Kampanja za unutarstranačke izbore koju Tomislav Karamarko praktički već mjesec i pol dana vodi obilazeći svakodnevno u drugom gradu obljetnice osnivanja lokalnih HDZ-ovih organizacija trenutačno mu stvara probleme u Vladi. Karamarko je, naime, do 16 sati u Banskim dvorima, a potom sjeda u auto i kreće put gradova koji taj dan slave 26. godinu osnivanja HDZ-a. Dok on krstari po Hrvatskoj kako bi 17. travnja odnio pobjedu na izborima u HDZ-u, u Banskim se dvorima sve više zbližavaju premijer Tihomir Orešković i potpredsjednik Vlade Božo Petrov. Nisu to presudni trenuci u kojima će se sklopiti vječno savezništvo između Oreškovića i Petrova, ali činjenica jest da se Karamarko do završetka stranačkih izbora ne može sto posto posvetiti Vladi i odnosima u Banskim dvorima. Posve je jasno da odnosi između Karamarka i Oreškovića nisu idilični, štoviše nezadovoljstvo se prelilo i na stranački vrh HDZ-a pa je neki dan premijer žestoko kritiziran i na Predsjedništvu stranke. Zahuktali sukob ipak se pokušava ublažiti pa su Karamarko i Orešković početkom tjedna sjeli i na sastanku dogovorili da će se nesporazumi, unatoč neslaganju, pokušati ispeglati.
I dok Karamarku stranački izbori trenutačno otežavaju situaciju u Vladi, njegova pobjeda u HDZ-u mogla bi mu biti snažan vjetar u leđa u pokušaju zauzimanja dominantnije pozicije u Banskim dvorima. Neće se samom činjenicom Karamarkove potvrde za predsjednika HDZ-a dogoditi čudo kada je riječ o odnosima u Vladi, ali će okuraženom Karamarku, koji upravlja najvećom strankom iz čije potpore u Saboru proizlazi legitimitet premijeru Oreškoviću, dati krila za eventualne jesenske političke pretumbacije. Premijer Orešković koji se emancipirao od HDZ-a, koji je sve autonomniji i koji odbija “poslušnost” HDZ-u, kao i Most koji se ne ponaša kao HDZ-ov partner, mogli bi potaknuti Karamarka da poželi izaći na izvanredne izbore i pokuša se riješiti i premijera i Mosta. Ili da u Saboru pokuša presložiti većinu i politički eutanazirati utjecaj Mosta, a možda, iako znatno teže, i Oreškovića. Sve su to zasad samo kombinacije i projekcije, ali HDZ sigurno ozbiljno razmišlja i o izlaznoj strategiji ako se partneri i premijer ne “uglazbe” i ne profunkcioniraju i na HDZ-ovo zadovoljstvo. Tezu smo postavili uz pretpostavku Karamarkove pobjede u HDZ-u, a ona je iz sadašnje perspektive gotovo sigurna jer na vidiku ne postoji nijedan ozbiljan protukandidat aktualnom šefu HDZ-a koji bi ga izazvao na stranačkim izborima 17. travnja. Karamarkova eventualna pobjeda bila bi daleko veća ako bi bila izvojevana u srazu s pravim izazivačem poput europarlamentarca Andreja Plenkovića, koji je očito odustao od borbe, ili generala Damira Krstičevića koji uživa veliki ugled u HDZ-u, ali ne kani u stranačko natjecanje.
