Američka obavještajna agencija CIA na popularnom servisu Flickr ima svoj profil na kojemu objavljuje deklasificirane zemljopisne karte, dakle, one na kojima više nisu oznake tajnosti pa ih smije vidjeti i javnost. Među njima je nedavno objavljena i nekoliko karata Jugoslavije. Jedna je iz 1981. godine, a druga iz 1998. je vojno-zemljopisna. Tu je i jedna karta središnjeg Balkana iz 2000. na kojoj se djelomično nalazi i Hrvatska.
SAD je inače bio prilično zainteresiran za Jugoslaviju, koja je u vrijeme hladnog rata bila važan država. Tako je 2007. objavljen dokumenti iz 20. studenog 1970. godine u kojemu se govori o "snagama koje su decentralizirale političku vlast i kontrolu unutar Jugoslavije više nego u bilo kojem drugom komunističkom društvu".
– Pitanje je hoće li te snage podriti centralizam u Jugoslaviji, a izgled posttitovske stabilnosti neće postati jasan još neko vrijeme. U svakom slučaju, karakter Jugoslavije se mijenja, a posljedice eventualnog rezultata sve su važnije za Jugoslavene, Ruse i Zapad – piše u uvodu dokumenta, u kojemu se citira i izjava crnogorskog komunista i disidenta Milovana Đilasa o mogućnosti sovjetske intervencije u Jugoslaviji.
U ovom dokumentu već se govori o poslijetitovskoj Jugoslaviji, što ne čudi jer je Tito već bio u poodmakloj dobi, no umro je tek 10 godina poslije. CIA je već tu naslutila krvavi raspad Jugoslavije.
– Potencijal za katastrofu je stvaran – piše u dokumentu, u kojemu se upozorava da bi Hrvati, ako Edvard Kardelj ili Kosta Crvenkovski nakon smrti Tita budu tražili njihove ostavke, mogli krenuti prema secesiji koja bi se u tom slučaju mogla spriječiti jedino vojnom akcijom pod srpskim i crnogorskim generalima.
– Dovede li se to do ekstremnog zaključka, to bi moglo značiti građanski rat – piše u dokumentu. Također se navodi kako Kardelj u borbi protiv republičkih lidera ima samo Titov osobni autoritet i vojsku.
– Nakon Titove smrti ostat će samo vojska – piše u dokumentu.
U dokumentu se ističe i da su Slovenija i Hrvatska znatno bogatije od drugih dijelova Jugoslavije, kao i hrvatske težnje prema nezavisnosti. Pri kraju dokumenta nalazi se rječnik, a pod "Hrvatska" ističe se kako se njome gotovo tisuću godina upravljalo iz Beča i Budimpešte, dok je Dalmacija imala znatno drugačiju povijest od ostatka zemlje te da je bila zemlja pirata, trgovaca i dugogodišnja kolonija Venecije. Kozmopolitiskiji Dalmatinci, ističe se, ne dijele tako snažno militantni nacionalizam ostatka Hrvatske te su, barem između dva svjetska rata, bili skloniji proglasiti Srbe pobjednicima i jamcima nezavisnosti od neslavenske dominacije.
vjerovatno su i sada takve procjene za BiH