Cijela plaća za maturalnu zabavu

Cijelu jednu plaću od oko četiri i pol tisuće kuna trebat će ovoga mjeseca pripremiti roditelji za maturalnu večeru i odgovarajuću garderobu svojih maturanata. Večera, svečana toaleta i sve što uz nju ide te još pokoje piće nakon večere koštaju otprilike toliko, i to ako se djeca i roditelji ne razbacuju, odnosno ako pretjerano ne štede. A većina će se uklopiti u prosječne iznose ne ludujući za skupim haljinama razvikanih kreatora, niti odijelima kojima potpis kreatora cijenu diže i nekoliko puta u odnosu na one “no name.”

– Maturalnu večeru imat ćemo u hotelu “Sheraton”, a stajat će nas 800 kuna po osobi. Nisam još ništa kupio od odjeće, ali u šoping ću ići s tatom, odnosno tata će mi pomoći izabrati odijelo, a mama cipele – kaže Nikola, maturant Devete opće gimnazije. Dodaje da će kupiti odjeću koju će moći nositi i poslije. – Cipele trebaju biti crne i jednostavne – kaže Nikola – odijelo također po mogućnosti crno, a košulja bijela, ružičasta, krem... Kravata, jasno, u skladu s ostalim – dodaje.

Cure će skuplje
Tvrdi da će na odjeću dečki potrošiti manje od cura, koje će kupovati skuplje stvari. – Njihove su cipele skuplje od naših, haljine također – procjenjuje Nikola. Njegova mama Katinka naglašava da je “suludo baciti velike novce za samo jednu večer”. Kako joj je ovo treći maturant kojega treba pripremiti za oproštaj sa srednjom školom, nema razloga ne vjerovati joj kad kaže da se i s malo novca maturant može lijepo urediti za svečanu večeru.

– Ne patim na marke i potpise, najvažnije je da se djeca dobro zabave. Kupovat ćemo kvalitetne stvari po prosječnim cijenama. Za cipele planiramo izdvojiti od 500 do 700 kuna, za hlače oko 500 kuna, sako 700-800 kuna, a za košulju oko 200. Kako ima starijeg brata, kravatu će Nikola posuditi od njega ili od tate – objašnjava mama plan kako previše ne potrošiti, a ipak se prikladno odjenuti i dobro zabaviti.
Maturantica Luna iz gimnazije “Tituša Brezovačkog” za haljinu planira dati do 2000 kuna, a za cipele isto toliko.

– Neću šivati, nego kupiti ono što nađem. Ništa posebno još nisam odlučila, znam tek da haljina ne smije biti bijela niti crna, ne smije biti dugačka niti preotvorena, čipka također ne dolazi u obzir. Mora biti jednostavna – objašnjava Luna. Cipele obvezno moraju imati visoku potpeticu. – Što više, to bolje – kaže. I njezine kolegice planiraju potrošiti otprilike koliko i ona.

– Nema cure koja će otići u neku od razvikanih trgovina i za haljinu s potpisom “pljunuti” nekoliko tisuća kuna – tvrdi Luna. Nekim curama frizure će raditi mame, starije sestre ili prijateljice, a druge će potražiti pomoć frizera. Za to treba planirati dodatnih 150 do 300 kuna, ovisno o tome što se radi. Šminkat će se uglavnom same ili uz pomoć mama i prijateljica. Luna će sa svojim razredom ispit zrelosti proslaviti u “Esplanadi”, a večera će ih stajati 500 kuna. U to je, kao i u ostalim hotelima, uračunat i koktel za roditelje koji doprate djecu na zabavu.
A da ludovanja i pokazivanja najskupljih toaleta nema, govori nam i ravnateljica Prve privatne gimnazije Jesenka Breitenfeld.

Nikad pretjerivanja
– Naši učenici maturalnu večeru imaju nakon podjele svjedodžbi. U pravilu je organiziramo u “Esplanadi”, a roditelji i profesori budu samo na početku. Uvijek je to bilo svečano i iz naše škole sada izlazi deseta generacija maturanata, ali nikad nije bilo pretjerivanja ni ekstravagancije – ističe prof. Breitenfeld čiju školu u pravilu pohađaju djeca financijski boljestojećih građana, najčešće poduzetnika.

– Osim što smo obrazovna, mi smo i odgojna ustanova. Djecu treba naučiti pristojnosti, a u startu treba i roditeljima staviti do znanja da je razbacivanje novcem stvar osobne kulture, odnosno nekulture – kaže prof. Breitenfeld.

Učenici u njezinoj školi u drugom polugodištu četvrtog razreda uče plesati, kao i svi ostali maturanti traže odgovarajuće haljine i odijela – ali bez pretjerivanja i s cijenama koje ne odskaču od prosjeka. Slično govore i ostali srednjoškolski profesori i maturanti. Umjesto pokazivanja najskupljih haljina, cipela i torbi, više ih zanima dobra zabava.

Pa gdje su sve trendseterice koje su za jednu haljinu spremne platiti i po pet-šest tisuća kuna, a za potpisanu torbu dati cijelo malo bogatstvo, pitanje je koje se nameće nakon što maturantice odreda kažu da ih potpisi i trendi krpice ne zanimaju, da im je od razvikanog kreatora važnije kako im ono što kupuju stoji i sviđa li im se. A cijene haljina svjetski poznatih imena dosežu zaista zvjezdane iznose – za jednu treba izdvojiti jednu ili dvije prosječne plaće. Cijene naših kreatora nešto su niže, ali ipak većini građana ove zemlje vjerojatno teško prihvatljive. Haljine dužine do koljena stoje u pravilu od 1500 do 4200 kuna, a usto treba mala svečana torba. Njihove cijene također su šarolike – neke “no name” koštaju samo 200 kuna, a one potpisane zvučnim imenima i do nekoliko tisuća kuna. Cijene svečanih cipelica, kreću se od 300-400 kuna pa do bajoslovnih tri ili četiri tisuće kuna. Jasno je da se upornim traženjem mogu pronaći i jeftinije svečane “krpice”, pa se tako mogu pronaći mladenački modeli po vrlo prihvatljivim cijenama. Riječ je također o poznatim imenima europske mode, a njihove haljine koštaju oko 400-500 kuna, cipele 300-400, a male odgovarajuće torbe 200-300 kuna. Tamo se mogu pronaći i drugi modni detalji, nakit i ukrasi za kosu. Maturantica koja se odluči za tu varijantu neće izgledati ništa manje lijepo ni moderno od svojih vršnjakinja koje će haljinu platiti nekoliko puta više.

Da su dečki manje zahtjevni, ali i da je njihova odjeća u pravilu jeftinija, potvrđuje i izbor odjeće ponuđen maturantima. Fino odijelo u centru grada mogu kupiti za manje od tisuću kuna, košulju za manje od 200, a kvalitetne cipele za 700-800 kuna. Cijena kravata je oko 200 kuna. No, isto tako, ako se odluče za određenu poznatu marku, odijelo će ih stajati nekoliko puta više – pa čak i više od tisuću eura, cipele dvije-tri tisuće, kravata 500-600 kuna, a košulja oko tisuću. Dečki tvrde da će novac, ako ga i imaju, radije potrošiti na nešto drugo nego na odjeću koju će obući sada i tko zna kad opet. – Bolje je otputovati, zabaviti se nego ulupati u odijelo koje mi u životu uopće ne treba – kaže jedan maturant iz Pete gimnazije, a njegovo mišljenje dijele u pravilu i njegovi vršnjaci.