Kako preživjeti tešku prometnu nesreću, bolovati od artritisa, biti čest gost fizioterapeuta, osjećati bolove u kralježnici i onda – otrčati maratone na oba svjetska pola? Ako ne znate, pitajte Karlovčanina Vladu Starešinića (63), diplomiranog inženjera šumarstva zaposlenog u Hrvatskim šumama, jer on stoji iza takvih sjajnih uspjeha.
Utrka života
Upravo se vratio s utrke života: ledeni maraton na Sjevernom polu otrčao je za šest sati, 11 minuta i 22 sekunde. U muškoj konkurenciji ostvario je deveti najbolji rezultat, ukupno deseti. Jedino je Kanađanin Jamie Harris (65) bio stariji sudionik, a on je 42.195 km otrčao za šest sati, 55 minuta i 10 sekundi. Pobjednik je maratona Britanac Andrew Murray koji je ušao u cilj za četiri sata, 17 minuta i osam sekundi, drugi je Španjolac Luis Alonso Marcos, koji je otprilike dvije minute kasnio za pobjednikom, a treći Murrayev sunarodnjak James Matthews, koji je stigao na cilj za četiri sata, 41 minutu i jednu sekundu. No, nitko od njih nije "čovjek od dva dijela".
– Tako se zezam jer su mi, nakon nesreće, ugradili metalnu pločicu koja mi spaja kralježnicu u vratnom dijelu. Nakon nesreće ostao sam invalid – kaže maratonac koji će uskoro proslaviti 50 godina bavljenja atletikom. U svojoj karijeri skupio je 14 kilograma medalja i 164 pokala.
Čekali da "zatopli" do minus 28
Sjeverni maraton trčao je na plutajućoj santi leda.
– Utrka je malo kasnila jer, kad smo došli u rusku bazu, temperatura zraka bila je minus 51 Celzijev stupanj, pa smo pričekali da se spusti na minus 28. Staza je zahtjevna jer noge propadaju u snijeg pa za izvlačenje treba uložiti velik napor, a trebalo je preskakati i brdašca leda, što je bilo najgore. Puhao je i neugodan vjetar – otkriva Vlado uvjete u kojima se natjecanje održalo.
Ovim pothvatom upisao se u tzv. Grand Slam Club, koji čini mali broj onih što su istrčali maratone na svim kontinentima i na Sjevernom polu. Izraz grand slam koristi se i za pet velikih maratona – njujorški, bostonski, berlinski, čikaški i londonski, od kojih je entuzijastični Karlovčanin otrčao sve osim londonskog. Prije nego što se posveti samo lokalnim (polu)maratonima, namjera mu je trčati i u britanskoj prijestolnici sljedećeg travnja, čime bi mu, kaže, sportska ambicija bila zadovoljena. Već sad se bavi prikupljanjem sredstava.
– Najviše sam zahvalan obitelji, ali i sponzorima – kaže Starešinić.
Neka da otkaz u Hrvatskim šumama,skine se sa leđa poreznih obveznika pa neka trči do mile volje.