Članstvo za koje su se borile sve vlade

Tko je vrhovni zapovjednik oružanih snaga? – zapitao je oštrim tonom predsjednik Tuđman na sjednici VONS-a. – Vi ste vrhovni zapovjednik – odgovorio je tadašnji ministar obrane dr. Mate Granić, na što je Tuđman nastavio: – A tko je dozvolio prelet NATO-vih zrakoplova koji su bombardirali Beograd? – Ja, gospodine predsjedniče, – na to će Granić, ali ovaj put nešto tišim glasom.

Želimo Europi biti partner, a ne patron!

U sukobima protivnika NATO-a lakše ranjena dva policajca

Ta je dramatična sjednica Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost održana u ožujku 1999. godine, nakon što je NATO zračnim napadom skršio Miloševića.

– Odmah sam dao suglasnost za korištenje hrvatskog zračnog prostora, no nije to baš bilo posve bez predsjednikova znanja, kako se kasnije pričalo. Predsjednika sam obavijestio dva sata kasnije – sjeća se Granić, koji danas tvrdi i da nije točno ni da je u Tuđmanovu držanju bilo protivljenja.

No u svakom slučaju, epizoda s dozvolom za prelet vojnih aviona danas se smatra jednom od ključnih u višegodišnjoj povijesti hrvatstkog pristupanja NATO-u. Tu su hrvatsku odluku Amerikanci registrirali kao veliki plus potencijalne nove članice, a na isti su način ocijenili i odustajanje od sukoba sa SFOR-om zbog izbjeglica u Martin Brodu.

Tako je s današnjega gledišta hrvatsko primicanje NATO-u počelo puno prije nego što su potpisani dokumenti o pristupnoj suradnji. U tih desetak godina puno se političara i onih na izvršnim poslovima u državnom aparatu uvrstilo među zaslužne. Ali zasluge za ulazak Hrvatske u NATO pripadaju i geopolitičkom položaju Hrvatske.

Ljutiti Rossin
– Ulazak Hrvatske u NATO u prvom je redu američki projekt – pragmatično kaže dekan Fakulteta političkih znanosti i bivši Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost Vlatko Cvrtila. – SAD je valorizirao značenje Hrvatske s obzirom na stanje u regiji. Hrvatska se pokazala kao dobar primjer, kao zemlja s utjecajem na jačanje euroatlantske orijentacije u ovom području.

Mate Granić, bivši šef diplomacije

Činjenica je također da je NATO-u važna kontrola nad cijelim Jadranom, te da se Hrvatska u Afganistanu dokazala kao vrlo pouzdan partner – rezimira Cvrtila nakon što je pristupna procedura napokon okončana. Od 2000. godine do danas nijedna relevantna politička snaga u Hrvatskoj nije bila protiv ulaska u NATO. U mandatu Joze Radoša, prvog ministra obrane u Račanovoj koalicijskoj vladi, potpisan je okvirni dokument Partnerstvo za mir, kojim je Hrvatska dobila status pridružene članice u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.

Kasnije je stigao poziv za sudjelovanje u Akcijskom planu za članstvo, a u mandatu Radoševe nasljednice Željke Antunović Albanija, Hrvatska, Makedonija i SAD potpisale su Američko-jadransku povelju.

– Moj su mandat obilježili odlični odnosi sa strukturama NATO-a, a tome su puno pridonijeli moj izbor suradnika i načelo da nikad nismo obećavali nešto što ne možemo ispuniti – govori danas Željka Antunović. Dok je na čelu obrambenog resora bila prva ministrica, njezin današnji stranački šef Zoran Milanović bio je koordinator za NATO u statusu pomoćnika ministra vanjskih poslova.

Željka Antunović, bivša ministrica obrane

MVP-ov kadar je i na drugim pozicijama uskočio u poslove vezane za NATO, pa su se u neformalnoj ekipi na istom zadatku našli Jelena Grčić Polić, Igor Pokaz, Pjer Šimunović...

