Nakon 40-ak dana života u klubu, negdašnji talijanski virtuoz Gianmarco Pozzecco (43) još je zadovoljniji svojom odlukom da pristupi hrvatskom košarkaškom prvaku u ulozi pomoćnog trenera Veljku Mršiću. Štoviše, Gianmarco o Cedeviti govori kao da je riječ o nekom velikom europskom klubu, a svi dobro znamo da je klub s Velesajma još uvijek poprilično udaljen od tog cilja.
– Nisam očekivao da je klub tako dobro organiziran. Nikad u karijeri u svom klubu nisam imao takav trening centar kakav ima Cedevita. Osim toga, glavni operativci Krešo Novosel, Matej Mamić i Mate Skelin bivši su košarkaši i jako dobro poznaju košarku, ali i dobro rade svoj posao. U tome je razlika između Cedevite i klubova u kojima sam bio.
Osim pohvala menadžmentu, Pozzecco hvali i svog prijatelja Veljka Mršića pri čemu nas uvjerava da to laskanje nema veze s njihovim prijateljstvom koje traje od 1999. i zajedničkog osvajanja naslova prvaka Italije s Vareseom.
– Nisam očekivao da je Veljko Mršić već sada tako dobar trener. Između mene i njega puno je razlika, on je puno bolji. Jasno je da bivši igrači, koji su košarku igrali na visokoj razini, poznaju taj sport, no ponekad ti isti ne znaju prenijeti na teren ono što misle. Ne uspijevaju postići tu transformaciju. A Mršić je upravo u tome jako dobar, zna puno vježbi, zna kako pomoći igraču tijekom treninga, a ja to nisam u stanju učiniti. Osim toga, Mršić ima i izraženu osobnost i rekao bih da on gradi nešto vrlo dobro. Vjerujem da ima i dobar stručni stožer jer su Dino Repeša i Dražen Orešković sjajni pomoćnici. Posebice Dražen, on je nevjerojatan. Baš kao i naš kondicijski trener Slaven Hlupić koji je jako dobar stručnjak za tjelesnu pripremu. Svi mi zajedno Veljku možemo dati puno dobrih informacija.
Katić je odličan razigravač
O potencijalu momčadi s kojom radi, talijanska legenda razmišlja ovako:
– Najveća razlika između Italije i Hrvatske u ovom trenutku jest što vi imate puno mladih igrača koji mogu postati zvijezde. Samo u Cedeviti nekoliko je igrača koje prate NBA skauti, poput Arapovića, Mazalina, Muse... Osim toga imamo i dobre veterane pa ćemo imati savršeni miks koji će tijekom sezone biti sve bolji. Jako sam uzbuđen i uvjeren da ćemo pružiti zadovoljstvo i sebi i našim navijačima. Vrlo sam optimističan.
Tijekom predstavljanja klupskih pojačanja Amerikanac James White kazao je da mnogi sumnjaju da Cedevita u konkurenciji s Olympiacosom, Efesom, Laboral Kutxom, Armanijem i Limogesom nema dobre izglede za prolaz u Top 16.
– Nije lako reći da možemo proći jer ovo je mlad klub, no vjerujem da smo u pravoj poziciji da dođemo u priliku da prođemo. Vjerujem da ćemo igrati dobro, ne mogu reći da ćemo ući u završnih 16, no imat ćemo svoju priliku.
Što Poz kao bivši vrhunski razigravač misli o Cedevitinim organizatorima igre?
– Problem bi jedino mogao biti što ih imamo trojicu dobrih, Jacoba Pullena, Nemanju Gordića i Tonija Katića.
Zar je Splićanin Toni Katić, pridošlica iz Širokog, na istoj razini s Pullenom i Gordićem?
– Katić je stvarno dobar razigravač i vrlo talentiran igrač. Kada si playmaker, onda moraš biti i vođa na terenu jer košarka je, uz odbojku, jedini loptački sport u kojem većinu vremena, čak i do 90 posto, organizator igre odlučuje koji će se napadi igrati, tko će šutirati, a tko neće šutirati i slično. Takav igrač mora biti prirodni lider, a Toni je momak kojeg svi vole. Ja možda nisam bio nevjerojatan razigravač, ali sam bio tip igrača kojeg suigrači vole i zato imam veliku želju da radim s Tonijem. On doista posjeduje vještine da postane sjajan razigravač.
Gordić je veliki pozitivac
Kako u njegovim očima kotira Amerikanac Jacob Pullen?
– On je dovoljno pametan da bi razumio što mi od njega želimo. Svjestan je svojih sposobnosti, zna zašto je ovdje i u čemu se mora popraviti. Pullen ima dvije opcije. Jedna je nastaviti igrati do sada, bez velike žrtve, i tako može još 10 godina. No, ako želi igrački rasti, igrati na najvišoj europskoj razini, morat će zakoračiti na stubu dvije više. Dobro je da on želi upravo to što nam je i pokazao na treninzima i zbog toga sam optimist.
