Poznati američki televizijski kanal CBS snimat će u lipnju reportažu o Splitu, a po scenariju rivom će se prošetati i šest štenaca dalmatinaca sa svojim roditeljima. Kako to izgledaju autohtoni, pravi dalmatinski psi, svijetu će, pak, pokazati dalmatinci iz srca Slavonije.
“Pseći manekeni” koji će u reportaži trčkarati Splitom stižu, naime, iz Virovitice, iz uzgajivačnice Andreje Leš “Croata Dals”. Upravo su njezini dalmatinci među najljepšima, pa možda i najljepši u Hrvatskoj, o čemu svjedoči i 60-ak šampionskih pehara na Andrejinim policama. Donijeli su ih s domaćih, ali i europskih smotri.
Putuje cijela obitelj
– Zvali su me prije mjesec dana i rekli kako im za snimanje treba leglo dalmatinskih pasa. Tada je moja ženka još uvijek bila skotna, a prije dva tjedna oštenila je deset štenaca. Prvotno nisam ni znala da je to snimanje za CBS. Ponudila sam im prije nekoliko dana i roditelje, jer bi bilo dobro da štenci ne idu sami, a i majka Angie i otac Attila su grandšampioni i stvarno prekrasni psi, među najboljima su u Hrvatskoj. Oduševili su se tom idejom pa će na snimanje ići mama, tata i šest štenaca – ponosna je Andrea jer riječ je, u konačnici, o TV postaji poznatoj po nizu kultnih serija, kao što su Dallas, M*A*S*H, Život na sjeveru, Ekipa za očevid i Svi vole Raymonda.
Televizijske zvijezde ipak neće postati svi mališani jer bi joj, nastavlja, bilo vrlo rizično voditi cijelo leglo na tako dalek i zahtjevan put.
– Ipak su to bebe, imat će dva mjeseca, puno je posla i stresa s njima i doma, gdje imam sjajne uvjete, a kamoli u kombiju i na putu. Dogovorili smo se tako za njih šest, da bude meni lakše, a i štencima manje stresno – objašnjava.
Dvoje glumaca iz Amerike vodit će psiće po splitskim ulicama, a Andrea ća nadzirati cijelu situaciju – hodat će ispred njih i biti im potpora tako da će štenci zapravo koračati prema njoj. A prije nego što se upale TV kamere, vlasnica će svoje štence morati pripremiti za “svjetla reflektora” i novi grad.
– Trebam ih naučiti na lajnu i malo ih socijalizirati, ne mogu tek tako odvesti leglo štenaca usred Splita, na rivu – smješka se ona.
Klimatizirani kombi dolazi po njih u Viroviticu 26. lipnja i kreću za Split. Generalna proba bit će dan poslije, a 28. lipnja je snimanje. Povratak u Slavoniju planiran je dan nakon snimanja pa će se to putovanje protegnuti na ukupno četiri dana.
Andrea Leš svoju je uzgajivačnicu dalmatinskih pasa “Croata Dals” registrirala 2012. godine, no sa psima je odrasla.
– Otac mi je lovac pa se od djetinjstva zanimam i gajim ljubav prema psima. Odlučila sam nabaviti čistokrvnog dalmatinca, a nakon dvije godine sinula mi je ideja da imam leglo i prijavim uzgajivačnicu – prisjeća se Andrea Leš.
Hrvate ne zanimaju izložbe
Uzgojila je od tada pet legala, ukupno 54 štenca. Gleda li prva četiri legla, jer posljednje je tek stiglo na svijet, u Hrvatskoj je ostalo tek 16 pasa. Drugi su rasprodani po cijeloj Europi, a neki psi nove domove pronašli su i u Kanadi, SAD-u i Brazilu.
– Kupci su uglavnom uzgajivači i vlasnici koji svoje pse vode po izložbama. U Hrvatskoj, na žalost, nema prevelikog interesa za izlaganje pasa, a i cijena mojih pasa je malo viša, zbog kvalitete. Od mojih prvih 30 pasa, dakle prva tri legla, njih 14 su šampioni u ljepoti u zemljama u kojima žive, kao i u susjednim zemljama – navodi Andrea, koja cijenu svojih dalmatinca ipak ne otkriva jer je to, kaže, poslovna tajna.
U njezinu je vlasništvu danas sedam odraslih pasa – tri ženke i četiri mužjaka. Iz već spomenutog legla u kojem je deset štenaca nekoliko ih je već rezervirano za prodaju.
– Sretna sam što imam kvalitetne pse koji postižu izvrsne rezultate na izložbama, kao najljepši psi pasmine i kao najljepši autohtoni psi, u samom su vrhu u Hrvatskoj. No, svi se mi trudimo uzgojiti što ljepše, što kvalitetnije i zdravije pse, a izložbe govore svoje – kaže ona.
Uzgajivačnica dalmatinskih pasa u Hrvatskoj inače tek pet-šest. Dalmatinci, kao pasmina, pripadaju šestoj skupini po Međunarodnom kinološkom savezu (FCI), zajedno s goničima, krvosljednicima i srodnim pasminama. Njegova narav je, naime, poput goniča i lovačkih pasa.
– Podrijetlo je zasnovano na zapisima i slikama iz crkvenih kronika iz 16. do 18. stoljeća. S obzirom na to da su prvi zapisi pronađeni u našoj Dalmaciji, slobodno možemo reći da je to hrvatska autohtona pasmina. Prvi opis dalmatinskog psa pronađen je, inače, u Đakovačkoj biskupiji i u tim zapisima iz 17. stoljeća nazvan je Canis dalmaticus. Već tada, dakle, spominje se kao dalmatinski pas – priča Andrea. Prvi standard koji propisuje kako dalmatinski psi trebaju izgledati objavio je FCI 1955. godine. Kako se pasmina razvijala i napredovala, i standard se mijenjao.
– Mi uzgajivači moramo se striktno držati standarda. Ne možemo uzgajati dalmatinskog psa sa žutim točkicama jer mu je, po standardu, osnovna boja bijela s crnim ili tamnosmeđim točkama, a pojavi li se, primjerice, trobojnost, to je diskvalifikacijska greška – opisuje nam pravila uzgoja.
Psi su to, ističe ona, mirne ćudi, prijateljski raspoloženi, vrlo živahni, blagi, vjerni, samostalni i jako ih je lako odgojiti.
– Treba im dosta trčanja, vrlo su aktivni, vole i u vodu, a pruži li mu se mogućnost da se istrči, u kući je jako miran – zaključuje Andrea Leš.