13.40 Današnje ročište završilo je svjedočenjem Marija Čerhaka, a u sutrašnjem nastavku trebali bi svjedočiti Dražen Bošnjaković, bivši ministar pravosuđa, i Vedran Duvnjak, bivši predsjednik Fonda za privatizaciju.
13.25 U nastavku ispitivanja vlasnika restorana Marcellino sudac Turudić oštro ga je upozorio na neprimjereno ponašanje u sudnici.
Sudac: Nemojte se rugati sa sudom, kaznit ću vas ako mi još jednom upadnete u riječ, nemojte se iščuđavati nad pitanjima, nemojte zahvaljivati na pitanjima. Nemojte mi više nikad odgovoriti protupitanjima. Ne pada mi na pamet stavljati se u vašu poziciju. Ja sam ja, vi ste vi. Zašto to niste izbrisali?
Čerhak: Već sam rekao, kada sam vidio i postao svjestan napisa, pretpostavio sam da će me netko pitati za te posjete gospodina Sanadera.
Sudac: Zašto ste baš ovu snimku sačuvali? Zanima me kontekst. Imali ste, lupetam napamet, imali ste deset snimaka, devet ste obrisali, a jednu sačuvali.
Čerhak: Ja sam pretpostavio da vi svi razumijete kako to funkcionira. Postoji osam kamera koje snimaju u određenom razdoblju. Odredim razdoblje i samo izbrišem. Premještaš nekad fajlove s jednog na drugi disk tako da nisam imao pojma koje snimke imam. Ne znam koja je koja.
Sudac: Prethodno ste rekli da ste svjesno spomenutu snimku ostavili, sami skačete sebi u riječ.
Čerhak: Ne, ne, ne spomenutu snimku, nego jedno od razdoblja.
Sudac: Ovo je neprobavljivo što vi pričate. Svaka sljedeća riječ demantira prethodnu.
Prodanović: Zašto Ježića nema na snimci?
Čerhak: Zato što je vjerojatno izbrisana. Ovo je problem, kada se konstatira da je montirana, niša nije montirano.
Sudac: Bez komentara.
Prodanović: Na snimci se vidi dolazak, razgovor i kraj.
Tužiteljstvo: Ne vidi se dolazak.
Sudac: Da, imate pravo
Prodanović: Tko je skratio snimku?
Čerhak: Nitko je nje skratio, ostao je fajl koji je ostao, ostali su izbrisani.
Sanader: Jeste li u subotu gledali taj nogomet?
Čerhak: Ne, vjerojatnije ponedjeljak, jer smo igrali u nedjelju. Nitko od mene, osim DORH-a, nije dobio ni vidio snimku niti imao spoznaju o njoj.
Sanader: Jeste li je dali Jutarnjem listu?
Čerhak: Nisam, a nije ni bila objavljena.
Sanader: Koliko je trajao razgovor s Bajićem?
Sudac: Nećemo sad to.
Tužiteljstvo: Sjećate li se, ako su Sanader, Ježić i Hernadi došli zajedno, je li netko odlazio?
Čerhak: Nekih se mogu sjetiti. Hernadi je došao ranije, pokušao sam s njim razgovarati na njemačkom, doživio sam ga kao knjigovođu i tako sam ga zapamtio. Ježić je bio tu, i Sanader. U nekom momentu Ježić se udaljio i to je bilo to.
Sudac: Je li se vratio?
Čerhak: Kad su mi predočili račun, ispostavilo se da su napravili dva računa i da su se tu večer Sanader i Ježić vratili u restoran.
Prodanović: Mislio je da je Hernadi knjigovođa, a prije je govorio da, kad god su dolazili, da je Ježić plaćao račune i da je Hernadi bio stalan gost i kako mu je bio poznat i simpatičan.
– Moj prigovor je na totalnu neistinitost iskaza i način na koji je snimka došla, o jednoj sprezi DORH-a i medija u čemu je Čerhak prodefilirao. On je jedan iz galerije likova koji zamaraju ovaj sud – kaže Prodanović.
12.58 – Sad na veselije i zabavnije teme – komentirao je sudac Turudić ulazak vlasnika restorana Marcellino u sudnicu. Na klupu za svjedoke sjeo je Mario Čerhak.
Tužiteljstvo: Postoji li u restoranu videonadzor?
Čerhak: Postoji.
Sudac: Još uvijek?
Čerhak: Pogotovo sad.
