Čovjek Jadran pretvara u odlagališe smeća

Alge ubojice – zloglasna Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemoza – ovih su dana otkrivene u donedavna netaknutom podmorju Nacionalnog parka Kornati.
Ubojica fluorescentno zelene boje posljednjih godina nemilosrno guši podmorje Jadrana od sjevera – podmorje u okolici Vrsara posve je prekriveno kolonijama Caulerpe taxifolije – preko podmorja oko Krka i Malinske pa sve do juga, gdje se proširila i u nacionalni park Mljet i u podmorje Hvara, na kojem otočani muku muče jer je prava pošast.  
Na Kornatima se alga, koju su vjerojatno na trupovima brodova ili sidrima donijeli nautičari, proširila na čak dva hektara, a splitski ronioci iskušavaju nove metode uništavanja.   

Odbačene olupine
No, nisu samo alge i zlokobni stari tankeri koji nekontrolirano plove Jadranom pogubni za čistoću našeg velikog zaljeva. Najveći zagađivač zapravo je čovjek, koji svjesno Jadran pretvara u odlagalište smeća.
Sve je više onih koji sve što je u kući i oko nje riješe tako da – bace u more. No, da sve nije tako crno govori priča o neobičnom čovjeku, entuzijastu koji svoje slobodno vrijeme koristi kako bi takve probleme riješio.  
Pune tri godine fotograf, fotoreporter, ronilac, zaljubljenik u prirodu diljem Lijepe naše skuplja kramu, perilice, bojlere, štednjake..., a najdraži su mu ipak – stari i odbačeni automobili. Iako je skupljanje starih olupina u potpunoj suprotnosti s poslom Romea Ibriševića, koji radi u modernom časopisu o automobilima, svaki slobodni trenutak provodi vadeći iz mora napuštene i uništene bivše limene ljubimce neodgovornih vlasnika.
Izvađene olupine – u čemu Romeo ne bi uspio da nema entuzijasta i suradnika iz cijele zemlje – broje se u tisućama, a pozive o novim olupinama, kaže nam, primaju svakodnevno.
– Ni dandanas, nakon svih akcija vađenja i skupljanja olupina, nije mi jasan mentalni sklop ljudi koji se automobila, kupljena vjerojatno na kredit i uz veliko odricanje, mogu samo tako riješiti, baciti ga u more i odvesti negdje u divljinu te ostaviti – kaže Romeo.
Na čišćenje, a specijalnost su mu parkovi prirode, nacionalni parkovi, rezervati, jezera, slapovi i more, odlučio se nakon što je godinama jurio po sajmovima automobila od Ženeve do Pariza.
– Bio sam okružen blistavim najnovijim modelima. No kad bih se uputio u fotografska istraživanja na Velebit ili na Zrmanju, ostajao bih zatečen. U netaknutoj prirodi, primjerice, pod blistavilom slapa – ugledao bih staru krntiju. To me podsjetilo na djetinjstvo kada sam kao klinac fotografirajući skupljao stare olupine i dojavljivao lokacije te za to dobio čak nagradu – kaže Romeo.
Znajući da će mu jedina nagrada biti čista zemlja i more, Romeo je okupio skupinu entuzijasta koji su krenuli u čišćenje podmorja od olupina.

U jednom danu
– To su ljudi koji ne traže plaću, u našim akcijama nema biznisa ni politike. Drago nam je kad pomognemo, kao npr. nedavno Mladenu Paviću, povratniku, koji je nedaleko od Trogira, na predjelu Pantana, u ornitološkom rezervatu, kupio staru mlinicu i odlučio je urediti te očuvati njezin autohtoni izgled. No, netko, očito ne previše ljubazan i savjestan, tijekom jedne noći u izvor pokraj mlinice nasuo mu je čak šest olupina, jednu goru od druge – kazuje Romeo.
Pavić je pozvao Romea, a ovaj pak Dragana Jurčevića, svojega najvjernijeg suradnika, direktora CIOS-a za Dalmaciju, tvrtke koja zbrinjava staro željezo i prerađuje ga.
– To je čovjek koji je, na sreću, ekološki osviješten i koji razumije što znači vađenje olupina iz izvora i iz mora – priznaje Ibrišević.
U Pantanu su došli kamioni, izvadili olupine, a Pavić nije stigao ni okom trepnuti. Mjesecima se bezuspješno dopisivao s gradskim službama i ministarstvima, a Romeo i Dragan sve su riješili u jednom danu.   

Na velikom zavoju u Mariji Magdaleni, nekadašnjoj crnoj točki Jadranske magistrale, Romeo i njegovi dečki izvadili su 20-ak vozila, ali i hrpu krame. – Kad su ondje upali prvi automobili, ljudi su nastavili bacati otpisane stvari. Ajme, što je ondje svega bilo.... Zamolio sam svog vjernog suradnika i prijatelja Miljenka Markulića s Korčule da pomogne. 'Pomoći ću ti, ali dođi po mene i opremu.’ Tako je i bilo. Miljenko je potro svoje gume, boce i opremu za vađenje i očistili smo zaljev. Sve je završilo ručkom kod Jure, vlasnika restorana u zaljevu, koji je napokon imao – čistu plažu – iskren je Romeo.

Romeo, koji i sam roni i snima olupine, među akcijama izdvaja i čišćenje Zrmanje iz koje su, kaže, izvukli čak 15 olupina. Teren je bio nepristupačan za kamione pa nije bilo druge nego vaditi ih uz pomoć helikoptera. – Dopisivao sam se s vojskom mjesecima. Napisao sam šest zahtjeva i nitko ni slova. Prekipjelo mi je i nazvao sam ih pa je jedan od njihovih časnika rekao: 'Napiši i sedmi zahtjev!’ Tako sam i učinio i iz Divulja je doletio helikopter.