Svake godine 8. veljače, u blagovaonici svoga stana na zagrebačkoj Knežiji, gospođa Jozefina Seka Dragun navečer sjeda za stol, uzima olovku i papir i, nadahnuta osjećajima prema dvije godine mlađemu bratu Miroslavu, posvećuje mu stihove. Šalje mu ih sljedećega dana, na njegov rođendan.
– Prolazi kao nabujala rijeka.
i ne možeš joj zaustaviti tok.
Ne okreći se da ne bi vidio
da si u tom vremenu burnom
svugdje malo zakasnio.
A pogledaš li naprijed,
zaprijetit će ti misao
da si se prerano rodio...
Ovako je sestra Jozefina pisala voljenome bratu prije dvadeset godina, u vrijeme kada se 60-godišnji Ćiro tek uspinjao prema svojemu najvećemu vrhuncu. U ponedjeljak, 9. veljače,Ćiri Ćiri je već osamdeset i premda se još donedavno činilo kako mu je angažman na klupi Zadra bio posljednji u bogatoj trenerskoj karijeri, na ulasku u deveto desetljeće života, Miroslav Blažević poručuje:
– U vrhunskoj sam formi i jedva čekam novi angažman. Da, vratit ću se na trenersku klupu, još nisam rekao posljednju riječ!
Najveći hrvatski nogometni trener rodio se 9. veljače 1935. godine u Dolcu na Lašvi, nedaleko od Travnika, kao šesto dijete Kate (djevojački Matovinović) i Mate Blaževića. Dvije sestre, Dragica i Jelena, pokojne su, kao i braća Joško i Ante, stradali u 2. svjetskom ratu u dobi od 17 i 19 godina.
– Taj dan napadao je veliki snijeg. Tata je morao poći po baku kako bi, uz primalju, pomogla majci pri porodu. Teškom mukom probijao se kroz snijeg i maglu na putu prema baki i ne sluteći kako će njegov novorođeni sin čitav svoj život uspravno koračati i boriti se da svlada prepreke na svom životnom putu.
Ovako je dan Ćirina rođenja opisala njegova sestra, vitalna, poletna, 82-godišnja Jozefina, jedina živuća poveznica s rodnim travničkim krajem.
S bratom je u kontaktu, ali se, nažalost, rijetko viđaju. Najsretnija je kad joj je Ćiro ili Braco (kako su ga zvali kao dječaka) negdje "na oku", kao dok je bio trener Zagreba. Tada ga je znala posjetiti u trening-centru u Veslačkoj ulici.
Ćiro Blažević u prebogatoj trenerskoj karijeri, započetoj još 1963. godine u Veveyu, osim u Hrvatskoj radio je u još osam zemalja: Švicarskoj, na Kosovu, u Francuskoj, Grčkoj, Iranu, Sloveniji, BiH i Kini. Osamdeset godina života, od toga čak 52 na trenerskoj klupi! Niti jedan svjetski trener nema takvu referencu...
Na naslovnici Oslobođenja
S Ćirom smo razgovarali nekoliko dana uoči 80. rođendana. Kao i svaki put, rođendanskoj čestitki nije se razveselio. Ona ga samo podsjeća na starost. A ni okolnosti nisu bile najsretnije. Toga dana njegova supruga Zdenka, s kojom je u braku 54 godine, u KBC Rebro bila je podvrgnuta drugoj operaciji kralježnice u kratkome vremenu. Ćiro je bio prilično zabrinut za njezino zdravlje, no čini se da mu se posljednjih dana ipak vratilo dobro raspoloženje.
Nasmijao se kada smo ga pitali za najsretnija sjećanja s rođendanskih proslava.
– Sjećam se 17. rođendana u Travniku. Majka Kata ispekla je moje omiljene pite, krumpirušu i tikvenjaču, okupila se bila cijela obitelj, brojni prijatelji. Bila je lokalna fešta, jer nedugo prije toga postao sam prvak Jugoslavije u skijaškom trčanju. Izašao sam čak na prvoj stranici Oslobođenja! – prisjeća se slavni trener.
Jednom, dok je bio trener u Švicarskoj, predsjednik kluba za rođendan mu je poklonio – Jaguara.
Ćiro i supruga Zdenka
– Bilo je to u Lausanni. Vidjevši kako predsjednik Truyan vozi Jaguar dvosjed, sa 12 cilindara, požalio sam mu se: "Eh, ja si ovakvoga ne mogu priuštiti..." A on mi uzvrati: "Sutra vam je rođendan? E onda je vaš!" Poklonio mi ga je s mašnom, automobil koji je tada vrijedio 80.000 švicaraca.
Koliko dugo ste ga vozili?
– Dvije godine. Tada sam ga za tu svotu bio prodao bogatom industrijalcu Bearu iz Montreuxa. Iako je Jaguar bio izgubio vrijednost, isplatio mi je bio punu cijenu, jer to je bio Blaževićev auto. Bio sam već velika faca u Švicarskoj – priča Ćiro.
Želje za osamdeseti rođendan?
– Iskreno, samo da dočekam osamdesetprvi! I druga, da dočekam Šukera na volej! – smije se trener svih trenera, šarmer pred kojim su padali i bogati švicarski i kineski industrijalci, do njega su držali predsjednici država (Tuđman, Ahmadinejad) i visoki predstavnici (Inzko), bio je inspiracija književnicima (Tenžera), družio se s glumcima (Charlie Chaplin, Jean-Paul Belmondo)...
Dinamov trener stoljeća
Dva puta je pobijedio karcinom, dva puta kao mladić za dlaku izbjegao smrt. Bio je jako vezan za majku Katu, a u mladosti patio za časnom sestrom Aurorom...
Najvećim trenerskim uspjehom, većim i od svjetske bronce, smatra naslov prvaka s Dinamom iz 1982. On mu je, među ostalim, donio i laskavu titulu Dinamova trenera stoljeća...