Točno na desetu godišnjicu početka napada na Dubrovnik, 1. listopada, haaška tužiteljica Carla del Ponte zatražila je javno objavljivanje optužnice o čijem je podizanju Haag javnost obavijestio 1. ožujka ove godine, neposredno nakon njezina potvrđivanja 27. veljače. No, optužnica ne govori samo o povijesti Dubrovnika i napadu na njega nego i o situaciji u bivšoj Jugoslaviji, koja je dovela i do srpskocrnogorske agresije na hrvatski Dubrovnik.
U optužnici doslovce piše da je "cilj JNA i vlada Srbije i Crne Gore bio da se to područje izdvoji iz Hrvatske i pripoji Srbiji/Crnoj Gori i drugim regijama u Hrvatskoj i Bosni koje su trebale potpasti pod kontrolu Srba". Kao glavni potica" agresije na nekoliko je mjesta naveden Slobodan Milošević čija je krilatica bila da "svi Srbi žive u jednoj državi", a cilj stvaranje velike Srbije. Četvoricu oficira JNA, generala Pavla Strugara, admirale Miodraga Jokića i Milana Zeca te kapetana Vladimira Kovačevića, Haag smatra odgovornima za ubojstvo 43 civila tijekom tromjesečnog granatiranja dubrovačkog područja, za velik broj ranjenih civila, ali i za sustavnu pljačku javne, gospodarske i privatne imovine te za uništavanje javnih, gospodarskih, stambenih i vjerskih objekata.
U optužnici se navodi i sadržaj elaborata Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Dubrovnika, izrađena u suradnji s UNESCO-om, kojim je utvrđeno da su 1991. i 1992. u dubrovačkom Starom gradu od 824 zgrade projektilima pogođene 563 ili 68,33 posto. Vatra je pak u potpunosti uništila devet zgrada. Institut za obnovu Dubrovnika utvrdio je 1993. da je restauracija procijenjena na 9,657.578 dolara, da je do kraja 1999. potrošeno više od sedam milijuna te da će obnova trajati do 2003. godine.
Carla del Ponte "osuđuje odbijanje saveznih vlasti Jugoslavije da surađuju s Međunarodnim sudom i podsjeća da se država ne može pozivati na uredbe domaćih zakona kao opravdanje za neispunjavanje svojih obveza prema međunarodnom pravu, kako je to Vijeće sigurnosti jasno predočilo SRJ u svojoj rezoluciji 1207 od 17. studenoga 1998. godine". Tom je rezolucijom, naime, od vlasti SRJ zatraženo da odmah uhite trojicu vukovarskih krvnika, Mrkšića, Radića i Šljivančanina. Oni su, međutim, i dalje na slobodi.
Zvonimir Despot