Prilike u Bosni i Hercegovini i oko nje danas, na početku 2021., takve su da je vjerojatno lakše naći ljude koji ne vjeruju u njezin opstanak i budućnost nego one koji vjeruju. Prošlo je 25 godina od završetka rata i daytonskog mira, ali završio je samo rat puškama, a svi ostali oblici rata su ostali. Može se zaključiti da je Daytonski dogovor donio prekid rata, ali nije donio mir, pravdu i prosperitet. Namjera ovog teksta nije otkrivanje krivaca, jer za stanje rata i „mira“ vrijede više nego ikad one Kristove riječi: Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Seciranje krivnje pojedinih političara, vojnih i civilnih zagovornika rata, nemoguća je misija: tko će to učiniti, na temelju kojih činjenica, što su uzroci i posljedice i koliko je tko odgovoran. Za mir su prije svega potrebni pravda, razumijevanje i dijalog, te na kraju kompromis. Mir nije trajna kategorija i u njega je potrebno stalno ulagati toleranciju, poštivanje i iskrenost, suprotstavljati se svim pojavnostima koje vrijeđaju dostojanstvo, slobodu, jednakost i jednakopravnost svake osobe. Ratne sukobe može se zaustaviti, ali se mir ne može nametnuti bez zainteresiranosti svih na koje se mir odnosi.
Za budućnost BiH nužno je odmaknuti se od rata i definirati što bi trebala biti, odakle se kreće u promjene i kako to ostvariti. Rat treba zaključiti jednostavnom civilizacijskom platformom:
• Rat u BiH nije bio rat između triju naroda, već odgovornost za rat snose političke i vojne strukture i njihove ambicije. • Ubijanje, mučenje, ponižavanje i nanošenje patnje i razaranja jesu zločini bez obzira na to koje nacionalnosti, vjere i političke orijentacije bili počinitelji i oni koji su odlučivali o zločinu.
• Svaki zločin treba biti kažnjen i svaka žrtva ima pravo na pravdu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i političku orijentaciju.
• Budućnost BiH izvjesna je samo ako se svaki građanin osjeća i uživa slobodu i jednakopravnost na cijelom području BiH, bez obzira na nacionalnost, vjeru i političku orijentaciju.
Ovakva jednostavna platforma otvara mogućnost izgradnje nove BiH u kojoj će čovjek biti središte svih odnosa, pravne regulative koja će osigurati pravednost i jednakopravnost te politike koja će osigurati prosperitet, socijalnu osjetljivost i djelotvornost. Rat ili ratovi u razdoblju 1991. – 1995. ne mogu se izbrisati, posebno zločinački učinci. Potrebna je snaga da se pobijedi mržnja proizvedena u ratu, ali i snažna politička volja da se svi zločini nad civilima, zarobljenicima, mučenja, ponižavanja i silovanja, primjereno kazne. Važno je da to bude politika vodstva svih triju naroda. Nikad više rata na području BiH, a multietničnost i multikulturalnost učiniti najvećim bogatstvom BiH. Važan je potpuni zaokret u rakursu gledanja na rat i zločine, jer to nisu zločini srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog naroda, jer narod nije nikoga ovlastio da čini zločine, i zločinci su jednako odgovorni prema žrtvama kao i prema vlastitom narodu.
Zastrašujuće je da se zločinci slave kao nacionalni junaci, to je uvreda dostojanstvu svakog čovjeka, moralno posrnuće, uvreda Boga bez obzira na vjeru koju ispovijedaju, to je poniženje za svaku demokratsku i slobodnu osobu. Nacionalno pitanje u središtu je interesa svakog naroda. Nikad ratovi, diktature, okupacije, osvajanja i dominacije nisu trajno onemogućili da narodi iskažu svoju potrebu za rješenjem nacionalnog pitanja i da se za to izbore. Nacionalno pitanje ne može se rješavati ni demagogijom, ni parolama kao u bivšem komunističkom sustavu, kada se parolom o bratstvu i jedinstvu i rješavanjem nacionalnog pitanja putem jedne partije nije uspjelo, jer nacionalno pitanje nije vlasništvo ni jedne partije, već pitanje naroda, pravednosti i jednakopravnosti. Ni sadašnje parole o građanskoj državi ne mogu riješiti nacionalno pitanje, jer je potrebno otkloniti uzroke neravnopravnosti i dominacije da bi se predstavnici naroda osjećali slobodno i mogli ostvariti sva svoja prava u suradnji i životu s drugim narodima. Za BiH je važno da svaki od triju konstitutivnih naroda učini iskorak prema ostalim dvama kako bi se izgradila država koju će svatko voljeti kao svoju domovinu, razlike doživjeti kao bogatstvo, a toleranciju i razumijevanje kao svakodnevni način komuniciranja.
