Ministra Linića neće pa neće. Ni znanja ni sreće. U situaciji je da ima javni deficit veći nego što je bio cjelokupni proračun početkom devedesetih godina te je očito da tu financijsku rupetinu mora zatrpati izlaskom na američko tržište. A kad je otputovao na američko tržište kako bi prodavao priču američkim investitorima da nam trebaju dati novac što jeftinije, došao je u najnezahvalnijem trenutku. U koferu je donio potpuno neuvjerljive fiskalne smjernice koje je, valjda, sramežljivo pokazivao vrlo nervoznim ljudima iz miljea najkrupnijih planetarnih financijskih igrača. Ta nervoza, doduše, nema nikakve veze s patološkom hrvatskom neodlučnošću da se povuku pravi potezi, nego sa stanjem u Sjedinjenim Državama. Naime, sredinom prošlog tjedna još je trajala strašna fiskalna drama neviđena zadnjih sedamnaest godina; zbog nemogućnosti dogovora demokrata i republikanaca u Kongresu dogodio se shut down američkih institucija, svojevrsna paraliza fiskalnog sustava SAD-a. Iako američki Treasury (pandan našem Ministarstvu financija) ima mehanizme da spriječi bankrot Sjedinjenih Država, ipak je blokada izazvana svađom u Kongresu put u nevjerojatne rezove javne potrošnje. Samo u studenom očekuje se 175 milijardi dolara manje državne potrošnje! A to je sigurni put u novu američku recesiju, što naravno sve velike igrače čini vrlo opreznima. Loša hrvatska investicijska priča sasvim im sigurno nije zanimljiva, bar ne uz kamate niže od 7 posto, i tako će ostati još neko vrijeme.
Ukratko, tzv. non deal roadshow je za ljude koji u Americi promoviraju hrvatske bondse bio jako neugodan zadatak.
Linić se vratio kući, najavio je, kako bi riješio financiranje ove godine uz pomoć domaćih mirovinskih fondova i banaka. Vjerojatno će trebati skupiti 3-4 milijarde kuna i izdati nešto kratkoročnih trezorskih zapisa, ali to nipošto ne znači da će moći reći da je na bilo koji način riješio dramatične fiskalne izazove za 2014. godinu i predstojeće razdoblje u kojem ulazimo u europsku proceduru prekomjernog deficita. Iako je demantirao da se u Ameriku ide zadužiti, sasvim je sigurno da je u Americi samo o tome mislio, a svi važni razgovori bili su vezani uz mogućnost zaduživanja sljedeće godine.
Nema uvjerljivu priču
U osnovi je ključni problem što Linić nema uvjerljivu priču koju može ponuditi investicijskoj zajednici. Nema ključnih reformi, sve tri agencije su nam srušile rejting, a uz rastuću proračunsku rupu bez suvislih planova saniranja sigurno će dalje rasti cijena zaduživanja i, ako se nešto ne učini, dalje padati rejting. To je siguran put u bankrot. Isto tako, osim što nema uvjerljivu priču, Linić puno krivuda. Kod zadnjeg zaduživanja rekao je američkim investitorima da neće tako brzo ponovno kucati na vrata. Evo ga opet jer je u Sjedinjenim Državama ipak velik izvor likvidnosti i obilje jeftinog novca. Ali ne i za nas. Mi smo gladni, siromašni starčić koji gleda kako bogati i snažni jeftino jedu.
Linić sasvim sigurno nema izbora. Morat će ove i sljedeće godine provoditi do sada neviđenu poreznu presiju, koja bi dodatno mogla usporiti ekonomiju. Začarani krug. Kruže priče da se šalju kazne obrtnicima koji su odjavili djelatnost i ušli u postupak nagodbe s državom, a to je poput skakanja po mrtvacu.
Takva porezna presija bez odlučnosti za konkretno rezanje rashoda za 10-ak posto Liniću neće biti dovoljna te će početkom sljedeće godine sigurno ponovno u Sjedinjene Države po 2-2,5 milijardi dolara i sasvim je moguće da će morati platiti kamatu višu od 7 posto. Stručnjaci procjenjuju da će se izdanje obveznica morati zbog visoke opterećenosti na tzv. gornjoj strani krivulje u kasnijim godinama izdvojiti na dva dijela te ići s obveznicama na 2018. i 2024. godinu. Linić će dobiti novac, ali će cijena biti, ponovimo, strašna.
Jedan vrsni stručnjak nam je komentirao kako svaka cijena iznad četiri šestice (6,666) za njega predstavlja đavolji broj. Svako zaduživanje skuplje od četiri šestice put je u pakao, to je sudbina svih nas koji smo završili u smeću. Misli se, naravno, na rejting.
Sve skuplji dug
Šokantna je brzina kojom smo dopustili dramatični rast cijene zaduživanja. Nedavno se Linić hvalio cijenom duga tek nešto iznad 5 posto, nižom nego što je u tom trenutku imala Slovenija. No, Vladina politika toliko je nekonkretna i maglovita da nam je krajem ovog tjedna CDS na 5-godišnji dug 337, dok je Poljskoj 85, Češkoj 59, Mađarskoj, koju zapadni investitori zbog orbanizma gledaju s puno nepovjerenja, 273. Postali smo notorniji od notorne Mađarske, jedino smo gori od Slovenije s CDS-om na 345. Ali moramo znati da govorimo o zemlji u kojoj su praktično propale ključne banke, dok mi imamo problema ponajprije s nefokusiranom fiskalnom politikom i nesnalažljivim ministrima.
