Suđenja u velikim i razvikanim slučajevima traju predugo. Bila je to glavna zamjerka političara na rad Dinka Cvitana, bivšeg glavnog državnog odvjetnika, te navodni razlog što mu Vlada Andreja Plenkovića nije produljila mandat. No ta je zamjerka, osim što je licemjerna, i netočna, jer ono što se s nekom USKOK-ovom ili DORH-ovom optužnicom događa kad dođe na sud, manje ide na dušu Cvitana, a više na dušu sudova. Za razliku od sudova koji nemaju zakonski rok u kojem trebaju odlučiti o pravomoćnosti neke optužnice, tužiteljstvo istragu mora dovršiti u roku od šest mjeseci do godinu dana. U kompliciranim predmetima taj rok može biti godinu i pol dana, a nakon toga ili istraga mora biti obustavljena ili optužnica podignuta.
Nemaju utjecaja
Kada optužnica iziđe iz tužiteljstva, oni koji su je potpisali rijetko kada mogu utjecati na njezin daljnji život. Razloga za to je mnogo. Nekada sud optužnicu vraća tužiteljstvu na doradu. Ponekad obrane koriste sva zakonom predviđena sredstava za legalnu opstrukciju spisa. Sve češće se upleću Vrhovni i Ustavni sud, koji mjesecima odlučuju, o ponekad ne pretjerano teškim pravnim pitanjima. Posljedica toga je da u većini VIP predmeta suđenja ili nisu počela ili se, ako su i počela, u sudnicama vode pravne bitke koje sliče na namjerne, no teško dokazive, opstrukcije postupka. Rezultat toga pravna je nesigurnost, sporo i neefikasno pravosuđe te sve veći bijes javnosti jer se korupcija i kriminal progone samo deklarativno, a pravomoćnih presuda protiv optuženih za ozbiljnu korupciju u kojima se šteta mjeri u desecima milijuna kuna ima malo ili nimalo.
Što se događa nakon okončanja istrage i podizanja optužnice najbolje se može opisati na primjeru Ivana Čehoka i Milana Bandića. Obojica su gradonačelnici, Čehok Varaždina, a Bandić Zagreba. Mjesto na kojem bi se trebalo odlučivati o njihovoj pravosudnoj sudbini zagrebački je Županijski sud, a veže ih i to što je u njihovim postupcima, u različitim fazama, odlučivala ista sutkinja. Riječ je o Tanji Pavelin, koja sudi Čehoku, a nedavno je optužno vijeće kojim je predsjedala potvrdilo dio Bandićeve optužnice u aferi Agram, a ostatak je vraćen tužiteljstvu na doradu. U oba slučaja radi se o predmetima koji broje desetke tisuća stranica, a Čehok je na udaru pravosuđa dulje od Bandića. Uhićen je i pritvoren u lipnju 2011. Kada je uhićen, bio je gradonačelnik Varaždina, a iz Remetinca je izišao u srpnju 2011., nakon što je dao ostavku na mjesto gradonačelnika i položio jamčevinu od 2,6 milijuna kuna. Istraga je protiv njega te Davora Patafte, Narcise Huljev, Tomislava Kezelja, Hrvoja Vojvode i tri Pataftine tvrtke vođena do kraja prosinca 2011. Optužnica je podignuta 29. prosinca 2011. i njome je USKOK Čehoka optužio da je pogodovao Patafti dajući poslove njegovim tvrtkama.
Prema tvrdnjama USKOK-a, Grad Varaždin oštećen je za 49,5 milijuna kuna, a Patafta i njegove tvrtke okoristile su se s 35,8 milijuna kuna. O pravomoćnosti optužnice zagrebački sud prvi je put odlučivao 10. svibnja 2012. Tada je optužnica vraćena USKOK-u na doradu jer je sud tražio da USKOK pojasni zašto smatra da su se Čehok i ostali udružili radi počinjenja djela, a prijepora je bilo i oko proturječnih vještačenja. USKOK je, po nalogu suda, u svibnju 2012. počeo s nadopunom istrage, a izmijenjena optužnica podignuta je 21. rujna 2012. Optužno vijeće ju je 6. prosinca 2012. potvrdilo. Spis je u rad dobila sutkinja Tanja Pavelin, koja je od travnja do rujna 2013. zakazala pet pripremnih ročišta. Na njima je obrana, standardno, tražila da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje iskazi svjedoka koji su u USKOK-u ispitani bez nazočnosti odvjetnika, što je sukladno ZKP-u. Takav zahtjev obrane postavljaju u svim VIP predmetima, iako ih sudovi odbijaju smatrajući da je riječ o zakonitim dokazima, a odluke sudova potvrđuje i Vrhovni sud.
