Iako je čak u dva navrata posljednji mjesec hrvatski predsjednik Zoran Milanović izjavljivao kako se vodeći političar bh. Hrvata Dragan Čović neće kandidirati na općim izborima najesen za mjesto hrvatskog člana BiH Predsjedništva, malo tko je u to povjerovao.
Nije bez grijeha
Ponajprije zato što je Čović doslovno obilježio posljednjih 20 godina od prve kandidature za državni vrh te zato što je 17 godina na čelu vodeće hrvatske stranke u BiH. No odluka vodstva HDZ-a BiH da Borjana Krišto, njegova dugogodišnja zamjenica, krene u utrku s probošnjačkim kandidatom Željkom Komšićem za hrvatskoga člana Predsjedništva potaknula je brojna nagađanja. Dio ih je otklonio sam Čović navodeći da nastoji spustiti temperaturu u odnosima Hrvata i Bošnjaka koji su politički gledano nikada lošiji od okončanja rata 1994. godine i uspostave FBiH, što je bila i priprema za kasniji daytonski aranžman s Republikom Srpskom.
– Kandidaturom Borjane Krišto željeli smo donijeti osvježenje, relaksirati odnose u predizbornom vremenu te poslati poruku i bošnjačkom narodu, koji četvrti put usmjeravanjem svojih glasova dolazi u poziciju birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, da to nije dobro i da to ne rade – izjavio je predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović u intervju za FENA-u. I doista, u bošnjačkoj političkoj i medijskoj javnosti posljednjih godina Čović se portretira kao jedan od glavnih problema BiH, čime se opravdavaju potezi preglasavanja Hrvata od četiri puta brojnijih Bošnjaka te njihova političkog i narodnog obespravljivanja. Nije ni Čović bio bez grijeha. Suradnja s Miloradom Dodikom, ali i posljednji zaključci HNS-a BiH, koji okuplja najvažnije hrvatske stranke u BiH, iz ožujka ove godine takvi su da se ne isključuje oživljavanje uspostave hrvatske federalne jedinice.
No, i to je nastalo kao kondicional u slučaju da Bošnjaci nametnu Hrvatima ne samo člana Predsjedništva BiH nego i popune trećinu Hrvata u Domu naroda, čime bi bili u stanju taj narod posve izbaciti iz vlasti nakon sljedećih izbora. Sada kada Čović više nije meta, formalno bi trebao nestati i dio razloga "za kažnjavanje" Hrvata.
Mobilizacija birača
Koliko god Čovićevo povlačenje možda može relaksirati odnose Bošnjaka i Hrvata, valja reći da malo koji hrvatski dužnosnik iz BiH može mobilizirati ovaj narod da izađe na izbore. No i dalje će, kako stvari stoje, ostati frontmen hrvatske politike i to, kako je najavio, iz sjene.
Kakav bi se to "odnos" trebao popravljati sa nekakvom kvazinacijom koja u biti ne postoji?