Kad bismo sudili prema optimističnim izjavama nakon pregovora Mosta, HDZ-a i SDP-a, mogli bismo zaključiti da Velika Koalicija samo što nije. Zahtjevi su svima prihvatljivi, svi se sa svima slažu, svi su odjednom spremni na sveobuhvatne promjene, pa i na poteze za koje su se do jučer zaklinjali da su neizvedivi, nepotrebni ili štetni.
Samo čekamo trenutak kad će Tomislav Karamarko i Zoran Milanović leći na kauč dr. Bože Petrova, jedan s desne, drugi s lijeve strane, prije no što preko njega pruže ruku jedan drugom i zapjevaju "mir, mir do neba!".
Kakvi su pak stvarni izgledi da Karamarko i Milanović pristanu biti ravnopravni kotačići u Petrovljevoj seansi, unaprijed je jasno, pa tako sad Petrov i sam objašnjava da on nikad nije ni nudio model Vlade nacionalnog jedinstva, iako, kako navodi, "i dalje priželjkuje određenu razinu konsenzusa tih triju strana". U toj frazi već se vidi čvrsto spuštanje na zemlju.
Ključno pitanje je što će Petrov i društvo napraviti u trenutku kad postane jasno da HDZ i SDP pristaju na većinu njegovih zahtjeva – osim da svoje rogove uguraju u njegovu vreću?
Hoće li reći: Mi smo dali sve od sebe, ali SDP i HDZ stranačke interese stavljaju iznad Hrvatske, jedini izlaz je da hrvatski građani na ponovljenim izborima kažu što i koga stvarno žele? Iskušenje u Mostu očito postoji. Mnogi misle da bi Most na ponovljenim izborima dobio mnogo više, iako ima i mnogo onih koji misle posve suprotno. No, čak i kad bi Most nakon nekim čudom postao druga politička opcija u Hrvatskoj, opet bismo se dan nakon izbora našli u posve istoj pat poziciji, jer bez koalicije s HDZ-om ili SDP-om oni i dalje ne bi mogli uvjetovati nikakve reforme. Pitanje je onda: Čemu novi izbori? Čemu bijeg od koalicije danas, kad nas to isto čeka sutra? Ne očekuju valjda da će dobiti natpolovičnu većinu? To bi bilo nerealno, budući da bi dirigirana javnost upravo Most razapela kao one koji su zbog vlastitih interesa izazvali nove izbore. Isto tako mogu doživjeti i krah.
Uostalom, oni nisu kod javnog bilježnika ovjerili da neće s nikim koalirati, već da neće s onima koji ne prihvaćaju njihove reformske zahtjeve! Trebaju u potpunosti prihvatiti odgovornost te bogomdanu povijesnu priliku koja im je dana da sa samo 19 zastupnika mogu budućoj Vladi nametnuti sve ono što Hrvatska u ovom trenutku treba, a što dvije vodeće opcije nemaju hrabrosti same provesti. Ako je to ucjena - pa što onda? Možda je baš ucjena ono što HDZ-u ili SDP-u treba da bi se pokrenuli. Most ima daleko više legitimiteta nego što su za svoje ucjene koje su skupo stajale Hrvatsku svojedobno prije njih imali HNS ili HSS. Pri tom je posve svejedno imaju li 19, 29, ili 39 zastupnika.
Dakle, ako trostruka koalicija otpada, s kim bi Most mogao ili trebao formirati vladu? S HDZ-ovom ili SDP-ovom opcijom? Nakon makijavelističke javne političke diskvalifikacije Drage Prgometa, odnosno pokušaja razbijanja Mosta već u samom startu, trebalo bi biti stvarno čudno što je Petrov ipak pristao na pregovore i sa Milanovićem. Jasno je da je njemu ponajmanje u interesu održanje Mosta kao faktora koji će mu nametati uvjete i dnevni red, te da na ovom on neće stati, pogotovo nakon brzoplete načelne podrške koju je dobio od zastupnika nacionalnih manjina.
Milanović u ovom trenutku ni ne pomišlja nekome prepustiti prvenstvo. Kao što ne pomišlja ostvariti nametnuta obećanja. Jednom kad dobije podršku, moći će raditi što god hoće. Obrazac je već demonstrirao s Prgometom.
Najlogičniji izbor Mostu je Domoljubna koalicija. Nije pri tom nevažno da dijele slične konzervativne nazore, no, ono što je bitno jest da su u HDZ-u spremni na najviše ustupaka, a da pri tom ne moraju odustati od bilo kakvih temeljnih načela. HDZ sebi nikako ne može dozvoliti ostati u opoziciji i tako u potpunosti izgubiti izbore za koje je Karamarko krivo uvjeravan da su već dobiveni. Još gore, ne smije sebi dozvoliti da Milanović na taj način realizira pobjedu. U tom slučaju Karamarko gubi sve, i državu i stranku. Mora biti spreman u ime višeg cilja odreći se onog čega ionako realno nema – premijerskog mjesta te da će morati ponuditi nekog drugog relevantnog mandatara, kako bi Mostu olakšao odluku.
I ne smije pri tom ni sekunde zakasniti! Jedino tako će se ispuniti volja birača, koji su ipak naklonjeniji konzervativnim opcijama, ali traže i odlučne promjene, koliko god to kontradiktorno zvučalo.
>> Mostove reforme idu u dobrom smjeru, treba ih provesti
>> Ne može Most biti u zraku, što će nam most koji nikamo ne vodi