Tako je bilo i u ovom slučaju, gdje je Vrhovni sud žalbe obrana odbio u prosincu 2013. Sljedeće pripremno ročište bilo je zakazano za prosinac 2014., tri godine od podizanja optužnice, a samo suđenje konačno je počelo 4. veljače 2015. Čehok, Patafta i ostali zanijekali su krivnju, a na scenu opet stupaju obrane koje inzistiraju na čitanju dokumentacije.
Bez previše koristi
To je institut koji je predviđen ZKP-om, iako nitko od njega ne vidi previše koristi jer se pretpostavlja da svi akteri postupka znaju što ima u spisu i na kojim se dokazima taj spis temelji. Situacija u slučaju Čehoka i ostalih dotjerana je do apsurda jer je odlučeno da se do posljednjeg zareza čita svaki papir, a ne da se, kao što je to uobičajeno, kratko prepriča sadržaj dokumenata. Čitanje dokumentacije počelo je 5. veljače 2015. i trajalo je do rujna iste godine. Održana su 24 ročišta na kojima se samo čitala dokumentacija, no u jednom trenutku od toga se odustalo, jer su se neke obrane pobunile. Sljedeće ročište bilo je zakazano za prosinac 2015. kada je počelo saslušavanje vještaka. U spisu postoji nekoliko vještačkih nalaza i proturječna su, pa su se vještaci saslušavali na pet rasprava, da bi u veljači 2016. sud odlučio da će se provesti novo vještačenje. I tu dolazi do nove zapetljancije jer iz raspravnih zapisnika proizlazi da je sud na raspravi od 19. veljače 2016. odredio da će se provesti novo vještačenje, a iz raspravnog zapisnika od 23. listopada 2017. proizlazi da od veljače 2016. do listopada 2017., sud nalog vještaku nije dao. Razlog tome možda je činjenica što se originalni spis, kako je konstatirano na raspravi u svibnju 2016., nalazi na Vrhovnom sudu. Neuobičajena je to situacija jer se rasprave rijetko kada održavaju dok je originalni spis na Vrhovnom sudu, no sutkinja Tanja Pavelin u tome ne vidi ništa sporno.
– Spis je malo ovdje, malo na Vrhovnom sudu. Možda je malo neuobičajeno da se tako šeće, no nema prepreka da se rasprave održavaju jer je spis skeniran i stranke ga imaju. Da nije tako rasprave se tko zna koliko dugo ne bi mogle održavati jer Vrhovni sud odlučuje o privremenim mjerama – kazala je sutkinja Pavelin.
Na Vrhovnom sudu potvrđuju da se spis Čehok nalazi kod njih te pojašnjavaju da “odluka Vrhovnog suda ne sprečava provođenje rasprave”. Dodaju i da je spis Čehok nekoliko puta s Vrhovnog suda bio poslan na prvostupanjski sud radi provođenja rasprave, a navode da će im biti vraćen i nakon rasprave koja je bila zakazana za 24. travnja 2018. Vrhovni sud je, sudeći po njegovoj evidenciji predmeta, 15. siječnja 2016. od zagrebačkog Županijskog suda dobio spis kako bi odlučio o žalbama na privremene mjere kojima je optuženicima blokirana imovina radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Dvije godine i tri mjeseca kasnije o tim žalbama još nije odlučeno pa će originalni spis do daljega biti na Vrhovnom sudu. Zašto Vrhovnom sudu treba toliko vremena za odluku o žalbama, ne zna se. U međuvremenu su na suđenju saslušani vještaci, sud je prvo odlučio odbiti prijedloge za saslušanje nekih svjedoka koje su predlagale obrana i optužba, a na kraju se, na prijedlog obrana, ipak odlučio da se neki od tih odbijenih iskaza pročitaju. U tri godine suđenja osim vještaka saslušano je i 46 svjedoka te je pročitano 30 iskaza svjedoka, a Ivan Čehok je na izborima 2017. ponovo izabran za gradonačelnika Varaždina. Velike su šanse da će na toj poziciji ostati i do okončanja sudskog postupka, koji bi u nove probleme mogao upasti sredinom svibnja kada jedan član sudskog vijeća ide u mirovinu. Njega će morati zamijeniti drugi sudac, a ako se stranke ne slože da se svi dotad provedeni dokazi pročitaju, suđenje će morati početi ispočetka. Ako se to dogodi, do nepravomoćne presude proći će godine, a dok se sve pravomoćno okonča, teško da će se itko uopće sjećati zbog čega su Čehok i njegovi sudrugovi bili optuženi.
