Čiji si u Saboru – tako je svejedno, svi smo mi sluge Bruxellesa

Kolega novinar koji je napisao kako je jedna stranka “dovukla” iz druge saborskog prebjega možda nije ni slutio kako je upotrijebio točnu riječ. Jer, normalan čovjek se ne dovlači kao vreća krumpira ili gnojiva, on ima svoje stameno držanje svuda gdje se nalazi.

U ovom, devetom sazivu Hrvatskog sabora dosad je bilo rekordnih više od dvadeset prebjega, od toga je polovica onih koje je “dovukao” Milan Bandić, pa je njegova stranka s jednog narasla na deset zastupnika. Tako nijedna važnija stranka u hrvatskom parlamentu – ni HDZ, ni SDP, ni Živi zid, ni Most, ni HNS – nemaju zastupnika koliko su ih dobili na izborima, a jedna ih ima deset puta više.

Kad se uz to ima na umu da je vladajuća koalicija sastavljena od ideološki posve suprotnih stranaka, onda je neizbježan zaključak da Sabor nije legitiman, da niječe rezultate izbora, da ne izražava volju naroda te da ne može imati autoritet najvišeg državnog tijela. A riječ je o zakonodavnoj vlasti, pa nas može obuzeti veselje pri pomisli na to kakve zakone može donositi. Ako tko ne drži ni do sebe, ni do svoje stranke i njezinih članova, ni do izbora, ni do samog Sabora, onda će u njemu i raditi u tom stilu. A to nije samo rušenje ozbiljnosti i autoriteta Sabora, nego i Vlade i države.

Otkud taj nedostatak osjećaja obveze prema zajednici? Zacijelo otud što sadašnja Hrvatska i nije neovisna država nego kolonija Europske unije. Tu podređenost Plenkovića i ministara Bruxellesu zastupnici u Saboru doživljavaju kao prazninu u hrvatskoj suverenosti, pa im je u toj praznini svejedno u kojem će zastupničkom klubu biti. Kriteriji su nestali, prepreke su uklonjene, osobnim kalkulacijama i interesima put je posve očišćen.

Događa se instinktivni izbor stranke u koju će se prijeći, jer moralnog obzira i izbora više nema. Kad se na selu iz nekog razloga (smrt ili nemar gazde) razvale ograde oko neke njive, obično prvo na nju uđe magare, pa krava, pa ovce i koze, te njivu opustoše do neprepoznatljivosti.

Slično je u Hrvatskom saboru: autoriteta države nema, nema gazde, nema ograda i prepreka, deseci zastupnika po svetoj njivi gaze kao lijepa stvorenja koja vodi nagon za prostorom u kojem ima nešto paše. Te ograde i prepreke nestale su i na drugim razinama, i u cijeloj Hrvatskoj. Općinski načelnik ili gradonačelnik ili koji drugi dužnosnik s određenom moći više uopće državu ili neki obvezujući moral koji se širi iz vrhova vlasti ne osjeća kao prepreku, jer toga morala nema. Stoga će u zapošljavanju i u dijeljenju povlastica bez ikakva straha i obzira prednost dati svojoj rodbini, prijateljima ili pripadnicima interesnih skupina u kojima se i sam nalazi.

Dakle, pretrčavanje iz kluba u klub zastupnika u Saboru, od čega najveću korist imaju vladajuća stranka i koalicija, nalik je stanju u cijeloj zemlji koje sami kreiraju. Svojedobno su se mediji bili raspisali o tome koja su sve mjesta – od ravnateljskih do veleposlaničkih – dobili Plenkovićevi rođaci, svojta i prijatelji. Taj nepotizam kopija je nepotizama u cijeloj Hrvatskoj, kao što su i ti nepotizmi njegove kopije. A interesna pretrčavanja u Saboru nacionalni su obrazac za takvo ponašanje.

Kad netko u nekoj zabiti vidi kako se u Hrvatskom saboru iznad kojeg je “samo Bog” relativiziraju ili obezvređuju temeljna demokratska načela i volja naroda, ohrabrit će se za samovolju i osobni probitak kao najvišu svrhu politike. Nema straha da će biti iznimka, nema osjećaja krivnje pred moralnim autoritetima u državi kojih nema, nema straha od kazni, ne treba se bojati da će biti omražen u sredini u kojoj živi jer se ta sredina navikla na nepodopštine vlasti. A kad su te nepodopštine očigledne, nađe se neko opravdanje koje je toliko neuvjerljivo da ih čini još težima.

Zastupnik Mario Habek, koji je dugo bio član SDP-a, poslije prelaska u klub zastupnika HNS-a tvrdi kako će ostati nezavisan i tako glasovati. No zašto onda nije ostao nezavisan, zašto je ušao u klub HNS-a i tako koalicijsku većinu učinio još većom? Ivan Vrdoljak pozdravio je njegov prelazak u stranku u kojoj je predsjednik i u kojoj će “unaprijediti svoj politički rad”, premda je bjesnio kad je Marija Puh iz te stranke otišla Bandiću.

HDZ-ovu ministru Lovri Kuščeviću ne smeta što je bio žestoki protivnik njegove stranke a sada joj je partner, jer poštuje svačije pravo na promjenu mišljenja. A pogotovo mu je drago što je prebjeg, čiji je SDP besperspektivan, vidio da. Što vide samo Plenković i društvo.

>> Pogledajte svađu Kreše Beljaka i Andreja Plenkovića u Saboru