Ipak, to nije bilo lagodno razdoblje. Samo u godinu dana, iz obrambenog je sektora moralo otići oko 9 tisuća ljudi. – U toj fazi, smanjenje broja zaposlenih i preustroj bili su osnovni uvjet za NATO. Drugi je uvjet bio postići kvalitetniju suradnju između MVP-a, Ministarstva obrane i Ureda predsjednika – kaže današnja potpredsjednica Sabora iz SDP-ovih redova Željka Antunović.

Nakon što je cijeli jedan dan bila “domaćica” tadašnjem glavnom tajniku NATO-a Georgu Robertsonu, s njim je uspostavila odličan odnos. Dobro je surađivala s američkim ministrom obrane, ali i s drugim obrambenim ministrima. No Amerika je u to vrijeme vrlo aktivno tražila dokaze podrške za rat u Iraku.

Uz konstantni pritisak na potpisivanje sporazuma o neizručivanju američkih državljana, bilo je i drugih vidova “testiranja” hrvatske privrženosti.

– Sjećam se kako su jednom, upravo za vrijeme dok sam bila na međunarodnom skupu u Stuttgartu, Amerikanci hitno tražili odobrenje za prelet vojnih zrakoplova preko Hrvatske. Mesić i Račan nisu bili u Hrvatskoj, pa je tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Rossin dozvolu tražio od mene.

Davor Božinović, bivši ambasador pri NATO-u

Pozvala sam američkog vojnog atašea, koji je također bio u Stuttgartu, s kojim sam isto tako njegovala dobre odnose, te sam preko njega isposlovala da se odluka odgodi. Kako sam kasnije saznala, vojnog je atašea zbog toga izribao američki ambasador. Ali prelet je naposljetku otkazan.

Vrijedi podsjetiti da je za SDP to bilo izuzetno osjetljivo vrijeme uoči izbora, kad je naelektrizirana opozicija vrebala svaku priliku za napad. Tadašnja je koalicija odbila i potpisati sporazum o neizručenju. – Zbog toga smo ostali bez vojne pomoći od 5 milijuna dolara, ali politički odnosi s Amerikom, unatoč tome, ostali su dobri – kaže Antunović.

U drugoj polovici prvog HDZ-ova mandata već je postajalo prilično izvjesno da će Hrvatska na konferenciji u Bukureštu dobiti ulaznicu za NATO. Formiran je državni odbor za NATO, u kojem su uz šefa države Mesića i premijera Sanadera među ostalima bili Pokaz i Šimunović, te tadašnji šef Misije Hrvatske pri NATO-u Davor Božinović, Vlatko Cvrtila, Gordan Jandroković, Bianca Matković, Ratko Maček...

Bianca Matković, državna tajnica u MVP-u

U to vrijeme, od Hrvatske su se očekivale dvije stvari: da demonstrira političko jedinstvo oko ulaska u NATO i da podigne razinu javne potpore pristupanju Sjevernoatlantskom savezu. Za ovo drugo zadužen je bio Davor Božinović. Krenuo je na turneju po Hrvatskoj i organizirao više od stotinu tribina o NATO-u.

Drama u Bukureštu
– Na nekima od tih skupova okupilo bi se po 300 ljudi, no jednom ih je bilo samo četvero. Ali trudio sam se kao da govorim pred punom dvoranom. Trud se isplatio – kaže Božinović, iako dodaje i to da je samo nakon nereda u Beogradu u povodu međunarodnog priznanja Kosova, podrška javnosti za NATO skočila 5 posto...

Projekt hrvatskog ulaska u NATO ozbiljno se bio zatresao prošle godine u Bukureštu, kad je iz trojnog projekta otpala Makedonija. – S velikom sam nelagodom ušao u dvoranu za plenarni sastanak prije ostalih uzvanika, da bih provjerio samo jedno – je li pločica na kojoj piše Hrvatska postavljena na radni stol zajedno s ostalima. Kad sam ugledao tu pločicu, bio sam miran. Znao sam da Hrvatska ove godine ulazi u NATO – govori Božinović.