Sličnim sudskim putem, koji je viđen kod Čehoka, krenuo je i Milan Bandić. Zagrebački gradonačelnik uhićen je u listopadu 2014., a iz Remetinca je izišao nakon mjesec dana položivši jamčevinu od 15 milijuna kuna. Za razliku od Čehoka, Bandić nije dao ostavku na mjesto gradonačelnika, već je ovlasti prenio na Sandru Švaljek, a njemu je jedno vrijeme, odlukom suda, bilo zabranjeno obnašanje gradonačelničke dužnosti. Nakon tri i pol mjeseca ograničene slobode, Bandić se u ožujku 2015. vratio u Remetinec, zbog sumnje da je jednog svjedoka poticao na davanje lažnog iskaza. Tada mu je oduzeta i jamčevina od 15 milijuna kuna.
Da ironija bude veća, u Remetinec se vratio točno na dan kada mu je uvažena žalba te mu je ukinuta zabrana obnašanja gradonačelničke dužnosti. Povratkom u Remetinec, Bandić je postao valjda prvi gradonačelnik na svijetu koji je gradom upravljao iz pritvora i to je radio do sredine travnja 2015. kada je, odlukom Ustavnog suda, pušten iz pritvora te mu je vraćena jamčevina. Uskoro se vratio i na mjesto gradonačelnika, a kao optuženik za korupciju, pobijedio je i na izborima 2017. Istraga u aferi Agram počela je 20. listopada 2014., okončana je 2. prosinca 2015., a optužnica je podignuta 11. prosinca 2015. Njome su Bandić te Slobodan Ljubičić, Petar Pripuz, Željko Horvat, Ivan Tolić, Ivan Markus, Filip Čulo, Miljenko Benko, Ines Bravić, Koraljka Rožanković Uremović, Branko Mihaljević, Vidoje Bulum, Miro Laco, Zdenko Antunović, Dragutin Kosić i Ante Dodig te tvrtke CE-ZA-R i Bramgrad optuženi za niz zloporaba, a šteta za Grad Zagreb je oko 20 milijuna kuna. Optužno vijeće pod predsjedanjem sutkinje Tanje Pavelin o pravomoćnosti optužnice prvi je put raspravljalo 30. ožujka 2016. Kosić je tada priznao krivnju te je uvjetno osuđen na 10 mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine. No važnije od nagodbe bilo je što je sud uvažio zahtjev obrane da kao nezakonite dokaze izuzme snimke tajno snimljenih razgovora nastale uz nalog suca istrage.
Problematične snimke
Prema stavu obrane, nalog suca nije bio dobro obrazložen, a riječ je o argumentu koji se često koristi u VIP predmetima. Optužna vijeća ga uglavnom odbijaju smatrajući da se radi o zakonitom dokazima, a te odluke donedavno je potvrđivao i Vrhovni sud. Da su snimke tajno snimljenih razgovora u aferi Agram zakonit dokaz, Vrhovni je sud odlučio u prosincu 2016., a novo optužno vijeće bilo je zakazano za veljaču 2017. Odgođeno je jer sudski poziv nije bio uručen Ljubičiću, a sjednica zakazana za ožujak 2017. odgođena je zbog bolesti Ivana Tolića. Sljedećih godinu dana nije se događalo ništa jer se čekalo da se Tolića vještači, odnosno da se odluči je li raspravno sposoban. Kada je odlučeno da je raspravno sposoban, u ožujku 2018. sazvana je nova sjednica optužnog vijeća. Na njoj je optužnica djelomično potvrđena jer su tri od 10 točaka vraćene u istragu radi nadopune. USKOK će po nalogu suda morati nadopuniti istragu u dijelu koji se odnosi na zbrinjavanje krupnog otpada te na neoporezivanje 15,7 milijuna kuna prihoda iz Bandićeve predsjedničke kampanje 2009. Takva odluka suda znači da je spis razdvojen, a onaj dio spisa koji je pravomoćan trenutačno je na Vrhovnom sudu zbog žalbi radi određivanja privremenih mjera.
Sa zagrebačkog Županijskog suda čuje se da se raspravni sudac neće određivati dok se spis ne vrati, a kada će to biti teško je reći. Ako se na Bandića primijeni poučak sa suđenja Čehoku, žalbe bi se mogle rješavati i godinu dana, iz čega se može zaključiti da suđenje Bandiću vjerojatno neće tako skoro početi. U međuvremenu, Bandić se izborio za deblokadu svoje nekoliko milijuna kuna vrijedne imovine, što može zahvaliti činjenici da mu optužnica za aferu Agram nije bila potvrđena ni dvije godine od podizanja. S obzirom na sve navedeno, i on i Čehok vjerojatno mogu početi razmišljati i o tome hoće li se kandidirati na lokalnim izborima 2021. Jer presude koje bi im možda bile prepreke na tom putu, do tada sigurno neće biti donesene, a u državi gdje je borba protiv korupcije samo deklarativna, na optužnice i suđenja, pokazalo se, ni birači se previše ne obaziru.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com