Među Afganistancima je zavladao optimizam nakon nedavnog dvodnevnog summita u glavnom gradu Katara, Dohi, na kojem su predstavnici afganistanskih vlasti razgovarali s talibanima tražeći rješenje krvavog 18-godišnjeg sukoba u Afganistanu. No, analitičari su uvjereni da je taj dugo očekivani mir ipak još daleko. Pritom upozoravaju da je situacija u Afganistanu daleko kompleksnija nego što to mnogi smatraju. U pregovorima koji se vode u Kataru, u zemlji gdje talibani imaju političko predstavništvo, prvi put u posredovanju sudjelovala je i Njemačka. Nakon summita njemački mirovni posrednik Markus Potzel pun optimizma kazao je kako će povijest pamtiti one koji budu u stanju ukloniti međusobne razlike za dobrobit njihove zemlje.
Međuafganistanski dijalog uslijedio je nakon šest dana direktnih razgovora između SAD-a i talibana. Šef američkog pregovaračkog tima Zalmay Khalilzad kazao je kako je posljednji krug razgovora islamističke skupine i Washingtona bio “najproduktivniji krug razgovora koje smo imali s talibanima”. Isto tako, i ti su islamisti “zadovoljni napretkom”. Dogovor između dvije strane postignut je još u siječnju ove godine kada je nakon teških i mukotrpnih pregovora postignut dogovor u kojem su se obje strane složile da će okončati rat u Afganistanu koji traje već gotovo 18 godina.
Smanjuje se teritorij vlade
Naime, dužnosnici i predstavnici afganistanskih talibana složili su se u načelu oko dogovora okvira za mir u toj zemlji, u kojoj SAD sa saveznicima ratuje već 18 godina. Prema sporazumu, talibani koji su vladali Afganistanom dok nisu srušeni američkom invazijom 2001., prihvatili su američke zahtjeve da će sprečavati da afganistanski teritorij koriste teroristi, kao što je to činila Al-Qa’ida kad je organizirala napad na SAD 11. rujna. Zauzvrat, SAD je obećao da će povući svoje vojne snage u zamjenu za trajno primirje i pregovore između talibana i legitimne afganistanske vlade.
– Talibani su se, na naše zadovoljstvo, obvezali da će učiniti sve što je potrebno kako bi spriječili da Afganistan ikad više postane platforma za međunarodne terorističke grupe ili pojedince. Rekli smo da moramo ovo razraditi i da detalji trebaju biti dogovoreni – naglasio je američki veleposlanik Zalmay Khalilzad. Iako već devet godina Amerikanci pokušavaju postići dogovor s talibanima, do toga nije došlo sve dok na vlast nije došao američki predsjednik Donald Trump koji je u prosincu prošle godine najavio povlačenje američkih vojnika iz Afganistana. Naime, Trump, koji na SAD gleda kao na korporaciju, ne vidi nikakvu korist i zaradu pa je tako, nakon najave povlačenja američkih vojnika javno se pitao: “Što radimo tamo? Što smo sve ove godine bili tamo?” Ako se postigne konačni sporazum, Pentagon predviđa povlačenje američkih snaga iz Afganistana za tri do pet godina.
Rat u Afganistanu najdugovječniji je prekomorski rat SAD-a. Intervencija je koštala Washington milijarde dolara, a u njoj su poginuli deseci tisuća ljudi. SAD, kada je pokrenuo rat u Afganistanu, imao je više od 100.000 vojnika, od kojih se većina povukla 2014. godine. Ostatak vojnika, njih 14.000, većinom su dio NATO-ove misije potpomaganja afganistanskih snaga sigurnosti te u lovu na militante. Međutim, dogovor između talibana i SAD-a ne znači i okončanje rata u Afganistanu. Od početka intervencije 2001. godine SAD i američki NATO saveznici nalaze se u Afganistanu, a azijska zemlja u nekim segmentima nikad nije bila nesigurna kao danas. Nakon svih tih godina djelovanja, ni američki vojnici ni vojnici NATO-a iz 38 zemalja nisu uspjeli poraziti talibane koji svakodnevno postaju jači. Američka promatračka agencija u svom posljednjem izvješću navela je kako su talibani tijekom 2018. proširili svoj teritorij i utjecaj u Afganistanu dok je afganistanska vlada između srpnja i listopada prošle godine izgubila najmanje sedam od ukupno 407 okruga. Vlada danas kontrolira približno 53,8 posto okruga, što je pad u odnosu na 64 posto, koliko je kontrolirala u prošlom razdoblju. Talibani trenutačno kontroliraju najmanje 12 posto okruga u državi, a u listopadu 2018. vođena je borba za prevlast u njih 34 posto. I dok talibani kontroliraju više teritorija nego ikad, na ratnoj pozornici Afganistana, osim Al-Qa’ide koja je još uvijek izuzetno jaka i moćna, pojavio se i novi akter, teroristička skupina Islamska država. Prema obavještajnim podacima SAD-a i zapadnih zemalja, ISIL je u Afganistanu uspio okupiti oko 10 000 boraca, a veći dio ih je u zemlju došao nakon gubitka teritorija u Siriji i Iraku.
