Poštovani čitatelji, pred vama je specijal u povodu desete godišnjice članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Njegovo finaliziranje i slanje u tiskaru poklopilo se s tjednom u kojem sam morao intenzivno poslovno putovati. Kako se ubrajam među one koji obožavaju volan u rukama (i glazbu do kraja), prijeđene tisuće kilometara nisu mi teško pale. U sedam dana pet država, plus putovanja po Hrvatskoj. Sve te puste kilometre lakšim je učinilo članstvo u EU.
Putovati danas schengenskim prostorom neusporedivo je u odnosu na putovanja kojima su svjedočile generacije naših ekonomskih nomada u desetljećima iza nas. Moderne autoceste, građene ili dovršene europskim novcem, granični prijelazi koji su danas samo spomenici zajedničkog nam europskog prostora, stubokom su promijenili Hrvatsku.
Naše se društvo promijenilo i ekonomski, i sociološki, i politički. Nije taj put bio lagan, jer Hrvatska se trebala suočiti s vlastitim slabostima, demonima iz prošlosti. Borba za neovisnost i Domovinski rat, koji su prethodili početku pregovora s Bruxellesom, ostavili su dubok trag na hrvatskom društvu. Izranjavani, nerijetko prepušteni sami sebi, teško smo se nosili sa zahtjevima Haaga, koji je postao glavni arbitar na našem putu u EU.
Osjećaj nepravde u jednom je trenutku podršku hrvatskih građana ulasku u europsku zajednicu zemalja učinio neizvjesnim. U taj prostor nezadovoljstva, naravno, spremno su uskočili i oni kojima su uređeni društveni odnosi i visoki demokratski standardi ugrožavali uhodane „poslove“. Pridružili su im se i katastrofičari koji su, opijeni svojom veličinom (kao što ih ima i danas), u Hrvatskoj vidjeli samo ono loše. Unatoč svim svojim slabostima, Europska unija najbolje je mjesto za život. Prostor u kojem se u demokratskoj areni sudaraju različitosti: konzervativci i liberali, desni i lijevi, populisti i elitisti… Politička arena koja nudi okus pobjede ali i poraza.
Hrvatsku je članstvo u toj zajednici naroda i zemalja učinilo boljom, bogatijom i prosperitetnijom. Otvorene granice, odlazak mladih, pomanjkanje radne snage, sve su to problemi pred kojima ne smijemo zatvarati oči. Ali ne treba ih prikazivati ni katastrofično, jer bacite li pogled prema Slavoniji, Osijeku, vidjet ćete kako se, zahvaljujući i novcu iz europskih fondova, Slavonija opet budi. Ljudi se vraćaju, grade se pogoni, otvaraju tvrtke. Hrvatsko društvo suočava se s korupcijom, klijentelizmom, taj je put zahtjevan, nerijetko i bolan, ali on nema alternativu.
No, ne zanosimo se da se s tim problemima ne suočavaju i druge, starije članice. Sve što smo učinili sami ili uz poguranac iz Bruxellesa u proteklih deset godina udaljilo nas je miljama od naših susjeda: Srbije, BiH, Crne Gore… Hrvatsko društvo i gospodarstvo zahvaljujući članstvu danas je otpornije na mnoge devijacije. Zato, unatoč svim izazovima, katastrofičarima ne treba pridavati veliku važnost. Oni su dio demokratskog folklora, a katkad i poticaj da budemo bolji.
Uređivanje ovog specijala povjerio sam Josipu Bohutinskom, koji vam uz pomoć Večernjakovih novinara i suradnika donosi cjelovitu priču o hrvatskom članstvu u EU ispričanu sa svih aspekata jednoga društva. Bohutinski ne krije svoju pripadnost ideji zajedničke Europe, ali ne bježi ni od njezinih (i naših) slabosti. Iscrpno, analitično i životno štivo pred vama najbolji je uvid u desetu godišnjicu Hrvatske u Europskoj uniji.
Paralelno s ovim specijalom dugogodišnji dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa Tomislav Krasnec završava dokumentarni film koji će nas povesti na hrvatsko putovanje u prošlost, ali i u budućnost. Time će ovaj projekt – deset godina članstva u EU – biti potpuno zaokružen. Čitajte nas i gledajte na svim našim platformama.
>>Danas je na kioscima uz Večernji list i veliki specijal 10 godina ulaska u EU na 154 stranice
Hrvatska se stubokom promijenila u siječnju 2000....od tada je svakim danom sve manje domovina Hrvata, ona za koju se ginulo