Dva tjedna teških pregovora, uvjeravanja, suprotstavljanja, nadmudrivanja i nadanja. Tako bi se, jednostavnim rječnikom, mogao opisati tijek konferencije COP28, UN-ovog globalnog summita o klimi, najvećeg svjetskog okupljanja te vrste. Pregovori o klimi koji su se od 30. studenog do 12. prosinca održavali u Ujedinjenim Arapskim Emiratima izazivali su kontroverze i prije nego što su počeli. Mnogima u Europi i SAD-u zasmetalo je organiziranje konferencije o klimi u Dubaiju, gradu koji sjaj može zahvaliti baš početnoj, naftnoj financijskoj injekciji. Ništa bolje nije prihvaćeno ni imenovanje Sultana Al Jabera, inače izvršnog direktora naftne kompanije, za predsjednika klimatskog summita. Razlog je očigledan, i mala djeca znaju da nije pametno dati piromanu da ti gasi zapaljenu kuću. No, kako to u svijetu visoke politike često biva, prosvjedi su bili uzaludni i sve je bilo spremno za početak 28. UN-ove konferencije o klimi.
Rio, Kyoto, Pariz, Copenhagen, Glasgow... Rezultat svih tih konferencija o klimi, osim lijepo sročenih zaključaka i odluka, je značajan i stalan rast ispuštanja stakleničkih plinova u Zemljinu atmosferu koja se grije. Što bi moglo poći po krivu u Dubaiju 2023-e? Za odgovor na to pitanje pobrinuo se, odmah na početku, sam domaćin, predsjedajući konferencije Sultan Ahmed Al Jaber i izjavio kako ne postoje znanstveni dokazi o tome da fosilna goriva uzrokuju povećanje emisija CO2 i klimatske promjene. Okupljeni su zanijemili, novinari već počeli tipkati izvještaje o propasti konferencije. U sjeni sultanove izjave, uz dozu gorčine i razočarenja za većinu sudionika, tekli su dani COP-a 28.
POVEZANI ČLANCI:
Izmjenjivali su se sastanci, panel rasprave, pregovori, dogovori, nagovaranja i uvjeravanja. Blještavilo i luksuz Dubaija, bogatstvo za koje je i riječ „rasipanje” preslaba i umjerena, samo su naglašavali rascjep između riječi i djelovanja kad je spašavanje klime u pitanju. Kako to obično biva, kad su važne i dramatične utakmice u pitanju, rezultat se iskristalizirao u samoj završnici, u sudačkoj nadoknadi. Na samom kraju, nakon 36 sati napetih pregovora i tko zna kakvih dogovora iza zatvorenih vrata, uslijedilo je završno priopćenje, tekst sa zaključcima, sporazum. Nije važno kako se dokument zove, no ono što u njemu piše mogao bi, nadam se, ipak biti iskorak u neku bolju budućnost, ma kako prevrtljiv ljudski karakter bio.
Prvi put u 30 godina pregovaranja, predstavnici gotovo 200 zemalja složili su se, nagovijestili i spomenuli kraj upotrebe fosilnih goriva. Nafta, plin i ugljen ne bi trebali biti dio energetske budućnosti u drugoj polovini 21-og stoljeća. Zahtijeva se dosezanje nulte emisije CO2 do 2050. godine, ali i znatno smanjenje stakleničkih plinova do 2030-e. Sve se više spominje i metan, a ne samo CO2. Države se poziva da, što prije i žurno, utrostruče kapacitete obnovljivih izvora energije te udvostruče razinu energetske učinkovitosti. Sve te aktivnosti bile bi usmjerene prema cilju koji je isti već godinama – globalne temperature ne smiju porasti više od 1.5 stupanj Celzijev do 2100. godine. Tekst sporazuma također naglašava potrebu razvoja tehnologija s niskim ili nultim emisijama, uključujući obnovljive izvore, nuklearnu energiju, tehnologije apsorpcije i uklanjanja CO2, kao i proizvodnju niskougljičnog vodika.
Nakon što su si glavni igrači ponosno i zadovoljno stisnuli ruke i sporazum iz Dubaija proglasili povijesnim, a samim tim i sebe dijelom povijesti, mnogi znanstvenici, aktivisti, ali i dužnosnici malih, klimatskim promjenama već ugroženih zemalja, iskazali su u medijskim istupima nezadovoljstvo, ogorčenje ili razočarenje. COP 28, tvrde kritičari, nije donio ništa novo i od ovakvih okupljanja svijet neće dočekati spas. Brojni su, kažu, nedostaci postignutog sporazuma u Dubaiju. Tekst ne konkretizira način na koji će se što prije dokinuti korištenje fosilnih goriva, nisu razrađene metode, etape, obveze potpisnika.
Nije jasno precizirano na koji će se način i iz kojih izvora zapravo financirati žurna, globalna energetska transformacija. Nije postignuto ni to da se bogate zemlje, koje su stupanj razvoja dosegle nemilosrdno uništavajući okoliš i atmosferu, obvežu obilno financijski pomagati siromašnije zemlje koje se, dekarbonizacijom, sad zapravo koči u razvoju. Nije postignuto ni konkretno obvezivanje bogatih da financijski obeštete zemlje koje već trpe značajne posljedice klimatskih promjena. Sve nabrojeno razlog je nezadovoljstva mnogih sudionika klimatske konferencije koja je upravo završila. Oni smatraju da se u djelovanju ljudske vrste, zapravo, neće promijeniti mnogo, a postignuti sporazumi ostati će samo skup lijepih želja iz bajki za odrasle.
Iako su poslali jake delegacije, ovogodišnji klimatski summit zaobišli su i kineski predsjednik Xi Jinping i predsjednik SAD-a Joe Biden. I laici znaju da su te dvije države najveća prijetnja klimi i okolišu. Industrije su im velike i razvijene da su značajne posljedice po prirodu neizbježne. S druge strane, industrija fosilnih goriva u prošloj je godini ostvarila 4 bilijuna dolara dobiti. Samo te dvije činjenice upućenima su dovoljan razlog za realistično promišljanje bez trunke euforije i optimizma. Istina je, kao i u svemu, vjerojatno negdje na sredini.
Dosegnuta razina ljudske pohlepe, neumjerenosti, sebičnosti i bezobzirnosti razlog je za najcrnji pesimizam i pakiranje kofera za bijeg sa Zemlje. Ipak, razine tehnološkog razvoja, neslućena brzina kojom se taj razvoj događao i događa, osjetljivost mlađih generacija na pitanja klime i okoliša te sposobnost ljudske vrste da najbolja rješenja iznađe u velikim krizama, bude nadu i, oprezan, optimizam. Čovječanstvo samo, navodno sitnica, treba preći s pisane riječi na djela i provedbu. Što bi moglo poći po zlu?
POVEZANI ČLANCI:
VIDEO: Okršaj s umjetnom inteligencijom: Putinu pitanje o dvojnicima postavio - njegov dvojnik
Male nerazvijene zemlj i one ugrozene emisijom CO2 bogatih i razvijenih slijedeci mjesec dobivaju specijalne posiljke predivnih, ukusno dekoriranih i namirisanih plinskih komora i svi ce poumirati sretni neznajuci sta im se dogodilo i da globalnog zatopljenja zapravo niti nema!