Tužiteljstvo: Kada je uveden nadzor, postoji li obavijest i zašto je uveden?
Čerhak: Firma koja postavlja videonadzor sasvim je uredna, napravili su ispravno, sad su napravili analizu. A to je sastavni dio mog razmišljanja.
Kad smo otvarali lokal, nismo imali nadzor ispred ulaza. A ja sam mislio da treba i prije gradnje jer je tako puno lakše, ne moraš dolaziti da vidiš jesu li radnici stigli. Puno je lakše raditi uz videonadzor.
Tužiteljstvo: Postoji li vidljiva oznaka za videonadzor?
Čerhak: Postoji.
Tužiteljstvo: Vide li gosti nadzor u restoranu?
Čerhak: Nadam se da vide.
Sudac: Kako to mislite?
Čerhak: Pa vjerujem da vide.
Tužiteljstvo: Ova snimka od 19. listopada 2009., možete li nam reći sjećate li se te snimke, kada je nastala i gdje je pronađena?
Čerhak: Ako bi mi sud dozvolio, učinio bi mi uslugu samo da malo opširnije kažem... Sjećam se svega, sjećam se perioda kad je snimka nastala.
Tužiteljstvo: Sjećate se tog datuma?
Čerhak: Tog datuma sjetio sam se kad ste mi predočili račune, ali tada ga nisam imao u svijesti.
Sudac: A sada više ništa ne znam.
Prodanović: Snimate li vi čitavo vrijeme restoran?
Čerhak: Ja ništa ne snimam, ja sam sad ovdje, a videonadzor sad snima restoran.
Na pitanje upozorava li goste da ih se snima rekao je: – Toliki idiot nisam. Dnevno prođem kroz najmanje 50 videonadzora i nikad mi ni jedan idiot nije prišao i rekao da se snima. I zato ne znam zašto bi ja bio takav idiot.
Prodanović: Tko je skratio snimku na četiri minute?
Čerhak: Snimke sam kontrolirao jedini ja, brišem ih ili zadržavam. Povijest ovih snimaka nastala je kad je Nacional objavio da je Marcellino postao stožer za Sanaderov povratak na vlast. Tada sam ja, zbunjen medijskim prikazom, izbrisao sve snimke na kojima je bio Sanader i to sam rekao njegovu osiguranju. Kasnije smo skužili da nije u redu da brišemo sve i nisam znao za tu snimku dok me nisu zvali iz DORH-a.
Prodanović: Jesam li vas dobro shvatio, vi ste onda skratili?
Čerhak: To nije film, to se brišu dijelovi.
Ponekad sustav pokazuje da nema memorije. Pa dođem s godišnjeg i bez ikakve logike brišem cijelo parkiralište da bih dobio memorije. Jedine snimke koje sam svjesno brisao ove su ranije, kad je izišao tekst u Nacionalu.
Sudac: A zašto niste ovu brisali?
Čerhak: Kasnije sam skužio da bi me mogli pitati zašto sam brisao te snimke.
Prodanović: Je li Ježić bio na tom sastanku?
Čerhak: Jest.
Čerhak: DORH je izuzeo što je izuzeo. Ja nikoga nisam brisao, ni datume ni minute, kako mi možete postaviti pitanje znam li ja što je DORH izuzeo. Evo, recite vi meni tko je izbrisao? Nije nitko izbrisao. Sad se pitate što sam sad ovo rekao?!
Prodanović: Kako ste se s tom snimkom našli u DORH-u?
Čerhak: Bukvalno ovako, gledali smo snimku svog nogometa koji igramo nedjeljom. Konobar mi je donio telefon i rekao da zovu iz USKOK-a. Javio se gospodin Bajić i pozvao me da dođem na kavu i da će to kratko trajati. Otišao sam u DORH i tamno smo se upoznali Bajić i ja, on me pitao za posjete i spomenuo taj datum. Kako imamo nadzor, pitao me imamo li tu snimku.
Sudac: Jeste li vi nekom rekli za tu snimku?
Čerhak: Hvala vam na tom pitanju.
Prodanović: Jeste li snimku dali Davoru Butkoviću prije nego ste išli u USKOK?
Čerhak: Evo, ja od ove istine neću moći dobiti nikakvu nagradu, ali Butković je posljednja osoba kojoj bih to rekao Ja sam s njim na vi i nikada ni moja supruga, ni moji dečki, ni ja nismo bili svjesni da imamo ikakvu snimku
Sudac: Jeste li ikome pričali o toj snimci?