Savezništvo za održiv život
Stara poslovica kaže: Ako ne znaš kamo ideš, svaki put ti je dobar. Izbor ciljeva ili slike budućnosti primarna je zadaća u pokušaju kreiranja budućnosti Bosne i Hercegovine. U viziji budućnosti Bosne, bez obzira na nacionalnost, vjeru i političku orijentaciju, svaki građanin treba biti suveren i slobodan na cijelom području BiH bez obzira na unutarnju organizaciju. Predstavnici triju konstruktivnih naroda ne mogu ni na jednom području BiH biti manjina. Pravo da koriste jezik i pismo na cijelom području države dio je osnovnih prava. U kreiranju buduće BiH važno je osigurati da se ne mogu narušiti prava ni jednog konstitutivnog naroda brojnošću drugog ili koalicijom dvaju drugih. Temeljna prava koja proizlaze iz konstitutivnosti moraju se jasno i nesporno zapisati u ustav. Konstitutivnost se ne može koristiti u ograničenju prava i jednakosti svakoga građanina na cijelom prostoru BiH. U novom ustavu BiH ni jedno pravo građanina ili konstitutivnog naroda ne smije biti ograničeno ili umanjeno zbog rata iz razdoblja 1991. – 1995. godine, ali ustav mora u deklarativnom dijelu jasno osuditi svaki zločin počinjen nad bilo kojim građaninom BiH zbog nacionalnosti, vjere ili političke orijentacije. Važno ustavno pitanje jest odvojenost države od crkava i vjerskih zajednica. Ispovijest vjere je zajamčena ustavom, i svaki je građanin slobodan u izboru pripadnosti crkvi i vjerskoj zajednici, a djelovanje svake crkve i vjerske zajednice slobodno je u okviru ustava i zakona BiH. Bez obzira na to što se pripadnost pojedinom narodu povezuje s pojedinom crkvom i vjerskom zajednicom, kako nema državnih crkava i vjerskih zajednica, tako nema ni poistovjećivanja crkava i vjerskih zajednica s konstitutivnim narodima u smislu institucionalne povezanosti i miješanja u vođenje državnih institucija ili crkava i vjerskih zajednica.
BiH ne treba biti ni teistička ni ateistička država, već država u kojoj građani slobodno ispovijedaju svoju vjeru ili je ne ispovijedaju. Važno je u javnom životu i u obrazovnim institucijama razvijati duh tolerancije i prava na razlike kako među pripadnicima pojedinih crkava i vjerskih zajednica tako i svih građana međusobno prema svim razlikama i manjinama. Budućnost BiH mogu u velikoj mjeri potpomoći crkve i vjerske zajednice ako se u svojoj misiji posvete svom nauku, a ne podržavanju nacionalizma naroda u kojem većinski djeluju. Upravo je to potrebno da se izgrade novi odnosi, temeljeni na toleranciji i uvažavanju i zainteresiranosti za boljitak drugog, različitog, potrebitog. U povijesti se radila diferencijacija na vjernike i nevjernike. Takva diferencijacija u modernim demokratskim društvima nemoguća je i štetna. Sloboda je svakoga građanina da sam odlučuje hoće li vjerovati, u što vjerovati i na koji način. To mu pravo nitko ne može oduzeti. Optužiti nekoga da je nevjernik, u prilikama kada je država i crkva ili vjerska zajednica povezana s državom, znači proglasiti nekoga neprijateljem ili ciljem prema kojem se smiju poduzimati mjere agresije, ponižavanja i maltretiranja, pa sve do ubojstva.