Dramatično lobiranje
Zasad su protukandidaturu najavili dotični Ivica Jurjević, HDZ-ovac iz Zagreba, uz slogan “Nikome prodan – Tuđmanu odan” i medijski trener Vinko Vukadin, koji je držao medijska predavanja na HDZ-ovim klauzurama, pa i medijski uvježbavao Karamarka. Vukadinov je slogan “Za hrvatski dom zajedno”, a kandidaturu najavljuje i uz poruke: “Ako tražite kandidata koji će imati hrabrosti sučeliti se s Milanovićem ili bilo kojim jugofašistom, onda me poduprite!” Obojici je najveći problem kako prikupiti 5000 potpisa, potrebnih za kandidaturu, u samo 13 dana počevši od 7. ožujka. S druge strane, budući da HDZ broji 214.000 članova, ozbiljnom kandidatu ne bi trebao biti problem skupiti te potpise. Lako je moguće da Karamarko ostane i bez te dvojice protukandidata koji mu ionako ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić i glavni operativac stranačkih izbora predlagao je čak 20.000 potpisao za kandidaturu pa se to lomilo na 10 ili 7 tisuća, ali Darko Milinović, prekaljeni lički hadezeovac, sugerirao je da bi se to obilo o glavu Karamarku jer bi bilo protumačeno kao teška sabotaža bilo koje druge kandidature osim njegove, prenose nam naši izvori. Brkić je pak imao tezu, doznajemo u HDZ-u, da onaj koji želi biti kandidat za šefa HDZ-a mora dokazati da je prepoznat i cijenjen među članstvom, a to bi evidentirao tim golemim brojem potpisa. Naposljetku je Karamarko, kažu naši sugovornici, presjekao da to bude 5000 potpisa. Iako je i sada Brkić najvažniji stranački operativac, premda Karamarko ne bi trebao imati dramu na izborima što se tiče stranačkog predsjednika, ipak će biti važno kako će se posložiti ostala stranačka tijela, posebno Predsjedništvo, zamjenik predsjednika i potpredsjednici HDZ-a koji će se birati delegatski. Tu će, osim izaslanika, presudnu ulogu odigrati i lobiranje. Važnu ulogu u svemu tome imat će i glavni tajnik koji na terenu ima veliki utjecaj i ugled. Osim njega, važan igrač bit će i politički tajnik Tomislav Čuljak, njih će dvojica sigurno imati utjecaj i na slaganje križaljke lokalnih šefova HDZ-a, od županijskih do gradskih organizacija koje šalju izaslanike na Sabor stranke. Prije četiri godine, kada se šef HDZ-a birao delegatski kao i ostali stranački dužnosnici na Saboru stranke, za zamjenika predsjednika HDZ-a izabran je Drago Prgomet, koji nije bio Karamarkov kandidat, nego protukandidata Kujundžića. Sada se šef stranke bira gotovo mjesec dana prije Sabora pa je ostavljen prostor da se na Saboru stranke u najvažnija stranačka tijela izaberu “Karamarkovi” ljudi. Iako je odnos Karamarka i Brkića u zadnjih godinu dana varirao pa je bilo i velikih Brkićevih nezadovoljstava nakon predsjedničkih izbora kada Brkić za savjetnike predsjednice nije uspio progurati ljude koje je on htio (iako je bio među zaslužnijima za njenu pobjedu), a trvenja su se nastavila i u kampanji za parlamentarne izbore i nakon njih, čini se da će bilo kakve “nepredviđene situacije” biti amortizirane dok ne prođu stranački izbori u HDZ-u. I sada je njihov odnos došao pod upitnik, nakon što je Karamarko nominirao Brkića za ministra branitelja iako premijer Orešković nakon slučaja Crnoja prema Brkiću zbog plagirane diplome ima rezerve, izgleda da velikih potresa neće biti.
Naši sugovornici iz HDZ-a kažu da najveći interes sukobljavanja Karamarka i Brkića imaju ljudi iz njihove neposredne blizine koji žele ojačati svoje pozicije razdvajajući šefa stranke i glavnog operativca, koje veže i 23-godišnje prijateljstvo. Ipak, ti sugovornici stječu dojam da Karamarko i Brkić nastoje prikriti bilo kakve pukotine u svom odnosu. Štoviše, imaju dojam da su njih dvojica i u procesu izrade pravila za stranačke izbore, koji sada prvi put u HDZ-u idu po principu jedan član – jedan glas, bila složna i da rade u zajedničkom interesu. Hadezeovci s kojima smo razgovarali priznaju da je bilo nagađanja da bi se za šefa stranke mogao kandidirati Milijan Brkić, no nisu sigurni koliko su one bile realne, a koliko plod interesnih grupacija u HDZ-u, te se slažu da bi u tom slučaju dvoboj dvojice najjačih stranačkih ljudi bio iznimno neizvjestan. Očito Brkić nije slučajno neki dan naglasio da se on za stranačkog šefa neće kandidirati. Brkić operativno drži stranku i ima mnoštvo poklonika na terenu, dok se na Karamarkovim leđima prelamaju kritike članstva za ne tako bajan rezultat na parlamentarnim izborima. Iako su u HDZ-u svojedobno očekivali i pobjedu uz osvajanje dvotrećinske većine u Saboru, na kraju su osvojili samo tri mandata više od suparničke SDP-ove koalicije.
