– Čim duže, to manje prodam. Kad je počeo mladi krumpir, išlo je i 30 vrećica od pet kilograma na dan. I bio je po šest kuna kilogram, a sad je pao na tri kune. Sad pak prodam puno manje – i drugima je narastao krumpir – govori Ivan Šegović, umirovljenik iz Male Subotice. Cijeli dan sjedi uz cestu, čita novine i čeka kupce namjernike. Uobičajen je to posao za starije osobe na državnoj cesti Čakovec – Goričan.
Život od zemlje
– Kćerka i unuk obrađuju polje. Svaki dan dovezu mi svježe izvađen krumpir i novine, a ja prodajem – kaže Šegović i dodaje da ga kupi poneki stranac, ali najviše domaći ljudi koji ne sade krumpir. S druge strane ulice, ni 30 metara dalje, ali u selu Palovcu, krumpir prodaje Đuro Taradi.
– Od ovoga praktično živim. Ne mogu hodati, invalid sam. Čitav život bio sam poljoprivrednik. Sad sin obrađuje polja, vagnu krumpir i donesu mi ga, a ja prodajem. Sin ima i krmače, jedno se veže uz drugo, pa nekako živimo – iznosi Taradi.
Šegovića i Taradija upitali smo tko određuje cijenu krumpira, koja je trenutačno tri kune po kilogramu.
– Cijenu određuje onaj prvi u Štefancu jer nam posao, to jest mušterije, dolaze iz smjera Čakovca. Svi ga moramo pratiti – složili su se prodavači.
Zaputili smo se k Štefancu i upitali Ivana Fabijanića, koji ima drvenu kućicu sa štandom u polju između Štefanca i Čakovca, određuje li on cijenu krumpira od Čakovca do Hodošana.
– Da ja diktiram cijenu, do 10. srpnja iznosila bi četiri kune po kilogramu, do 1. rujna bila bi tri kune, a tek bi onda pala na dvije kune – nasmijao se Fabijanić i odgovorio na naše pitanje. Preskupi su sjemenski krumpir, gnojivo i zaštitna sredstva, kaže, pa se s ovom cijenom krumpira jedva pokriju troškovi.
Imućniji pitaju za cijenu
Osim krumpira prodaje i luk, mrkvu, tikvice, kupinovo vino...
– Stanu ljudi odasvud. Česi, Mađari, Poljaci pa onda Talijani koji poslom idu u Budimpeštu – kaže Fabijanić, koji je na dobrom položaju, prije skretanja za autocestu. Godinama ima stalne mušterije koje ne pitaju za cijenu. A kad stane neki bijesni mercedes ili BMW, kaže, pitaju ga zašto su tako skupi.
Seljaki varaju državu i poštene ljude. Prodaju robu skuplje neg u trgovačkim centrima, ne plačaju porez niti radnike, i još bi htjeli poticaje. Sram vas može biti, Vi niste saljaki nego seljačine.