Umjereniji mula
Talibani koji su sada na vrhuncu moći žele iskoristiti tu moć da za sebe izvuku što povoljniji trajni sporazum o budućem upravljanju Afganistanom dok s druge strane, SAD i NATO, pod svaku cijenu se žele izvući iz živog pijeska u koji su zaglibili u Afganistanu.
Talibani su pokazali da žele mirovni sporazum kada su za glavnog pregovarača sa SAD-om postavili mulu Abdula Ghanija Baradara, jednog od najmoćnijih ljudi koji je s mulom Omarom 1993. utemeljio talibane, a talibanski borci ga i danas smatraju hrabrim i karizmatičnim zapovjednikom i vođom. Za razliku od mule Omara, radikalnog i krvoločnog vođe talibana, Baradar se protivio njegovoj odluci da 1996. pozove Osamu bin Ladena, umjeren je po pitanju primjene talibanske interpretacije šerijata te želi normalne odnose sa susjedima. Zbog toga je još 2009. ušao u pregovore s afganistanskom vladom te prihvatio poziv na pregovore sa SAD-om i NATO-om. Sporazum se možda mogao postići još i tada da Baradara nisu uhitile pakistanske vlasti koje su ga, nakon američkih pritisaka, na kraju ipak oslobodile, ali tek osam godina kasnije, 2017. Nakon izlaska iz zatvora Baradar je ponovno pokrenuo pregovore sa SAD-om i vlastima u Kabulu. Iako su se o mnogim, do sada spornim točkama, Talibani i SAD te vlasti u Kabulu dogovorili, glavni problem predstavljala je podjela vlasti između talibana i izabrane vlasti u Kabulu. S obzirom na to da talibani sebe smatraju pobjednicima u ratu u Afganistanu smatraju da im pripada dio vlasti u Kabulu, te potpuna vlast u dijelovima zemlje koje kontroliraju. Međutim, pitanje je hoće li NATO pristati na te uvjete oko podjele vlasti s obzirom na to da bi oni za sobom povukli i pregovore o promjeni političkog uređenja Afganistana, pitanje ustava...
Talibani i njihovi vođe traže uvođenje strogog šerijatskog zakona na područjima pod njihovom kontrolom. SAD i Zapad ne pristaju na te uvjete jer takav bi sporazum ugrozio osnovna ljudska prava, posebno prava žena, koje ti islamisti tretiraju kao da nisu ljudi. Talibani su, u vrijeme dok su bili na vlasti u Afganistanu od 1996. do 2001. godine, prisiljavali stanovništvo na najstrože pridržavanje šerijatskih zakona ikad viđeno u islamskom svijetu i postali su poznati po svom zlostavljanju žena.
Bilo im je zabranjeno raditi i školovati se te su već od osme godine morale čitati Kuran. Morale su nositi burku, opravu koja pokriva cijelo tijelo i lice i ima samo otvore za oči. Žene koje su bile uhvaćene u kršenju segregacijskih zakona često su bile osuđivane na smrt kamenovanjem, a kazna se u pravilu izvršavala javno, na stadionima.
Talibani su fundamentalistički sunitski islamski i etnički paštunski pokret, nastao u Pakistanu u izbjegličkim logorima u kojima su boravili afganistanske izbjeglice, a presudan utjecaj na njihovo učenje imale su vjerske škole koje su financirale naftom bogate arapske države kao što su Saudijska Arabija i UAE.
Iako se Trump i europske zemlje nadaju da će se postići dogovor koji bi Afganistanu donio trajni mir, situacija na terenu ne daje velike nade ni šanse za to. Jer, dok su trajali pregovori, u Afganistanu su se vodile žestoke borbe u kojima je ginulo na stotine ljudi. A pitanje svih pitanja je kako SAD i NATO misle postići sporazum s talibanima koji ih po svojoj vehabijskoj ideologiji smatraju nevjernicima čijim će ubijanjima zaraditi raj!
opet hasan sve zna.