Da HDZ nije uspio formirati vlast, koliko god ona bila na klimavim nogama i teška za funkcioniranje u suradnji s Mostom, Karamarko bi sigurno imao jakog protukandidata. – Budući da smo složili vlast, a koliko god je članstvo i dalje nezadovoljno zbog iznimno sporog kadroviranja, jaki kandidati ipak se ne usuđuju suprotstaviti Karamarku jer procjenjuju da im šanse za pobjedu u stranci nisu velike ili barem nisu sigurne – analizirao je hadezeovac iz Dalmacije. Dometnuo je da članstvo najviše frustrira činjenica što mjesec i pol dana od stupanja HDZ-a i Mosta na vlast u bitnom dijelu funkcije u vladajućem aparatu i dalje drže SDP-ovi i HNS-ovi kadrovi. Frustrira ih i to što Most nema svojih kadrova pa na pozicije stavlja i ljude upitne stručnosti, dok veliko HDZ-ovo stranačko tijelo ostaje nenamireno.
Nepoželjna Josipa Rimac
– Ipak, odnosi između HDZ-a i Mosta prije završetka izbora u HDZ-u neće puknuti, a nakon izbora u stranci sve su opcije otvorene – rekao je naš sugovornik. No navodi i jedan pozitivan učinak koji je Most imao na HDZ, a to je taj da je prisilio HDZ da marginalizira određene stranačke ljude koje sami, zbog raznih odnosa u stranci, nisu mogli riješiti. Kao primjer navodi Josipu Rimac, šeficu HDZ-ove izborne kampanje i članicu Predsjedništva, koja je stekla iznimno jaku poziciju u HDZ-u, a počela je kao lokalna dužnosnica, ali je Most nikako nije htio za ministricu uprave pa je čak neće ni za zamjenicu ministrici Jurlini Alibegović.
Iako je protiv J. Rimac odbačena istraga zbog prekomjernih kvadrata koje je njen suprug kao hrvatski branitelj dobio u Kninu za stambeno zbrinjavanje, ona je stekla negativan medijski imidž, a u stranci je zbog svog propinjanja do vrha HDZ-a zaradila i brojne neprijatelje.
– Bit će zanimljivi izbori za šibensko-kninski HDZ jer će se ponovno kandidirati Ante Kulušić koji je podnio ostavku nakon što nije stavljen na listu za Sabor, a smatrao je da je prste u tome imala upravo Josipa Rimac – rekao nam je naš izvor. Ona će se pak kandidirati za šeficu kninskog HDZ-a, za članicu predsjedništva županijskog HDZ-a te za članicu nacionalnog Predsjedništva. U HDZ-u očekuju zanimljive izbore i Zadarskoj županiji gdje je šef Božidar Kalmeta, ali navodno nije u najboljim odnosima s HDZ-ovim županom Stipom Zrilićem.
Izvori iz slavonskog HDZ-a pak kažu da će u Predsjedništvo stranke nastojati instalirati svog Tomislava Tolušića, ministra regionalnog razvoja i fondova EU.
– Moramo raditi na profiliranju mladih stranačkih kadrova – kaže nam taj izvor koji također smatra da Karamarko neće dobiti snažnog protukandidata.
– Unutarstranačka bitka s protukandidatima neminovno dovodi do razdora, a HDZ-u to sad nije potrebno – smatra naš sugovornik. Karamarko je prije četiri godine svoju pobjedu izvojevao između pet kandidata. Sada on, doznajemo iz vrha HDZ-a, smatra da je HDZ s njim na čelu odnio pet uzastopnih izbornih pobjeda i ne vidi razloga za nezadovoljstvo koje bi potaknulo jakog protukandidata na borbu.
Toliko o alfa muzjacima u HDZ-u? Nije valjda da vas je sviju strah sefa? Pa nije ni cudno sto smo ovdje gdje jesmo ako nas vode takvi koji se ne usudjuju. Ima li alfa zena u HDZ u, neke kojih nije strah?