Čerhak: Ne, nikome, mi nismo bili svjesni ni da je imamo ili nemamo.
Prodanović: Otkud onda Bajić zna da vi imate snimku?
Čerhak: Kako mi možete to pitanje postaviti?!
Sudac: Može vam ga postaviti.
Čerhak: Pa normalno da ne zna. Pitao sam Bajića, a on mi je rekao: – Vidjet ćete na kraju, ali ja još ne vidim. Bajić je rekao da, ako im ja uskratim tu snimku, da će oni sami to riješiti i onda sam ja odabrao da im dam iskaz i da oni službeno to obave, a na kraju je ispalo da sam im ja donio.
Sudac: A vi ste rekli da ne znate da imate snimku?
Čerhak: Ja nisam bio siguran. Ja sam mogao doći i početi tražiti i brisati, a ja sam odlučio ovako. Prepustio sam USKOK-u da oni uzmu taj datum i uzmu snimku uz moju prisutnost.
Sudac: Što ste vi predali USKOK-u?
Čerhak: Preuzeli su taj fajl od četiri minute i ja sam to potpisao.
Sudac: Znači, cijelo vrijeme sustav snima?
Čerhak: Od nula do 24, kad nestane struje, i dalje se snima. Snimka se automatski briše kada se napuni memorija. Brišu se najstarije snimke.
Sudac: Jeste li vi pregledavali snimke?
Čerhak: Nikad u životu, ako postoje vremenski intervali.
Sudac: A zašto ste vi to radili kad se radi automatski?
Čerhak: Ma zašto svatko radi backup, gdje ostaju fajlovi i nemaš pojma o čemu se radi.
Sudac: Odgovorite mi, čovječe.
Čerhak: Pa već sam vam stoput objasnio... Jedine snimke koje sam svjesno brisao jesu dio snimaka vezan uz posjet Sanadera.
Sudac: Moram vas onda pitati: zašto ovo niste izbrisali?
Čerhak: Kad biste se koristili svime što sam vam rekao, sjetili biste se da sam se naknadno sjetio što ako me pitaju zašto sam brisao.
12.50 Nakon što je Sanader završio s unakrsnim ispitivanjem svjedoka, tužiteljstvo je odlučilo Radoševiću postaviti još nekoliko pitanja.
Tužiteljstvo: Je li vam poznato kolika je dogovorena cijena otkupnog plina, mađarski ili hrvatski uvjeti?
Radošević: Ja u tom dijelu pregovora nisam sudjelovao, ali iz sada dostupnih informacija prihvaćen je model koji je predlagao MOL. Kako je to predlagao Zsolt, predstavnik uprave MOL-a.
Prodanović: Prigovaramo jer svjedok neistinito govori da je, osim prigovora na ugovor zbog sredstava i na dio u kojem je danas kazao, prigovaramo i zbog toga jer je taj posao bio loš za Plinacro, a o tome ranije u iskazima nije govorio.
Radošević: Nisam ja rekao da je taj posao štetan za Plinacro.
12.20 Suđenje je nastavljeno pitanjima optuženog Ive Sanadera svjedoku optužbe Branku Radoševiću.
Sanader: Je li svjedoku poznato da je EU tražio da se cijena plina uskladi s tržišnom cijenom plina?
Tužiteljstvo: To je već odgovorio.
Sanader: Je li u toj cijeni bila socijalna komponenta?
Radošević: Kojoj cijeni?
Sudac: Pa, naravno, građanima, ne može gospodarski objekt plaćati nižu cijenu. Sad ja prevodim pitanje: je li u cijeni koju su plaćali građani bila socijalna komponenta?
Sanader: Kako to da ste Prodanoviću rekli da bi cijena mogla biti i manja nakon usklađivanja s EU kada ona bude tržišna?
Radošević: Zakoni tržišta odredit će hoće li ona biti veća ili manja. To zavisi od tržišnih uvjeta.
Sanader: Rekli ste da je bila rusko-ukrajinska kriza. Možete li nam objasniti što je to značilo za RH?
Radošević: Kriza je učinila da Ina bude uskraćena za količine plina koje je po dugoročnom ugovoru dobivala od Rusije, a nije bila osigurala plin od drugih izvora čime je učinjena velika šteta hrvatskom gospodarstvu.