Zbog toga država i crkve i vjerske zajednice trebaju biti odvojene, a svaki građanin treba imati potpunu slobodu da sam ispovijeda ili ne ispovijeda svoju vjeru, odnosno da vjeruje u vrijednosti koje on izabere. BiH dio je europske povijesti i baštine i pripada po svom prostornom smještaju, prošlosti i budućnosti zajednici naroda Europske unije. Poželjno je da se to što prije dogodi. Partnerstva pojedinih konstitutivnih naroda s državama po vjerskim opredjeljenjima suprotna su ciljevima izgradnje moderne demokratske države u kojoj je ispovijedanje vjere slobodno, ali su crkve i vjerske zajednice odvojene od države. Podjele koje se danas rade u svijetu, dijelom nasljeđa podijeljenog svijeta i ideoloških podjela, ipak su pokušaji da se zaustavi vrijeme i preko toga ostvaruju politički i gospodarski interesi. Pandemija i očuvanje klime pokazali su krhkost filozofije sukoba i promoviraju nužnu suradnju svih i odgovorno preuzimanje odgovornosti. Savezništva u suradnji će se tražiti za stvaranje boljeg i održivog života, a ne protiv nekoga različitog po minornim razlikama, nedostojno slobodnih građana BiH, Europe i svijeta. Važna komponenta uspjeha u izgradnji demokratske i prosperitetne BiH je suradnja sa sponzorima po nacionalnom ili vjerskom karakteru. To se odnosi na suradnju s Hrvatskom i Srbijom po nacionalnom i vjerskom, te Turskom i arapskim zemljama po vjerskom. Poželjna je svaka suradnja koja ne dovodi u pitanje opstojnost BiH kao cjelovite države triju konstitutivnih naroda. Odnos suradnje matičnih država Hrvatske i Srbije te država sponzora po vjerskoj pripadnosti nikad ne smije zanemariti činjenicu da tri konstitutivna naroda trebaju sami, sporazumno i u zajedničkom interesu kreirati svoje odnose.
Bosna i Hercegovina danas
Rat je najgora stvar koja se mogla dogoditi građanima BiH. Rat je zlo, tijekom i poslije rata ostaju zločini, mučenja i ponižavanja ljudi, silovanja, materijalne štete i razorene obitelji. Rat je također vrijeme kriminala, pljački i bogaćenja na tragedijama ljudi. “Ne ubij” je najviša i najjasnija zapovijed, Božja i civilizacijska, i posebno je tragično kada predstavnici crkava i vjerskih zajednica direktno ili prikriveno odobravaju ili zanemaruju počinjene zločine. Svi oni koji su pokrenuli rat odgovorni su i pred Bogom i čovjekom i povijest će ih pamtiti kao zločince. Jedan od rezultata Daytonskog sporazuma je i legalizacija Republike Srpske, čime je povrijeđen osjećaj pravde, da je na određeni način legaliziran rezultat rata. Daytonski sporazum, a prije toga Washingtonski, donio je prekid rata i vojnog neprijateljstva, što je golemi iskorak u odnosu na ratna stradanja, razaranja i patnje ljudi, ali sporazumi nisu donijeli mir, jer njihova temeljna komponenta nije bila istina i pravda. Država je, pokazalo se, nefunkcionalno organizirana, nepovjerenje među konstitutivnim narodima je raslo, a djelovanje međunarodnog povjerenika nije pridonijelo izgradnji budućnosti, već i pojačavanju nepovjerenja.
U analizi sadašnjeg stanja u BiH posebno se ističe:
• Složena administrativna razina upravljanja, država, entiteti, županije, općine i gradovi, koju bi u budućnosti trebalo pojednostavniti i smanjiti broj razina upravljanja.
• Porast nepovjerenja među konstitutivnim narodima, koje se posebno reflektiralo na zloupotrebe u izbornim zakonima zbog kojih predstavnici hrvatskog naroda ne mogu samostalno izabrati svog člana predsjedništva. Tome je pridonijelo i djelovanje međunarodnog predstavnika. Međusobno nepovjerenje najveća je prepreka budućnosti BiH.
• Nadglasavanje, u kojem se prepoznaju interesi predstavnika jednog naroda na štetu drugog naroda.
• Kontinuirano isticanje interesa Republike Srpske o izlasku iz BiH i pripajanju Srbiji, na temelju nezadovoljstva odnosima u državi.
• Niske stope gospodarskog razvoja BiH.
Za budućnost BiH nužno je pronaći rješenja za temeljne probleme koji blokiraju daljnji razvoj države na zadovoljstvo svih triju konstitutivnih naroda. Međunarodna zajednica treba s razumijevanjem pružiti potporu novom uređenju BiH, ali se treba povući s pozicije arbitra kroz ulogu međunarodnog predstavnika.
