Prije tri godine 30-godišnja Andrea Koosova s diplomom doktorice medicine iz Slovačke je stigla u Rijeku. Mađarica iz slovačkih Košica, gdje je i završila studij i odradila godinu dana staža u maloj bolnici, vrlo je brzo djevojačkom prezimenu dodala suprugovo, Gajić, a potom počela raditi. Muža, također liječnika, upoznala je u Bugarskoj na studentskoj razmjeni.
– Da nije bilo ljubavi, ne bih došla u Hrvatsku – priznaje Andrea, no odmah dodaje da su se dogovorili da će živjeti u Rijeci. Odmah se upisala u školu za učenje hrvatskog jezika i izvrsno ga savladala, samo joj ponekad pobjegne kakav pogrešan naglasak.
– Sa suprugom sam najprije govorila engleski, a kad sam završila tečaj i počela raditi kao liječnica na zamjenama, s kolegama i pacijentima naučila sam bolje govoriti pa sada razgovaramo na hrvatskom – kaže Andrea. Početkom godine obnovila je liječničku licenciju i bez problema položila ispit iz hrvatskog jezika. Otprije godinu i pol radi na Klinici za anesteziologiju KBC-a Rijeka i na prvoj je godini petogodišnje specijalizacije iz anesteziologije.
– Javila sam se na natječaj. Imala sam sreće, no mislim da je pomoglo i moje “malo” iskustvo jer sam u Slovačkoj radila baš na anesteziologiji, i zaposlila sam se “za stalno” – kaže doktorica Koosova Gajić. Za kolege na klinici i prijatelje nije strankinja, no govori češki, slovački, mađarski, engleski i hrvatski pa ponekad u bolnici uskoči kao prevoditelj.
– Ne pomišljam da bih otišla raditi u neku drugu zemlju, cilj mi je specijalizirati i ostati – ističe. Problemi u zdravstvu i u Slovačkoj i u Hrvatskoj su jednaki: uvijek nedostaje novca
Dobrodošla-