Ceh silovatelju stotinu libara, a smrtna kazna vračari

Vinodolski zakon pripada u najvažnije hrvatske povijesne spomenike, a jedan je i od najstarijih europskih pravnih dokumenata pisanih pučkim jezikom. Nastao je u vrijeme kad je istočnu jadransku obalu zahvatio val popisivanja običajnoga prava, a sastavljen je na blagdan Triju kraljeva, 6. siječnja 1288. godine, u kaštelu Novigradu, središtu frankopanske Vinodolske knežije.

Ženidba kao nagodba

Najveći broj propisa odnosi se na krivično pravo. U tim je odredbama opsežno razrađen sustav globa i kazni za krađe, uvrede, ozljede i ubojstva. Globe, uglavnom novčane, dijelili su knez, oštećenik i, katkad, općina. Vinodolski zakon je veliku brigu posvećivao osobnoj zaštiti žene, navlastito njezinoj časti. Kažnjavalo se tjelesno nasilje nad ženama, silovanje i udaranje, usmena uvreda, kleveta i simbolično obeščašćenje.

Silovanje žene jedan je od zločina koje Vinodolski zakon najstrože kažnjava. Kazna je bila novčana i iznosila je 50 libara (nešto manje od 25 dukata, a za taj se iznos novca moglo kupiti nekih 7 ili 8 ovaca). Vrijedi istaknuti da su Senjski i Krčki status predviđali čak i smrtnu kaznu za silovatelja. Prema Vinodolskom zakonu, počinitelj je morao i knezu i žrtvi platiti isti visinu globe (dakle, platio bi sveukupno stotinu libara), osim ako se sa silovanom ženom ne bi nagodio na drugi način. To je prvenstveno podrazumijevalo mogućnost da se njome oženi, dakako, pod uvjetom da ona na to pristane. Ako nije bilo očevidaca zlodjela, propisano je da u dokaznom postupku oštećena žena mora prisegnuti na evanđelje kako bi potvrdila da je nad njom počinjeno nasilje i tko ga je skrivio, a vjerodostojnost njezine izjave morale su osnažiti i 24 ženske osobe koje su jamčile da ona govori istinu. Tu se radilo o ostatku ranosrednjovjekovnog pravnog postupka poznatog pod nazivom Božji sud jer je takva prisega imala posvećeno značenje i punu dokaznu snagu.

Usmena uvreda, poglavito psovka, kažnjavala se globom od dvije libre koja se plaćala kako oštećenoj osobi, tako i knezu. Kazna je jednako vrijedila i za muškarce i za žene koji su počinili prekršaj bilo prema muškarcu ili prema ženi, što svjedoči o ravnopravnosti pripadnika oba spola pred zakonom. Kako bi se dokazala uvreda, bilo je nužno imati barem jednog vjerodostojnog svjedoka, ako događaju nije nazočilo više svjedoka.

Vrlo visoka kazna bilo je predviđena za zlohotno zbacivanje hovrlice, kola od platna kojim su žene pokrivale kosu. Prema vinodolskom običaju, hovrlicu su nosile časno udane žene pa ako bi netko ženi s glave zbacio hovrlicu, javno bi okaljao njezinu čast. Zakon je propisivao i razliku u visini globe prema spolu počinitelja. Muškarac je plaćao višu kaznu jer je njegov postupak imao veću društvenu težinu i na ovaj način obeščašćena žena pretrpjela bi mnogo veći gubitak ugleda nego kad bi takav prekršaj skrivila žena, zacijelo u kakvom tjelesnom razračunu ili svađi. Muški počinitelj je morao platiti 50 libara, od toga je 2 libre išlo knezu, a sve ostalo ženi kojoj je povrijeđena čast. Počiniteljica je pak bila dužna dati 2 libre knezu, dok je osramoćena žena dobivala dvije ovce vrijednosti kojih 3-4 dukata. Tražilo se i da prekršaj potvrde tri dobra muška ili ženska svjedoka, a ako ih ne bi bilo, optuženik ili optuženica su sa sebe mogli sprati krivnju prisegom da nisu učinili to što im se stavlja na teret.

Novac ili lomača

U jednom članku Vinodolski se zakon posebno bavio “tvarnicom“ odnosno vračarom. Te su žene pripremale svakojake prirodne lijekove, napitke i masti. Uvijek je postojala opasnost da se netko od takvih pripravaka otruje i strada pa se osoba koja ih je smiješala strogo kažnjavala. Ako bi bila prvi put uhvaćena u nedjelu koje se dokazivalo vjerodostojnim svjedočanstvom, plaćala je knezu vrlo visoku novčanu kaznu od 100 libri ili 45 dukata. Nije li globu mogla podmiriti, kažnjavala se spaljivanjem. Bio je to jedan od dva slučaja kad je Vinodolski zakon propisivao smrtnu kaznu: drugi se ticao osobe koja je opetovano učinila palež. Nadalje, ako bi „tvarnica“ ponovila zločin, knez bi je mogao kazniti po svojoj volji. Jednako se kažnjavao i muškarac kojeg bi se otkrilo u istom nedjelu, pa to dodatno utvrđuje jednakost pripadnika oba spola pred zakonom.