KAKO OSTVARITI CILJEVE
Ciljeve i novo uređenje BiH potrebno je upisati u novi ustav, jasno definirajući da je BiH demokratska i socijalna država u kojoj svi građani uživaju jednaka prava i slobode te imaju jednake odgovornosti na cijelom područje države, te da su sva tri konstitutivna naroda ravnopravna i uživaju zaštitu na razini naroda i pojedinca. Da bi se razriješilo pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i eliminiralo nepovjerenje koje je temeljna prepreka budućnosti BiH, potrebno je državu organizirati u tri entiteta koji su prostorno organizirani prema područjima općina i gradova u kojima je jedan od konstitutivnih naroda većinski. Osnova za prostorni raspored entiteta je popis stanovništva iz 1991. godine, kako rezultati rata ne bi utjecali na prostorni raspored entiteta. Entiteti nisu države, već administrativne i upravne jedinice, koji nemaju prava vođenja vanjske politike ili samostalnog sklapanja međunarodnih ugovora, jer je to odgovornost države. Entiteti mogu sklapati ugovore s državama samo uz suglasnost Vlade i parlamenta države. Entiteti mogu sklapati međunarodne sporazume s entitetima drugih država, sporazumi se trebaju javno objaviti, a ostali entiteti, ako to ugrožava njihove interese, ili Vlada BiH mogu pokrenuti postupak osporavanja pred parlamentom BiH. Entiteti trebaju zaštititi ravnopravnost konstitutivnih naroda i odgovorni su za organizaciju zdravstva, školstva i socijalne skrbi na svom području te za sigurnost građana. Ne području BiH građani uživaju jednaka prava i jednakopravnost, potpuna je sloboda kretanja i poslovne aktivnosti. BiH jedinstveno je gospodarsko područje i sva tržišna pravila donose se na razini države i sva regulacija tržišta uređuje se na razini države. Država vodi vanjsku politiku, odgovorna je za vojsku i sigurnost građana i granica. Na cijelom području BiH ravnopravna su sva tri jezika i dva pisma.
Na državnoj razini postoje:
• Predsjedništvo, koje čine tri člana koji predstavljaju entitete, a koje se bira na temelju općeg prava glasa svih građana entiteta.
• Vijeće entiteta, koje se sastoji od jednakog broja zastupnika, a cilj je zaštita interesa entiteta i konstitutivnosti naroda. Svaki entitet bira dogovoreni broj članova Vijeća entiteta na općim izborima, na kojima se svi građani koji žive na području entiteta mogu kandidirati i birati.
• Zastupnički dom, koji se formira na temelju općih izbora u kojima je BiH jedna izborna jedinica.
• Vladu, koju sastavlja većina na izborima, a mora zadovoljiti minimalne uvjete zastupljenosti entiteta, odnosno konstitutivnih naroda.
Entiteti imaju:
• Predsjednika, kojeg na općim izborima biraju građani koji imaju prava glasa, i za predsjednika se može kandidirati svaki građanin bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političku orijentaciju.
• Skupštinu/parlament, koje se bira na općim izborima svih građana koji žive na području entiteta.
• Vladu, koja odgovara rezultatima izbora, a poželjno je ili obvezujuće uključiti predstavnike konstitutivnih naroda. BiH ima ustav, grb, zastavu i himnu. Entiteti imaju ustav, grb, zastavu i svečanu pjesmu. Kod isticanja zastave ili sviranja svečane pjesme, u obvezi su istaknuti zastavu BiH i svirati himnu BiH.
POGOVOR
Četvrt stoljeća dovoljno je vremena da se rat može završiti i ostaviti iza sebe i okrenuti se budućnosti. Poželjno je da se u ustav upišu najviše vrijednosti prava na život, slobodu i jednakopravnost. Međusobno se ispričati za zločine koji su počinjeni je poželjno, ali kada će se u svakom narodu pojaviti „Willy Brandt“ i ispričati se za zločine koje su počinili predstavnici naroda kojem pripada, teško je predvidjeti. Treba vjerovati da će se to dogoditi. Predloženo rješenje organizacije BiH s jedne strane osigurava zaštitu konstitutivnosti svakom od triju naroda, a u isto vrijeme omogućava razvoj BiH kao demokratske države u kojoj svaki građanin uživa punu slobodu bez obzira na nacionalnost, vjeru i političku orijentaciju.
Piše dr. Goran Granić