Papa Franjo neumorno mijenja lice Crkve, koje u očima javnosti postaje sve milosrdnije. Najava Godine milosrđa i "vruća tema" oprosta grijeha pobačaja ovih dana to najbolje potvrđuju. No papu Franju kao da od prvoga dana njegova pontifikata prati nepotrebno "nabrijavanje", plitki senzacionalizam u sekularnim medijima, koji njegovim mudrim potezima daju nepotreban revolucionarni štih.
U grijehu i partner
Kad je, naime, stigla vijest o tome da papa daje ovlast svim svećenicima u svijetu da u Godini milosrđa mogu dati odrješenje od grijeha pobačaja, taj je papin potez de facto protumačen kao da se za pobačaj dosad nije moglo dobiti odrješenje. Ili da je, u najmanju ruku, to bilo jezivo teško.
Pobačaj je za kršćane zločin jednak ubojstvu. I tu nema dileme. Kao takav teški je grijeh. Vjernik, tj. vjernica s takvim grijehom ne može primiti pričest. Zakonik kanonskog prava unaprijed ekskomunicira svakoga tko je imao bilo kakve veze s grijehom pobačaja i kaže: "Tko nešto poduzme radi pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno." To se, dakle, odnosi i na ženu koja je pobacila i na liječnike i medicinsko osoblje koji su u pobačaju sudjelovali, ali i na ženina partnera.
"Pobačaj spada među grijehe za koje crkveni zakon određuje kaznu izopćenja, i to tako da se ne čeka presuda odgovarajuće crkvene vlasti nego je presuda unaprijed izrečena te joj podliježe svaki koji takvo djelo počini. Izopćenje, latinski excommunicatio, u prvom redu znači gubitak prava na pričest (latinski se pričest upravo kaže communio). Ta riječ znači i zajedništvo. Na pričest imaju redovito pravo svi koji su u crkvenom zajedništvu. Ukratko, čim vjernik izvrši pobačaj ili na bilo koji način sudjeluje u njegovu pripremanju i izvršenju, ako do pobačaja doista dođe, dužan je sam na sebe primijeniti dotičnu kaznu. Svećenik ne može dati valjano odrješenje dok se vjernik nalazi pod tom kaznom. Treba ju, dakle, najprije otpustiti", pisao je o toj temi svojedobno Glas Koncila, navodeći kako je "kazna po zakonu pridržana ordinariju, biskupu, odnosno nadbiskupu dotične biskupije, ali sam biskup unaprijed podjeljuje ovlast otpuštanja te kazne mnogim svećenicima: kanonicima, prebendarima, dekanima, ispovjednicima u poznatim prošteništima te u katedrali, upraviteljima župa na području njihovih župa, ravnateljima crkava i još nekima. Također tu ovlast redovito imaju svi svećenici u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme te u svakoj župi kad se ondje održavaju misije, proštenja, klečanja, duhovne obnove i druga okupljanja s velikim brojem vjernika". Što je potvrdio i biskup Uzinić, rekavši kako svi njegovi svećenici imaju njegovo odobrenje za ispovijed pobačaja.
Vjernička savjest
Dakle, grijeh pobačaja mogao se ispovjediti i prije papina proglašenja Godine milosrđa. A moći će se i poslije. Što je nekim našim moćnim medijima posve nepoznato jer su postavljali pitanje što ako se taj grijeh počini kad Godina milosrđa prođe?!
Nema, dakle, revolucije, ali papa sustavno radi na izgradnji vjerničke savjesti, želi je osnažiti i ohrabriti, vratiti odlutale Crkvi, za koju neprekidno govori da je kuća svih. Osobito je kuća grešnika. Jer Crkvu je Krist ustanovio zbog grešnika, a ne svetaca. I to baš kako bi im mogao oprostiti svaki grijeh. Pa i grijeh pobačaja, koji je jedan među najtežima. A koji je, kako pokazuje pastoralno iskustvo, mnoge udaljio od pričesti i same Crkve. Papa Franjo ih sada podsjeća da se svaki grijeh prašta, ma koliko težak bio. Tj. da su milosrđe i ljubav u Crkvi uvijek dostupni. A u godini poput Godine milosrđa s jasnim i snažnim naglaskom.
Pobacaj je cedomorstvo, onog trenutka kada se oplodi jajna celija to je vec covek, zivo bice. Ne mogu da verujem da se o abortusu prica kao da je to vadjenje zuba, sada ga ima sada ga nema, ej ljudi, to je covek, ubijaju ga ni krivog ni duznog i to oni koji bi ga trebali najvise voleti...