To što će se i uz takvu đavolju cijenu duga Linić morati koristiti različitim proračunskim akrobacijama samo dodatno objašnjava težinu situacije. Primjerice, može se očekivati da će ministar pokušati svakako upakirati prihode od prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke u ovu godinu iako će oni biti realizirani tek sljedeće. Mogao bi, naime, iskoristiti proceduru pre-fundinga, baš kao što bi mogao uzeti novac 2014. i prikazati ga u 2015., a što omogućuju izmijenjena pravila igre.
Vrlo je moguće tako i da Linić računa na pre-funding kad je u pitanju novac od koncesije za hrvatske autoceste. Kako god bilo, sve bi brzo trebalo biti puno jasnije. Već sljedeći tjedan vidjet ćemo rebalans proračuna, a možda samo desetak dana nakon toga trebalo bi biti jasno kako će to izgledati proračun za 2014. godinu. Što bi Linić rekao, car će biti gol. Ali tek tada, nipošto u trenutku kad je Linić to izjavio. Naime, njegove fiskalne projekcije ozbiljni analitičari ocijenili su toliko neozbiljnima da ih nisu željeli komentirati. Čekaju rebalans i proračun za 2014. godinu.
Neki su stručnjaci smireni i kažu da će nas na reforme prisiliti europska procedura prekomjernog deficita, ali se isto tako zalažu da je kritična točka nedostatak smisla za državničko, odgovorno vođenje zemlje.
Prepuštanje fiskalnog suvereniteta nadnacionalnim institucijama Europske unije dobra je stvar jer će biti put u vjerojatno nemilosrdnu fiskalnu konsolidaciju. Međutim, uz koliku je fleksibilnost moguće u tom slučaju koordinirati monetarnu i fiskalnu politiku? To je nepoznanica, ali je jasno da su unatrag nekoliko godina fiskalne vlasti svjesno ili nesvjesno propuštale priliku koordinacije fiskalnih rezova s poticajnijom monetarnom politikom. Da su se, primjerice, u Vladi koordinirali s potencijalima monetarne politike još za mandata bivšeg guvernera, danas bi situacija bila lakša. Sasvim je sigurno da bi svi preživjeli, recimo, 10-postotno rezanje proračunskih rashoda uz puno manje drame nego što političari zamišljaju uništavanje svoje političke karijere zbog rezova, a danas bi ekonomija uz monetarne stimulanse bila u uzlaznoj putanji.
Nažalost, trenutačno smo u situaciji da se zbog ekstremne razine neizvjesnosti u fiskalnom dijelu aktualna monetarna vlast mora držati hiperoprezno, a tako će teško biti pomaka s mrtve točke.
Zbunjujuće unutarkoalicijske i unutarstranačke svađe zbog ključnih strateških odluka (PDV, ukidanje olakšice na prvi stan...) samo dodatno bude razinu neizvjesnosti i nepovjerenja prema budućim akcijama Vlade. Najave odlaska na "trijumfalne" investicijske roadshowove u tom kontekstu teško mogu dići razinu poslovnog optimizma na optimalnu.
Realno planiranje?
Posebno zbunjuju izjave ministra Linića da se proračun puni više-manje onako kako je planirano. Što bi bilo da se proračun punio neplanirano? Imali bismo rupu od 30 milijardi kuna? Uz tako dobro planiranje postaje očito kako nismo svjesni da se na međunarodnom tržištu natječemo za jeftin novac i što atraktivnije investicijske projekte s puno uvjerljivijim zemljama kao što su Poljska ili Češka. Zašto bi nama netko jeftino dao novac ili investicijski projekt ako to može učiniti uz puno višu razinu izvjesnosti u velikoj i rastućoj Poljskoj? To je pitanje na koje jednostavan odgovor ne mogu dati čak ni najveći patrioti. Prirodne ljepote? Dobri ljudi?
– Boravak u Washingtonu iskoristit će se i za redovite susrete kako bismo ih izvijestili što je sve Vlada RH u 2012. i 2013. učinila na fiskalnoj konsolidaciji kao i na restrukturiranju gospodarstva i pogotovo gospodarstva u državnim rukama RH. Kao i o načinu daljnjeg uvođenja fiskalne konsolidacije u RH – izjavio je ministar. To što je rekao zvuči potpuno staloženo i logično. Međutim, Vlada na fiskalnoj konsolidaciji nije učinila ništa bitno osim dizanja porezne presije.
Ministar Linić trebao bi voditi računa o dvije narodne izreke.
Prva je izreka: "Siromahov dug stvara veliku buku." Mi postajemo slučaj, razlog za zabrinutost kreditora.
Druga je: "Dugovi jedini tjeraju k uspjehu." Linić bi ovu razinu duga trebao iskoristiti kao povijesnu priliku da uvjeri kolege ministre da moraju biti Vlada koja će preokrenuti trend neodgovornog ekonomskog upravljanja začet još početkom ovog tisućljeća.
Bez komantera sve ovo...