Sanader: Drugim riječima, stanje je bilo kritično, a čija je zadaća bila riješiti tu krizu?
Radošević: Vlada je odgovorna za energetsku sigurnost .
Sanader: Vaša odgovornost bila je i gradnja novog plinovoda. Je li onda potrebno i više plina?
Radošević: Da.
Sanader: Kad ste govorili o Prirodnom plinu d.o.o., bi li on dobavljao plin samo iz Rusije ili bilo otkud u Europi?
Radošević: Tvrtka može i treba osigurati dostatne količine plina iz svih mogućih izvora kako bi zadovoljila sve ugovore.
Sanader: Kad ste govorili o sastanku s predstavnicima Ine, rekli ste da je Petrović vršio pritisak. Je li bio usmjeren na vas ili na društvo?
Radošević: Bio je pritisak da se posao dovrši do kraja godine.
Sanader: A je li vam netko objasnio zašto je tako kratak rok?
Radošević: Pa rekao sam da ste vi osobno i Polančec naglašavali da je nužno završiti što prije to oko preuzimanja skladišta, izuzimanja plinskog biznisa i promjene međudioničarskog ugovora s MOL-om. Rekli ste da je Ina u lošoj situaciji i da bi se mogao sniziti kreditni rejting te da je 31. prosinca krajnji rok kad stižu obveze na naplatu.
Sanader: Jesam li naglašavao da RH mora osigurati energetsku neovisnost?
Radošević: Jeste. I smatram da je ovaj korak preuzimanja podzemnog skladišta pravi korak prema preuzimanju neovisnosti.
Sanader: Rekli ste da sam vam prijetio smjenom ako ne završite pregovore To je spadalo u vaš posao, to je bio moj način rada. Ako sam kao premijer razgovarao s Radoševićem, pitam ga sjeća li se gradnje plinovoda i jesam li tada vršio pritisak?
Radošević: Na sjednicama povjerenstva o plinifikaciji donesen je zaključak o skraćivanju rokova za projekt plinovoda Pula – Karlovac.
Na Sanaderov upit sjeća li se i drugih primjera da je na taj način vršen pritisak, Radošević je odgovorio potvrdno.
Sanader: Rekli ste da ste u pregovorima angažirali strano društvo, ne znam kako se zove.
Radošević: Mislim da se zove Paul and Hastings.
Sanader: Tko vam je to sugerirao?
Radošević: Postojeća kuća Lakić i partneri.
Sanader: Kako ste bili zadovoljni?
Radošević: Bio sam zadovoljan.
Sanader: Jeste li postigli dogovor kakav ste željeli?
Radošević: Jesmo.
Sanader: Rekli ste da se izdvajanje plinskog biznisa planiralo i ranije, a to je točno.
Sudac se nasmijao na Sanaderovu konstataciju, a Sanader se ispričao zbog svoje konstatacije, na što mu je sudac Ivan Turudić rekao: – Vični ste tome.
Sanader je je zatim pitao je li Račanova vlada već planirala izdvajanje plinskog biznisa?
Radošević: To je moguće...
Sanader je završio s ispitivanjem svjedoka, ali na dva dijela iskaza prigovara.
– Nije točno da mu nisam prijetio da ću ga smijeniti ako ne skrati rok za gradnju plinovoda – tvrdi Sanader osvrćući se na svjedočenje Radoševića u kojemu je Prodanoviću rekao da mu Sanader u tom slučaju nije prijetio.
Sanader je demantirao, tj. prigovorio i na dio iskaza u kojem Radošević kaže da mu je rekao da olabavi malo s Mađarima.
11.19 Sanader je zatražio konzultacije sa svojim braniteljskim timom, a sudac je odlučio da će se suđenje prekinuti do 12.15 sati.
11.05 Obrana bivšeg premijera Sanadera dobila je priliku za unakrsno ispitivanje Radoševića. Svjedoka ispituje branitelj Čedo Prodanović.
Prodanović: Je li vam poznato da se i ranije raspravljalo o otkupu skladišta i zašto?
Radošević: Poznato mi je. Kako je RH preuzela obvezu urediti tržite plina zbog usklađivanja s EU, bilo je nužno odvojiti regulirane od nereguliranih djelatnosti. Ini je stoga prijašnjih godina naloženo da formira društvo koje će se baviti skladištenjem plina kako bi se skladištenje odvojilo od proizvodnje plina.
