Koliko god da su Nadežda Tolokonjikova i Marja Aljohina, dvije članice Pussy Riotsa osuđene za svoj performans u moskovskoj katedrali, bile iznenađene visinom dosuđene kazne od dvije godine zatvora, zasigurno su još više bile šokirane mjestom gdje će je izdržavati. Umjesto u običnom zatvoru, sljedeće dvije godine provest će u sibirskom gulagu!
“Od svih mogućih opcija koje su se pružale, ovo je najgora”, napisali su na Twitteru simpatizeri tih dviju aktivistica nakon što su čuli odluku suda. Njih dvije čak neće biti ni u istom radnom logoru.
Najgora opcija
Tolokonjikova je poslana u Mordoviju, u logor Dubravlag, oko 600 km istočno od Moskve, dok će Aljohina kaznu služiti u logoru Perm udaljenom 1400 kilometara od glavnog grada Rusije.
– Teško je reći u kojem je logoru gore. Dok je u Permu temperatura tijekom zime u prosjeku -50 Celzijevih stupnjeva, Dubravlag je užasan ljeti. Okružen je močvarama pa je najezda komaraca nezamisliva za ljude koji žive u normalnim uvjetima – kaže jedan veteran ruskih kaznionica. Oba logora dio su zloglasnog sustava gulaga koji su osnivani u Staljinovo vrijeme, koji ni danas nisu puno blaži za svoje “štićenike”.
– Zatvorenici se više ne smrzavaju u ćelijama u kojima s prozora vise ledene sige, ali nije puno bolje. Osnovna hrana i dalje je, kao i u Staljinovo vrijeme, oskudna porcija kruha i kaše – kaže bivši logoraš Vasilij Karinov. Zatvorenici nemaju izbora hoće li raditi ili neće, rad je obvezan. Doduše, tijekom zimskih hladnoća zatvorenici više ne rade teške fizičke poslove na otvorenom, ali odmora nema. Osuđene djevojke iz Pussy Riot za hladna će vremena raditi u pogonima za proizvodnju vojne odjeće, šivat će uniforme vojnicima, za što će dobivati cigarete. Tempo je ubitačan, radi se po dvanaest sati na dan, a od rada ih ne spašava ni bolest poput gripe ili vrućice.
“Ne opraštaj i ne vjeruj”
– Poštedu dobivaš samo ako se doista ne možeš pomaknuti s kreveta – kaže Karinov. Odvjetnica dviju osuđenih aktivistica, od kojih je jedna diplomirala novinarstvo, a druga filozofiju, pokušala je ishoditi od suda da kaznu služe u blizini Moskve kako bi ih obitelji lakše mogle posjetiti. Bez uspjeha. “Ove dvije osuđenice trebaju biti izolirane od društva i ne može im se dopustiti da biraju zatvor”, piše u obrazloženju odbijenice koja je poslana na odvjetničin upit. Koliko god grozno zvučali opisi u ova dva sibirska logora, stvarnost je još znatno gora.
– U gulagu je teško izdržati hladnoću, oskudno jelo, zlostavljanje čuvara, ali ipak je najteže preživjeti zbog drugih zatvorenika – kaže Karinov. Naime, upravo se u ove logore šalju najbezočniji i najokorjeliji kriminalci, a posebno su im drag cilj Putinovi protivnici koji dospiju iza rešetaka. Tako je i zatvorenom naftnom tajkunu Mihailu Hodorovskom njegov ćelijski cimer nožem razrezao nosnice.
– U gulagu svi znaju pravilo: Ne vjeruj nikom, nikad ne pokazuj strah i nikad ne opraštaj. Normalan čovjek ne može ni zamisliti što se tamo zbiva. Nisam vjerovala da postoje ljudi kakvih je 90 posto onih koje sam srela u kampu.
Njima dvjema bit će posebno teško jer su uvrijedile Rusku pravoslavnu crkvu – kaže Svetlana Bakimina, nekadašnja odvjetnica naftne kompanije Jukos koja je i sama provela tri godine u sibirskom logoru.
>>"Putin je naredio da nas se osudi. Kao da smo ubile stotine ljudi"
hohohoh drzavni neprijatelji no1 i no2