Direktor Netflixa Reed Hastings ističe da je vrijeme spavanja njihova osnovna konkurencija, ali i profitna margina. Drugim riječima, koliko će ukrasti sati sna budućim potrošačima koji su spremni ostati budni do kasno u noć. Cilj je zadobiti što veće zadržavanje potrošača, neodlučnih između toliko mogućnosti.
Kovanica ekonomija pozornosti upravo se bavi tim fenomenom iskorištavanja ograničene količine pozornosti za pregršt dostupnih proizvoda. Istinsko poslovanje vezano za zabavu uvjetovano je posjedovanjem neke od digitalnih platformi, koje su u stanju usmjeravati pozornost potrošača, zato je Facebook kupio WhatsApp, a Google YouTube – da bi se dodatno kontrolirala pozornost potrošača.
Cilj je da potrošači sve više vremena provode na njihovoj platformi, a ta vezanost nije znak slabosti, nego, sve više stručnjaka ističe – sposobnost vlasnika platformi da stvara ovisnost.
Možda je lako tvrditi da u tome nema ništa novo, oduvijek se uspjeh proizvoda mjerio posvećenosti potrošača koji im se vraćaju, ali tek s eksplozijom digitalnih platformi i pogotovo društvenih mreža, klikovi su postali mjerilo za sve. Danas se pozornost prodaje kroz dva modela. Prvi je vrijeme provedeno na određenoj platformi (eyeball time) i to besplatno, koje podupire propagandna industrija, poput društvenih mreža. Pri tome mi nismo kupci Googlea ili Facebooka, mi smo proizvod koji se prodaje. Njihov je isključivi cilj povećati eyeball time, vrijeme naše pozornosti posvećeno ponuđenom sadržaju. Drugi dio su premium sadržaji, koji konkuriraju tradicionalnim medijskim kućama, ne samo za vrijeme, nego da kupac to vrijeme i plati.
Ne čudi stoga da je došlo do rasta fenomena mindfulnessa – usredotočene svjesnosti – koji bavi se upravo prisutnosti, isključivanju iz strke svijeta. Nastao je iz očite potrebe da na trenutak stanemo, da čekanje tramvaja ne provedemo na Instagramu, šetnju gradom ne obavljamo sa slušalicama u ušima, a da možemo večerati bez da piljimo u televizor. Pitanje ipak po mom mišljenju nije kako ništa ne raditi već kako svoju pozornost dati nečem smislenom?
Olako prihvatiti da je naša pozornost rastrgana između notifikacije za poruku, zvuka s ceste, poziva i maila, te da patimo od kroničnog nedostatka pažnje koja dovodi do prosječnih desetak sekundi provedenih na članku ne obuhvaća i potencijale ove načine procesuiranja sadržaja. Ako prosječno provedemo 50 minuta dnevno na društvenim mrežama, serije gledamo u formatu jedne sezone po noći i detaljno pratimo situaciju oko Meghanine uloge u kraljevskoj obitelji – znači da ipak nismo samo nezainteresirani konzumenti. Upravo tu leži mogućnost plasiranja i kompleksnijih tema korisnicima, spremnih ipak koju minutu više posvetiti nekom sadržaju, koji se nužno mora prilagoditi novo načinu konzumacije.
Ali vašu pažnju smo već dovoljno iskušali, sad je vrijeme da se prebacite na nešto drugo.