Ina je imala kompletan nadzor nad energetskim sustavom – proizvodnjom, opskrbom i skladištenjem plina. A imala je obavezu do konca 2007. sagraditi skladište, no nije to napravila. Plinska kriza potvrdila je potrebu gradnje podzemnog skladišta, što je i bilo dio Vladine strategije.
Prodanović: Koji su razlozi za odbijanje ugovora, to što nemate sredstva ili jer nije dobar ugovor?
Radošević: Ja sam dobio nalog od svog vlasnika da otkupim PSP. Za mene su uvjeti bili sporni, ali i sredstva. Drugo je ako me pitate što ja mislim o preuzimanju tog posla.
Prodanović: Jeste li izložili primjedbu da taj posao nije opravdan s bilo kojeg stajališta?
Radošević: Smatrao sam da nije u redu da poslovni subjekt otkupljuje skladište od Ine jer će takav posao dugoročno povećati cijenu plina te će potrošači morati plaćati ovaj poslovni pothvat kao novu investiciju, a činjenica je da je to skladište već bilo u funkciji i da ga je Vlada već jednom prodala pri prodaji Ine.
Prodanović: Imate li u vidu posebne, odnosno povlaštene cijene plina?
Radošević: To nema nikakve veze. Hrvatska se obvezala da će do 2013. godine cijene biti tržišne.
Prodanović: Što to znači?
Radošević: To znači da će biti tržišne, možda manje, a možda veće. Koliko je meni poznato, zakon definira da je Ina zadužena za opskrbu RH plinom, a među ostalim i skupina potrošača po povlaštenim cijenama koje određuje Vlada. Nije to subvencija. Utvrđeno je da će se novi opskrbljivač, nakon isteka 2013. godine, odrediti. Građani su plaćali cijenu koju je odredila Vlada RH. Ina nije subvencionirala tu cijenu.
Prodanović: Otkud onda gubici u plinskom biznisu?
Radošević: Pa vi ste rekli za gubitke, nisam ja govorio o gubicima u plinskom biznisu.
Prodanović: Govorili ste o pritiscima na vas. Je li vaš tim postigao ono na čemu je inzistirao?
Radošević: Jest.
10.50 Više od sat vremena svjedoči bivši predsjednik Plinacra. Nakon što je objasnio kako mu je jasno poručeno da će premijer biti jako ljutit ako se ne dogovori posao s Inom, tužiteljstvo nastavlja ispitivati svjedoka.
Tužiteljstvo: Jeste li tijekom pregovora imali kontakta s premijerom Sanaderom?
Radošević: Bio sam u tom razdoblju nekoliko puta pozivan na sjednicu Vlade ili radni sastanak na temu opskrbe plinom. U to vrijeme bilo je vrijeme plinske krize. Možda dva puta Sanader je istaknuo važnost završetka pregovora o preuzimanju podzemnog skladišta i plinskog biznisa. Spomenuto je i da je Ina u dosta teškoj situaciji i kako je to hrvatska kompanija kojoj trebamo pomoći.
U jednom neformalnom susretu rekao mi je: – Daj malo olabavi s tim Mađarima, znaš da nam oni trebaju.
Tužiteljstvo: Jeste li telefonski kontaktirali s njim?
Radošević: Uglavnom smo komunicirali preko Dropulić, no u jednom slučaju ja sam bio na službenom putu u Istri i dobio sam poziv, tražio me Sanader.
Pitao me koji su opet problemi s realizacijom tog posla. Rekao je da će me staviti na spikerfon jer je tamo i Polančec. Ponovio sam da nismo osigurali sredstva, da cijena još nije definirana...
– Ako si nesposoban to provesti, onda odstupi – rekao mi je Sanader.
Tužiteljstvo: Je li Sanader s vama osobno kontaktirao i zbog drugih poslova?
Radošević: Uglavnom smo kontaktirali preko M. Dropulić, predsjednice skupštine.
Tužiteljstvo: Kako su na kraju okončani pregovori?
Radošević: Na kraju smo uspjeli ispregovarati ugovor koji u potpunosti štiti Plinacro, uz pomoć vještaka uspjeli smo utvrditi najvišu i najnižu cijenu. Dogovorili smo i model otplate kredita, garanciju otplate kredita preuzela je Vlada, a iz prihoda se financira otplata 514 milijuna do 560 milijuna.
