Na dan predizborne šutnje, u subotu 4. srpnja, objavili smo u Obzoru razgovor sa Švicarcem Jeanom Zieglerom. Bio je to izrazito političan intervju, jer Jean Ziegler je izrazito politična osoba, sociolog, političar, diplomat i neumorni zagovaratelj ljudskih prava. Ali razgovor o globalnoj politici nije nas doveo u opasnost da prekršimo pravilo izborne šutnje. Samo se jedna rečenica intervjua, u kojem je glavna tema bila kritika politike Europske unije prema izbjeglicama i migrantima, posredno ticala Hrvatske: “Bruxelles radi temeljnu pogrešku kada misli da će te ksenofobne i rasističke pokrete suzbiti tako će zatvoriti južne granice EU, uskratiti ljudima pravo na azil i platiti hrvatskoj policiji da zastrašuje i premlaćuje izbjeglice koji priđu granici.”
Mi, građani Republike Hrvatske, građani smo i Europske unije. Ali, ako nam je građanska svijest u samoj domovini na niskim granama, svoju pripadnost Europskoj uniji i dodanu vrijednost, ali i odgovornost tog šireg identiteta potpuno zaboravljamo. Kako i ne bismo kada je u ovo pandemijsko vrijeme taj savez temeljito iscjepkan sanitarnim kordonima i crvenim, žutim i zelenim vragovima – pardon – listama na koje svaka država stavlja druge članice Unije.
Dva-tri tjedna nakon izbora gospodin Ziegler me je nazvao iz Ženeve i pitao kako su prošli naši izbori. Rado sam i spremno udovoljio njegovoj znatiželji i ispričao mu sve što znam i mislim o rezultatima. Do njega je, kao i do većine stranaca putem površnih analiza mnogih medija, došla vijest o velikoj pobjedi HDZ-a i skretanju Hrvatske udesno. Rekao sam mu da sam kao hrvatski građanin vrlo zadovoljan premoćnom pobjedom stranke za koju osobno nikada nisam glasao, zato što HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića trenutačno predstavlja glavnu branu od mnogo radikalnije i agresivnije desnice okupljene oko Domovinskog pokreta, uključujući i otpadnike iz samog HDZ-a koji Plenkovića optužuju za ljevičarenje. Nastavio sam mu objašnjavati kako je u Hrvatskoj važno da se najsnažnija desna stranka normalizira i odustane od nacionalističke retorike i prakse i kako bi u ovom trenutku pobjeda nominalno lijevog SDP-a zapravo bila katastrofa, zato što je ta stranka trenutačno slaba i neodlučna, a njeni pokušaji opuštanja međunacionalnih odnosa, u prvom redu Hrvata i Srba, bili bi od desnice dočekani na nož. Uključujući i HDZ koji u opoziciji postaje ekstreman i opasan mobilizirajući najrigidnije snage, podižući tenzije, produbljujući podjele i opstruirajući svaki pokušaj normalizacije i pomirenja.
Pobjeda HDZ-a iz kojeg je većina jastrebova otprhnula Škori, HDZ-a koji je Plenković u velikoj mjeri očistio od vječnih huškača, ili ih je barem privremeno pripitomio i natjerao da se povuku u samoizolaciju, predstavljala je pobjedu i svih nas koji smo kritizirajući i odupirući se ranijoj politici te stranke, osobito u Karamarkovoj eri, dali vjetar u leđa i samom Andreju Plenkoviću.
Gospodin Ziegler je pažljivo slušao što mu govorim, a onda me je iznenadio i potpuno zatekao pitanjem: “A što sve to znači za izbjeglice?”
Izbjeglice? Na njih nisam ni pomislio. I ne samo ja. Nisam se mogao prisjetiti ijednog spominjanja izbjeglica i izbjegličke, odnosno migrantske tematike u čitavoj predizbornoj kampanji. Niti je kandidate itko išta o tome pitao niti su oni sami išta o toj temi govorili. Nitko nije skupljao političke bodove na strahu od novih izbjegličkih “valova”, nitko nije upozoravao na smrtnu opasnost koju migranti predstavljaju za naš način života, europske vrijednosti, tradiciju, identitet, kršćansku vjeru i sigurnost. Razmislivši trenutak o Zieglerovu pitanju, mogao sam samo zaključiti i reći mu da je predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer Andrej Plenković vjeran provoditelj politike Europske unije i Europske komisije pod vodstvom njezine predsjednice Ursule von der Leyen i da to znači da će Hrvatska i dalje savjesno provoditi od njih zacrtanu politiku prema izbjeglicama. A to je politika eufemistički nazvana politikom odvraćanja, sve ono što je Jean Ziegler u našem razgovoru kritizirao kao odustajanje od samih temelja europske civilizacije, poštovanja ljudskih prava svakog čovjeka, svakog migranta, svakog izbjeglice i tražitelja azila.
O tome on piše i u svojoj posljednjoj, ovog proljeća objavljenoj knjizi pod naslovom “Lezbos – sramota Europe” u kojoj potanko opisuje moralnu katastrofu praktički zatočenja desetaka tisuća izbjeglica na grčkom otoku u potpuno neljudskim uvjetima, u prljavštini i potpunom poniženju njihova ljudskog dostojanstva.
U posljednje vrijeme potpuno ispod radara i mimo interesa javnosti provlače se vijesti o novim utapanjima desetaka ljudi, među kojima su redovito i djeca, u brodolomima širom mediteranske pučine. Stvarno, kako to da su izbjeglice i migranti potpuno nestali s obzora medija i interesa naše javnosti i prestali biti prijetnja od koje drhti Europa? Odgovor je jasan. Političkoj i medijskoj industriji straha trenutačno je dovoljan virus zbog kojeg su granice ionako zabrtvljene. Stvarni virus je zamijenio ljude koji su u širenju straha bili tretirani kao virusi i mikrobi. I to zloćudni i opasni.
Niti smo svjesni niti marimo što se trenutačno s njima događa. Oni koji su se istinski brinuli o njima i njihovim ljudskim pravima i dostojanstvu čine to i dalje, uz još veće prepreke i teškoće. Ovo je samo mali podsjetnik. Nemaju oni nikakve koristi od toga što mi mislimo na njih. Ali imat će koristi i oni, imat ćemo koristi i mi sami ako i tada budemo spremni na odupiranje strahu koji će nam neki uvijek, plašeći nas izbjeglicama, nastojati utjerati u kosti na isti način na koji to sada čine plašeći nas bolešću od koje neki doista i umru, ali su je mnogi već “preboljeli” i ne znajući da je imaju. Pandemija će proći, a klice straha uvijek će ostati među nama i u nama.
"Rekao sam mu da sam kao hrvatski građanin vrlo zadovoljan premoćnom pobjedom stranke za koju osobno nikada nisam glasao, zato što HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića trenutačno predstavlja glavnu branu od mnogo radikalnije i agresivnije desnice okupljene oko Domovinskog pokreta, uključujući i otpadnike iz samog HDZ-a koji Plenkovića optužuju za ljevičarenje". Eto, Pofukani sretan zbog pobjede HDZ a.