Kako to da naš narod tako jednoglasno misli da je Tesla naš najveći velikan, a naša država ne poduzima gotovo ništa u vezi s promocijom svoga genija niti se trudi povezati ga s domovinom koju je toliko poštovao, baš kao i srpski rod, a ni svijetu se ne trudi reći da i mi polažemo bar neko pravo na njega.
Na pravoslavni Božić 7. siječnja navršilo se točno 70 godina otkako je u New Yorku umro velikan svjetske znanosti Nikola Tesla. Obljetnicu ćemo pamtiti po skupu i izložbi koje je upriličio Institut Ruđer Bošković te polaganju vijenaca ispred njegova spomenika u Teslinoj ulici, ali i traženju da se taj spomenik iz središta grada vrati u zelenilo instituta.
Beograđani su puno svečanije proslavili ovu obljetnicu, a u Teslinu je muzeju otvorena i izložba. Najsvečanije je pak bilo u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je održan niz zanimljivih manifestacija budući da se ondje Teslu slavi kao globalnu svevremensku ikonu. Posebno je svečano bilo u New Yorku gdje je u hotelu Newyorker, mjestu Tesline smrti, održano svečano primanje, dodjela nagrada i dvodnevna konferencija. Hrvati su ondje bili rijetki, dok je vlada Srbije bila suorganizator, a zvijezda ceremonije, uz gradonačelnika Bloomberga i Novaka Đokovića, predsjedavajući Glavne skupštine UN-a Vuk Jeremić. Kontroverzni Vuk, govoreći o uspjehu malog čovjeka s Balkana u velikom svijetu, naglasio je da Tesla “personificira neke od najpozitivnijih crta srpskog nacionalnog identiteta”. Ustručavao se spomenuti gdje je Tesla zapravo rođen jer bi to možda otvorilo poneko pitanje o Tesli kao ekskluzivno srpskom velikanu, ali nije zaboravio spomenuti Drugi svjetski rat i ustaše.
Za 87% građana Tesla je najveći
I dok čitam mnogobrojne priloge u američkim medijima o Teslinoj obljetnici, prisjećam se velikog istraživanja koje je Millenium promocija provela, a baš Obzor objavio prije godinu dana, a prema kojem je čak 87% hrvatskih ispitanika smatralo da je Tesla najveći hrvatski velikan. Kako to da naš narod tako jednoglasno misli da je Tesla naš najveći velikan, a naša država ne poduzima gotovo ništa u vezi s promocijom svoga genija niti se trudi povezati ga s domovinom koju je toliko poštovao, baš kao i srpski rod, a ni svijetu se ne trudi reći da i mi polažemo bar neko pravo na njega.
Sjećamo se devedesetih godina kad su pojedini vlastodršci kao prešućeno opravdanje uzimali činjenicu da je riječ o Srbinu ili kako ga je Beograd ionako “uzurpirao” pa nek’ im bude. Istina je da Beograd ima Teslin muzej s njegovom ostavštinom (koja je po logici pripala glavnom gradu bivše države), da su njegovo ime dali beogradskoj zračnoj luci i da intenzivno rade na međunarodnoj umrežavanju i promociji. Ali isto tako je istina da je rođen u hrvatskoj Lici, da se školovao u Gospiću i Karlovcu, da je prije nego ikome u Europi baš zagrebačkoj Skupštini ponudio elektrifikaciju grada (doduše, Skupština je tu naprednu ideju zdušno odbila). I na koncu – Tesla je hrvatski Srbin koji je u Beogradu boravio jednom ili ni jednom.
A ljudi ga u Hrvatskoj – vidjeli smo – vole, jer – kako kažu – da nije bilo njega, ne bi bilo ni struje. Nije li to dovoljno razloga da Hrvatska učini sve kako bi svijetu ispričala i “hrvatsku” priču o svome velikanu. Pritom ne treba zazirati od toga da će on istodobno biti i srpski velikan. Moramo se naučiti dijeliti i ponos. Nije li sam Tesla tako htio? Uostalom, ne slave li Mađari našega Zrinskog kao svog zaštitnika? Nije li Penkala, na čije smo izume ponosni, bio Slovak? Moramo prihvatiti da Tesla može istodobno biti – i hrvatski, i srpski, ali i američki velikan. Zapravo, dok se mi nadmudrujemo što je važnije – podrijetlo ili mjesto rođenja, Amerikance ne zanima ni jedno ni drugo, već ga svojataju samo na temelju toga što je ondje postigao svoj svjetski uspjeh (iako su mu tamošnji kolege stalno podmetali pa i prisvojili Nobelove nagrade).
Austrija prvak u brendiranju
Nekako se stječe dojam da se Hrvati olako odriču svojih velikana. Tesla nam nije dovoljno dobar jer je srpskog podrijetla. Ivu Andrića otpisujemo jer je bosanski Hrvat. Meštrović nam ide na živce jer je gradio velebne spomenike po Lovćenu i Avali... Srbija nema tih kompleksa! Oni su bez problema prisvojili naše – i Ruđera Boškovića, i Držića, i Gundulića iako za to nisu imali baš nikakvo uporište.
Oni koji se bave brendiranjem znaju da će najviše profitirati ona država koja najučinkovitije i najkreativnije bude vezivala nekog velikana uz sebe i koja na najbolji i najoriginalniji način ponudi svijetu priču o tome – u filmovima, manifestacijama, proizvodima, muzejima... Otud postoji i šala da je Austrija prvak u brendiranju velikana jer je cijeli svijet uspjela uvjeriti da je Hitler Nijemac, a Beethoven Austrijanac!
A Hrvatska stvarno ima dosta razloga i činjenica bez potrebe pretjerivanja da svijetu pokaže gdje je Tesla rođen. Isto bi tako morala imati motiva da se aktivnije uključi u njegovu promociju jer se takav brend u današnjem globaliziranom i visokotehnološkom društvu može samo poželjeti.
@ Boris : Hrvatski biografi najpreciznij su kada je u pitanju podrijetlo obitelji Tesla i svi do jednoga se slažu da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu pravoslavnu vjeroispovijest Teslinog oca i djeda potječe iz Hrvatske i svi do jednoga negiraju tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj i umjesto u Beogradu, njegovi su rukopisi trebali završiti u Hrvatskoj