Vrijednosti su otprilike utvrdili vještaci. Ja sam tražio da bude i manja cijena, a prihvaćena je, po nalogu, cijena od 514 milijuna kuna uz Vladinu garanciju vraćanja kredita od 300 milijuna te preuzimanje garancije da će vraćati kredit ako Plinacro ne bude mogao, pa je ugovor potpisan.
Tužiteljstvo: Jesu li to stajališta koja je Vlada imala na ljeto kad se govorilo o izuzimanju plinskog biznisa?
Radošević: Nisam baš razumio, tada se nije govorilo o skladištu. Mi smo govorili sad o preuzimanju skladišta plina, a to je samo mali segment izuzimanja plinskog biznisa. O samom skladištu tada nije bilo govora, osim što je bilo rečeno da ga otkupiti Vlada po odnosima fer pravila.
9.35 Na klupu za svjedoke sjeo je Branko Radošević, bivši predsjednik uprave Plinacra. Kazao je da ima saznanja o pregovorima krajem ljeta 2008. godine koji su se vodili o promjeni ugovora između Ine i MOL-a. Iako nije bio imenovan članom povjerenstva o plinskom biznisu, poznato mu je da je postojalo povjerenstvo za pregovore, što je bio običaj jer Ministarstvo gospodarstva zove predstavnike energetskih subjekata na sastanke i pregovore o problematici plinskog biznisa i slično.
Radošević: Na jedan od sastanaka u kolovozu pozvali su mene i moje suradnike. Bili su predstavnici Ine i MOL-a, a sastanak je sazvao ministar gospodarstva kako bi dogovorili organizaciju plinskog posla i dogovora Vlade i MOL-a o preuzimanju plinskog biznisa.
Tužiteljstvo: Tko je iz Vlade vodio taj sastanak?
Radošević: Polančec, a tko je još bio, ne mogu točno reći. U Inino ime bila je delegacija ljudi, a u MOL-ovo Hernadi.
Tužiteljstvo: Kakav je stav Vlade bio vezan za izdvajanje i organizaciju plinskog biznisa i tko je taj stav iznosio?
Radošević: Radi razrješavanja odnosa MOL-a i Vlade planiralo se izdvojiti plinski posao, ali tada se nije točno definiralo što točno znači plinski biznis, što to obuhvaća. Polančec je prezentirao model Ministarstva gospodarstva prema kojem bi Vlada od Ine otkupila biznis i organizirala ga u vlastitu tvrtku. Budući da je Ina prezentirala da je plinski biznis za njih gubitak, stvar je bila postavljena tako da Vlada RH preuzima plinski biznis za 1 kunu, a jedna i druga strana u prijelaznom razdoblju dijele profit i rizike.
Sudac: A koje dvije strane dijele rizik?
Radošević: Ina i Vlada RH.
Tužiteljstvo: Je li se raspravljalo o pitanju cijene plina?
Radošević: Da, tada je Hernadi iznio tezu da je tržišna cijena, po kojoj će Ina ubuduće prodavati plin tvrtki koju osnuje Vlada, po ruskoj formuli po kojoj se prodaje plin na hrvatskoj granici, da će biti tržišne cijene, što je za hrvatsku stranu bilo neprihvatljivo. Zato se dalje razmatralo što je to tržišna cijena i kako će se definirati ugovor o cijeni plina.
Strane su se dijametralno razilazile te je sastanak prekinut uz dogovor da će razmotriti obje strane
Dogovoren je sastanak za desetak dana i priprema novog prijedloga. Model je bio nelogičan, cijena plina po kojoj se tada uvozio plin iz Rusije sadržavala je cijeli niz troškova i rizika koje Ina u svom plasmanu kao proizvođač nije imala.
Tužiteljstvo: Je li još koji sastanak održan?
Radošević: Za desetak dana trebao se organizirati novi sastanak s kompromisnim rješenjem, no prije sastanka Polančec i Hernadi nasamo su razgovarali 15-ak minuta nakon čega je Polančec otkazao sastanak. Rekao je da su ponuđeni uvjeti toliko nerazmjerni s hrvatskima da se sastanak ne može održati.
Radošević je dalje kazao da sastanaka više nije bilo i da on ne zna kako su pregovori dalje tekli.
Tužiteljstvo: Zašto za Hrvatsku takav način određivanja cijene nije bio prihvatljiv?
