada stranim novinarima ne daje intervjue, da u formi razgovora zajedno napišu njegovu biografiju. Uslijedilo je sto sati druženja i razgovora do kraja 2005. godine tijekom kojih je El comandante kao nikad prije progovorio o svome djetinjstvu, revoluciji, američkom embargu i napadu u Zaljevu svinja, kubanskom društvu kao i prijateljstvu s poznatim svjetskim političarima i intelektualcima. Voljeli ga ili ne, dugovječnom kubanskom lideru se mora priznati da je dobrog pamćenja, lucidan i politički mudar. Širina njegova obrazovanja, načitanost, interesi i poznavanje modernog doba i političkih odnosa snaga u svijetu ukazuju da se radi o intelektualcu takozvanog starog kova, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Fidel bradu ne brije jer je izračunao da tako uštedi deset radnih dana svake godine.
Tvrdi da ne voli dogme te vjeruje u ideje, u znanje i kulturu a posebno u političku kulturu.
“Današnji svijet globalizacije tjera nas da puno učimo i da pokušamo naći rješenje za zaštitu klime i okoliša te spas svijeta. Imperijalizam štiti samo svoje velike korporacije. Amerika nikad u povijesti nije bila ekonomski egoističnija nego što je danas i s manje poštovanja prema drugima a pogotovu prema malim zemljama. Kapitalizam je kreator mnogih virusa. U njemu su nastali mafija, korupcija i materijalizam.
S ponosom Fidel u svojoj knjizi piše da svi Kubanci imaju zdravstvenu zaštitu, dok Amerikanci nisu te sreće. “Kuba ima 70 tisuća liječnika, a 25 tisuća ih trenutačno studira medicinu”. “CIA širi razne lažne informacije o meni. Svaki dan nešto novo čujem o sebi. Pokušali su me ubiti 600 puta i nisu uspjeli. Zamislite koliko ih moj život opterećuje. I najavljuju da će se Kuba promijeniti nakon moje smrti. Pa oni zaista ne razumiju moj narod, toliko su bahati”, poručuje Fidel.
Castro je surađivao (ili su ga progonili) sa čak jedanaest američkih predsjednika – Eisenhowerom, Kennedyjem, Johnsonom, Nixonom, Fordom, Carterom, Reganom, Bushom, Clintonom, Bushom mlađim i Obamom. Na milenijskom skupu UN-a 2000. godine u New Yorku slučajno su se u zgradi na East Riveru susreli Castro i Bill Clinton. Rukovali su se i izmijenili pozdrave, a to je bio prvi izravni susret američkog i kubanskog predsjednika u posljednje 53 godine.
Washington nije zaboravio da je Kuba prije Castra bila njegova hedonistička oaza te da je komunistički prevrat bogatim Amerikancima nacionalizirao brojne farme i hotele. Oni već vide uspješno provedenu denacionalizaciju i privatizaciju nakon Fidelove smrti. Hoće li bolesni i stari lider doživjeti 88. rođendan ili će Obama biti prvi američki predsjednik koji će posjetiti Kubu? Nakon Fidela ona neće biti ista!
>>Revolucionar Tito Fidelu Castru išao na živce zbog svog stila