Nemanja Gordić za Pozzecca je otkriće, ponajprije u karakternom smislu.
– Nisam očekivao da je Gordić takav nevjerojatan pozitivac. Kao igrač tjelesno je snažan i ima tako veliku igračku energiju. On je igrač kakvog bih uvijek volio imati u svojoj momčadi jer je stalno pozitivan. On čak i kada ima loš dan pomaže suigračima.
Zadovoljan je Poz i s Cedevitinim arsenalom visokih igrača.
– Arapović ima priliku postati zvijezda. Imamo i fajtera Žganeca kojeg Veljko voli jer je takva vrsta igrača koji pomaže momčadi kada god je na parketu. Imamo i Zubčića. Njima bi oslonac trebali biti Bilan i Žorić. Očekujem da će Bilan imati odličnu sezonu i Žorić također. Kada mi je Veljko rekao da ima priliku potpisati Žorića, ja sam mu rekao da to svakako učini jer je riječ o sjajnom igraču. Primjerice, na našoj posljednjoj prijateljskoj utakmici igrao je agresivno u obrani i stalno je bio u savršenoj poziciji jer ima to veliko igračko iskustvo.
Ivković je znao s virtuozima
Nažalost, to iskustvo nije puno pomoglo Hrvatskoj da prođe dalje od osmine finala Eurobasketa.
– Perasović je dobar trener, no kao da mu je momčad ostala bez energije čim su se maknuli iz Zagreba. Osim toga, doista niste imali sreće s ozljedama. Ostali ste bez vrlo važnog igrača Tomasa, ali i bez Bogdanovića u punom kapacitetu. U takvoj vrsti natjecanja ne možete svakodnevno kontrolirati formu, a ispalo je da ste izgubili prelako. No, Češka ima dva monstruozna igrača, Satoranskog i Veselog, odličnog Schilba i niz dobrih igrača, a i kao momčad igraju dobro. Vaši kao da su bili iznenađeni što igraju s tako atletičkom momčadi.
Tu istu Češku, pod ravnanjem Jasmina Repeše, Hrvatska je prije dvije godine pobijedila "plus 13" razlike.
– Repeša mi je bio trener gotovo tri godine i on je dobar stručnjak, ali je trener šljaker koji mora svaki dan raditi s igračima osobno. No, za izbornički posao poželjniji su treneri koji su više psiholozi. Jer nije lako sastaviti igrače koji igraju u NBA ligi i zarađuju veliki novac, s onima koji igraju u nekom košarkaškom selu. Za mjesec dana morate ih sve spojiti, da djeluju kao tim. Morate dobro raditi, ali ne previše jer ipak nisu u klubu. Kod nas u Italiji izbornik nije trener već "commisario tecnico" odnosno timski menadžer. On je čovjek koji igrače bira i onda ih pusti da igraju.
Ilustrirao je svoju tezu s primjerom reprezentacije bivše SFRJ iz 1989. i Eurobasketa održanog u Zagrebu.
– Petrović, Kukoč, Divac, Rađa, Vranković, Paspalj, Danilović... Zamislite koliko je u tom sastavu bilo iznimno jakih osobnosti. Srećom, imali su pravu osobu za trenera, Dušana Ivkovića. On je čvrst trener, ali je stara škola. Izbornici moraju biti čvrsti, ali i osoba koju vole i kojem igrači žele pomoći. Mi smo u Italiji imali nevjerojatne rezultate s reprezentacijom jer nam je izbornik bio Recalcati. Trener starog kova, znalac, kojeg su igrači voljeli. Dakle, izaberite trenera kojeg će igrači voljeti. Ne znam za Perasovića, ali Mršić je takav. S njim na klupi i uza sve te talente koji dolaze već za 3-4 godine imali biste priliku osvojiti medalju.
Po zanimanju medija za njega, prigodom Cedevitina predstavljanja ovosezonskih pojačanja, Pozzecco je vjerojatno najveća zvijezda među pomoćnim trenerima u europskoj košarci.
– Ha, ha! A ja se osjećam kao najveći idiot među pomoćnim trenerima... Pričao sam ovo ljeto s Ettoreom Messinom i on me pitao: "Poz, ti si legenda, zašto ideš raditi kao pomoćni trener?". Rekao sam mu da osjećam da uz Mršića, mog prijatelja, mogu napredovati. Osim toga, kao klinac obožavao sam gledati hrvatske košarkaše, puno sam gledao TV Koper, uvijek ste bili bolji od nas i sada želim upoznati hrvatsku košarku iznutra.
napred naši :)