Radošević: U toj koncepciji sve rizike poslovanja preuzima to novoosnovano društvo, dok se druga strana rješava rizika, a dobiva zagarantiranu dugoročnu cijenu koja je daleko od onoga što bi realno trebala dobiti. Ina bi tako dobivala nepripadajuću korist, a društvo Prirodni plin, kako se kasnije nazvalo, imalo bi gubitke. Gubitke bi na koncu snosila Vlada.
Tužiteljstvo: Je li Plinacro bio uključen u pregovore i kada?
Radošević: Negdje početkom 12. mjeseca u Plinacro je stigla delegacija Ministarstva gospodarstva na čelu s Polančecom i tada smo prezentirali poslovne rezultate, a imali smo se tada i čime pohvaliti. I Polančec je pohvalio rad Plinacra i rekao da je siguran da će Plinacro biti tvrtka koja će otkupiti podzemno skladište plina od Ine.
Rekao je da za ostali plinski biznis nije siguran iako sam očekivao takav razvoj događaja. Tada sam upozorio Polančeca da Plinacro nema novca za takav posao. Plinacro je, naime, po strukturi regulirana djelatnost, a njihov prihod određuje se preko tarife. Trebali su nam dodatni izvori za financiranje tog projekta, na što je Polančec rekao da se ne brinem te da će se naći sredstva.
Tužiteljstvo: Što se dalje događalo u Plinacru?
Radošević: 18. prosinca 2008. stigao je dopis iz Ministarstva gospodarstva kojim se Plinacro upućuje da pristupi pregovorima o otkupu društva iz Ine. Organiziran je cijeli niz sastanka, a jedan je bio u Ministarstvu gospodarstva.
Oko 20. prosinca sastali smo se kod Polančeca gdje je bio i odvjetnik Marković. Tada smo usuglasili na koji bi način Plinacro trebao preuzeti PSP Okoli. Rekli su mi da je Vladin tim ispregovarao tu transakciju na način da Vlada to otkupi, ali da je dogovoreno da će to obaviti Plinacro, da su pregovori o tome dovršeni i da će mi dostaviti ugovore o preuzimanju te da dogovorim sastanak s Inom o tom poslu, a rečeno je da se cijeli taj posao mora završiti do kraja godine.
Sudac: A s kim je Vlada to ispregovarala?
Radošević: S MOL-om.
Nakon tog sastanka uprava je donijela odluku o imenovanju tima za pregovore i provedbu tog posla. 24. prosinca organizirali smo sastanak s predstavnicima Ine. Gospodin Novak obećao je na taj sastanak donijeti ugovore koje je ispregovarala Vlada. Dobili smo prijedlog ugovora za otkup podzemnog skladištenja na temelju onoga što je ispregovarala Vlada.
Na sastanku 24. prosinca prezentirano je sve kao da je sve gotovo i da treba samo potpisati. Ja sam tada preuzeo ugovor, a prvo što mi je zasmetalo jest da dvije hrvatske kompanije, Ina i Plinacro, raspravljaju na engleskom jeziku, a ugovor isto potpisujemo na engleskom.
A druga stvar – u ugovoru nije definirana cijena, već da će se ona utvrditi kasnije po vještacima i da će Plinacro morati platiti cijenu.
Treće, vidio sam da se ugovor poziva na cijeli niz poveznica s drugim dokumentima za koje nikad nisam čuo. Tada sam prekinuo taj sastanak, uz dogovor da mi u Plinacru proučimo ugovor najprije i da se zatim javimo pa da nastavimo pregovore.
Plinacro nije imao iskustva u takvim preuzimanjima pa smo angažirali i stranu odvjetničku kuću kako bi pregledala ugovor. Nakon toga zauzeli smo stav da taj ugovor nije prihvatljiv pa smo izvijestili Inu i Marinu Dropulić, predsjednicu NO-a. Potom je održano još sastanaka, intenzivno su se vodili sastanci i konačno je 28. prosinca održan ozbiljan sastanak do dugo u noć, između Plinacra i I Ine na kojem se pojavio velik broj predstavnika Ine – Marekotić, Jozo Petrović....
Na tom sastanku bilo je velikih pritisaka Ine da se posao završi do kraja godine i da se ugovor potpiše do kraja godine. Kasno navečer prekinuo sam razgovor i izvijestio Polančeca i Dropulić da nisam spreman to potpisati.
29. prosinca ujutro sazvan je sastanak kod Polančeca na koji su došli i Marina Dropulić, Ivan Šuker, Tomo Galić, Zvonko Novak i Jadranka Kosor. Raspravljali smo o problemima u realizaciji, a zaključak je bio da se nakon konzultacija, koje je Polančec tijekom sastanka imao sa Sanaderom, ugovor zaključi sa 31. prosincem.
