Čega se i zašto boje svjedoci?

Zagrebački Općinski kazneni sud jedan je od četiri pilot-suda u zemlji u kojima je počeo raditi Ured za podršku svjedocima i žrtvama kaznenih djela. Da je potpora svjedocima prijeko potrebna, pokazalo je i lanjsko istraživanje, jedino te vrste u nas, a u kojemu je čak 69 posto svjedoka kazalo da im je potrebna praktična i (ili) psihološka pomoć.

Nedavno se u Općinskom kaznenom sudu mladić onesvijestio kada je stao pred sutkinju u prostor predviđen za svjedočenje, premda to suđenje ni po čemu nije bilo posebno niti je njega ugrožavalo. Premda su takvi slučajevi, na sreću, rijetkost, nije rijetkost da suce prije ročišta nazovu žrtve razbojstava, protupravnih naplata, iznuda i prijetnji, obiteljskog nasilja i kažu da ne bi došli svjedočiti jer se ne žele sresti u hodniku ili sudnici s optuženikom.

Psihološka ugroženost
– Treba znati da normalnim ljudima nije normalno doći u sud i svjedočiti. Ja sam sutkinja pa se nisam baš ugodno osjećala kao svjedok, i to u posve običnoj parnici pred sutkinjom koja mi je, usto, i kolegica. Kao sutkinja uvijek pazim na to da optuženik nikada ne sjedi svjedoku iza leđa, nego sa strane, kako se kod svjedoka ne bi još više pojačao osjećaj nelagode. Potpora svjedocima dobrodošla je i bilo bi dobro da je pružaju stručnjaci s profesionalnim i životnim iskustvom koji poznaju sudski postupak – kaže sutkinja Sanda Bramberger Ostojić.

Prema lanjskom istraživanju UNDP-a čak 81,8 posto sudaca sa 21 županijskog suda zamijetilo je psihološku ugroženost svjedoka. Sutkinja Tamara Pleše misli da je potpora svjedocima osobito potrebna u postupcima zbog iznuda, razbojstava, prijetnji, protupravnih naplata, kada su svjedoci istodobno i oštećenici tih kaznenih djela.


Svjedoci više ne bi smjeli za dolaska na sud biti prepušteni sami sebi


– Sjećam se svjedoka, žrtve iznude, koji je prije nekoliko godina plakao u sudnici dok je svjedočio protiv optuženih. Nazivali su ga na telefon i govorili mu da znaju kuda se kreće njegova supruga i u koji mu vrtić ide dijete. Poslije su osuđeni. Kod iznuda je teška situacija jer optuženi sile žrtvu da im sama dade novac prijetnjama da će nauditi i njoj i obitelji. U strahu su često i žrtve obiteljskog nasilja pa žene koriste blagodat i ne žele svjedočiti protiv optuženih muževa. No, zanimljivo je da djeca koja su odavno otišla od roditeljske kuće često žele svjedočiti protiv nasilnog roditelja – kaže sutkinja Pleše.

Povlačenje iskaza
Sudac Vjeran Blažeković kaže da osim što žene žrtve obiteljskog nasilja često povlače iskaz zbog straha neke to čine i jer su se pomirile s mužem. Promjenu iskaza obrazlažu time “da nisu baš tako mislile”, “da im muž nije htio nauditi jer nije takav”. No, ako nema drugih dokaza protiv optuženoga, a žena povuče iskaz, cijeli postupak pada u vodu. I sudac Blažeković ističe da su svjedoci i žrtve možda najugroženiji kod prijetnji, iznuda, razbojstava, odnosno kada su optuženici bili izravno nasilni prema njima.

Kada je riječ o iznudama, jedna sutkinja ističe da neki ljudi postanu žrtve iznude svojom krivnjom jer umjesto da podignu kredit u banci, odu kamatarima. Kada dug dođe na naplatu, a nemaju novca, nisu svjesni da im kamatar neće oprostiti.

Glasnogovornik suda, sudac Dražen Kevrić, podupire svaku potporu svjedocima ako će im to pomoći da budu slobodniji u svome iskazu, jer će to olakšati utvrđivanje istine i donošenje presude. Ne bi ograničavao podršku na svjedoke opasnijih kaznenih djela jer, kaže, možda će nekim svjedocima, ovisno o karakteru, potpora trebati i kada svjedoče o krađi. Svi suci slažu se da je potpora svjedocima potrebna. No, hoće li Ured za podršku svjedocima i žrtvama biti učinkovit, tek će pokazati vrijeme.

Na upit koje su reference djelatnika koji će pružati potporu svjedocima voditelj Ureda za podršku svjedocima i žrtvama Mario Krešić ističe da su u svakom uredu zaposlene po dvije osobe, voditelj s VSS-om iz područja društvenih znanosti i relevantnim radnim iskustvom, dok službenici za podršku mogu imati i srednju školu. Službenici za podršku, jedno od njih je student socijalnog rada, već dolaze na ročišta u Zagreb. Krešić ističe da su svi djelatnici prošli opsežan trening, među ostalim, o psihološkom aspektu rada sa svjedocima i žrtvama, informirani su o kaznenom pravu i kaznenom postupku te o međunarodnim standardima i organizaciji sudova. Imali su i praktične vježbe i radionice s konkretnim situacijama u pružanju podrške. Ističe da je održani trening bio prvi takav u RH. Njegovu uspješnost testirat će vrijeme.