Čermakov vozač pa tajkun

Ambiciozni geodet iz Turopolja oduvijek je bio fasciniran oružjem iz kojega  osim iz zabave i u lovu  zapravo nikad nije imao prilike pucati. Njegov prvi posao bio je vezan za  otvaranje tvrtke za prodaju oružja, Zara, koju je osnovao s umirovljenim policajcem. Policijska je potpora Zagorcu na početku karijere bila i te kako važna. Upravo su ga te preporuke digle do Ivana Čermaka kojem je prodao prvi kamion streljiva i ubrzo mu postao ađutant, a potom i desna ruka.

Karijera mladog Turopoljca napredovala je brzinom svjetlosti jer se izvukao od volana Čermakova automobila i namjestio u kabinetu Franje Tuđmana koji je u njega imao  tvrde tadašnji suradnici  posebno povjerenje. Zato ga je i poslao Gojku Šušku u MORH. Upravo je ondje Zagorcu krenuo biznis. Imao je slobodne ruke za naoružavanje HV-a, ali i HVO-a, a novac  nije bio upitan.

Zagi je putovao svijetom, trgovao na brodovima u međunarodnim vodama, obilazio svjetske elitne centre oružja. Nikad neobrijan, nekadašnji pomoćni geodet brzo je svladao abecedu luksuza i u svemu bio  i ostao  hladan i izbirljiv. 

Čak i na rijetkim ratnim fotografijama Zagorec izgleda kao maneken za odore, a ne kao vojnik. Što nije ni čudo s obzirom na to da ni dana nije proveo u rovu. No, zato se okitio brojnim ordenima  od svake vrste po jedan. I nakon Šuškove smrti nitko se od ministara nije usudio dirnuti u Zagija, a kada je 2000. godine, u 37. godini, umirovljen kao general bojnik, samo je aktivirao svoju novu ulogu  uspješnog poslovnjaka europskog kalibra.

Strano državljanstvo Zagorec je oduvijek želio, ali ga kao djelatni časnik i u HV-u i pomoćnik ministra nije mogao zatražiti. Umirovljenje je donijelo olakšanje.