Ostavljena je otvorena cijena i način plaćanja, a ja sam 30. prosinca ponovno sazvao pregovaračke timove i s takvim stavovima želio sam kompromisno završiti sve. Međutim, sve što je bilo načelno dogovoreno pokušali smo staviti u tekst ugovora, osim što sam stalno inzistirao da ne mogu potpisati ugovor ako ne osiguram sredstva i tražio sam klauzulu da Plinacro može bez posljedica izaći iz posla ako ne bude imao sredstava.
No oni to nisu htjeli odobriti pa sam prekinuo sastanak. Ipak smo 31. prosinca pripremili ugovor kakav smo željeli i poslali ga Ini i Polančecu.
Tog dana popodne nazvala me Dropulić i rekla da je odluka da se pregovori moraju nastaviti, ali sada s krajnjim ciljem završetka 31. siječnja 2009. Ja sam već ranije napominjao da je neozbiljno da se takav veliki projekat realizira u desetak dana. Ja dotad nisam ni znao što kupujem.
Formirali smo novo stajalište te smo tek 9. siječnja 2009. krenuli u redovite pregovore o definiranju ugovora i ugovornih uvjeta za otkup društva. Tijekom cijelog siječnja naglašavao sam uvijek isto, financijska sredstva. Inzistirao sam da to ne bude štetno za osnovni biznis Plinacra.
Tužiteljstvo: Jeste li naknadno vidjeli one dokumente iz nacrta ugovora koje ste ranije spomenuli?
Radošević: Pa da, kad smo angažirali stranu odvjetničku tvrtku, saznao sam nešto o tome, ali prave dokumente nisam vidio.
Tužiteljstvo: Jeste li kontaktirali s Jozom Petrovićem tijekom pregovora?
Radošević: On se pojavio na tom jednom sastanku na kojem je održao govor po kojem je uime Ine zahtijevao da se posao što prije napravi jer da se tu nema što raspravljati. No, kako su se pregovori komplicirali, bilo je dosta prekida tijekom sastanka, dosta telefonskih razgovara na koje su se pozivali, da razgovaraju s Polančecom, s premijerom pa je Petrović predložio da razgovaramo nasamo u mom uredu. Rekao mi je da posao što prije obavimo, da je on osoba od posebna povjerenja premijera i, ako se to ne napravi, da će premijer biti ljutit.
9.33 Gerhard Prasser i Jorg Schuster nisu se pojavili na sudu, a svoj nedolazak ispričali su bolešću. Na klupu za svjedoke danas će sjesti Branko Radošević, bivši predsjednik uprave Plinacra, i Mario Čerhak, vlasnik restorana Marcellino.
9.23 Ivo Sanader stigao je na zagrebački Županijski sud gdje će se nastaviti suđenje za slučaj Hypo i MOL. Sanader je na sud stigao oslanjajući se na štaku i kratko je pozdravio okupljene novinare.
Nakon gotovo mjesec dana stanke na Županijskom sudu u Zagrebu nastavit će se suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu optuženom za ratno profiterstvo i primanje mita.
Danas će se održati prvo ročište na koje će Sanader doći sa slobode. Podsjetimo, sredinom prosinca pušten je iz pritvora da se brani sa slobode. Uz podatak da je jamčevina od 12,4 milijuna kuna proknjižena, čime su ispunjeni svi uvjeti da Sanader izađe iz pritvora u kojem je bio proteklih pet mjeseci, optužno vijeće odobrilo mu je da se u USKOK-ovim predmetima brani sa slobode.
Danas se očekuje svjedočenje Marija Čerhaka, vlasnika restorana Marcellino u Zagrebu, koji je USKOK-u na zahtjev dostavio snimku iz restorana na kojoj se vide okrivljeni Ivo Sanader i šef uprave mađarskog MOL-a Zsolt Hernadi.
Snimka je uvrštena u spis, a prema tvrdnjama USKOK-a jedan je od dokaza koji podupire tezu da je Sanader s Hernadijem dogovorio mito od 10 milijuna eura da Ina prepusti upravljačka prava MOL-u iako na to nije imao pravo.
afgusto,..da ni si ti mozda taj -\"Cerhak-\" a u glavi si sigurno-bosanac??