Crkva i biskupi još se više moraju približiti siromašnima

Akcijom „Pomagati je lako“, koju petu godinu zaredom provodi u suradnji s Lidlom Hrvatska, Hrvatski Caritas želi potaknuti ljude da se, nabavljajući u trgovinama diljem Hrvatske namirnice za svoju obitelj, prisjete i obitelji koje se bore s oskudicom, siromaštvom pa i gladi – te izdvoje poneki kupljeni proizvod i daruju ga bližnjima u potrebi, kaže predsjednik Hrvatskog Caritasa biskup varažinski mons. Josip Mrzljak.

- Njome želimo poručiti, riječima pape Franje, kako „nikada ne smijemo odustati od vizije pravednijega svijeta“. Caritas tu viziju nastoji ljudima predstaviti a njeno oživotvorenje u pomoći siromašnima učiniti što jednostavnijim i lakšim.

Osim što je pomagati lako, jer je ujedno i dobro i lijepo, pomagati je nužno i pomagati treba žurno. To smo željeli naglasiti nazvavši ovogodišnju, akciju „Za 1000 radosti“, četrnaestu zaredom, Intervencija. Mnogi naši sugrađani usred krize žive u teškim uvjetima, bolesni, nezaposleni, u dugovima, očajni. 

Mnoge obitelji mučno se svakodnevno bore za puko preživljavanje. Njima treba naša pomoć, u njihovu korist pozvani smo intervenirati. Intervenirajući zapravo nastavljamo Božji spasiteljski zahvat. Slaveći Isusovo rođenje slavimo Božji dolazak među nas, pa je Božić odatle blagdan Božje intervencije.

Ovom akcijom podsjećamo, pitamo i potičemo sve nas: Zašto ne pomoći? Zašto ne dijeliti? Zašto ne popraviti? Zašto ne mijenjati? Zašto ne darovati? – kaže mons. Mrzljak.

Na koji se način pomoć dostavlja potrebnima?

U akciji „Za 1000 radosti“ obraćamo se za pomoć svima: od poslovnih subjekata, udruga, jedinica državne uprave, građana, a napose djece i mladih u osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske. Svatko može učiniti nešto za obitelji koje se same ne mogu nositi sa svojim nedaćama.

Sredstva prikupljena putem novčanih uplata na naš posebni račun, online uplate putem www.caritas.hr, sredstva ostvarena putem donacijskog telefona 0609010 (6,25kn po pozivu, PDV uključen), darovani proizvodi i usluge – sve to Hrvatski Caritas usmjerava putem mreže nad/biskupijskih i župnih caritasa korisničkim obiteljima.

To je naša primarna mreža. Čine je ljudi koji tijekom cijele godine skrbe o najpotrebnijima. Osobito nas, međutim, veseli što su i naše škole u ovoj akciji postale generatori dobra.

Ovih dana stižu nam dirljiva izvješća iz škola u kojima navode kako su dijelom ili čak i ukupno prikupljenim sredstvima za narukvice s porukama koje smo poslali u više od 540.000 primjeraka svim učenicima i učenicama uspjeli pomoći brojnim obiteljima u vlastitoj školskoj ili lokalnoj sredini. Doista, zašto ne pomoći? Svaki je dan dobar za intervenciju dobra.

Koliko, zapravo, ljudi u Hrvatskoj i na koji način prima pomoć od Caritasa?

Jako je to teško reći; Caritas je naziv za organizirano karitativno djelovanje Crkve na svim njenim razinama, od župe i župnih caritasa, kojih ima više od tisuću, preko nadbiskupijskih i biskupijskih caritasa, kojih je na prostoru Hrvatske biskupske konferencije sedamnaest, pa do nacionalnoga, Hrvatskog Caritasa.

I svaki od njih ima svoje specifične djelatnosti, akcije, projekte, programe, neki i ustanove, i svi oni imaju svoje korisnike za koje periodično, tijekom ograničenog razdoblja ili trajno skrbe. U svakom slučaju, možemo reći da Caritas u Hrvatskoj tijekom godine pomaže na ovaj ili onaj način stotinama tisuća ljudi. Samo se u Crkvenim pučkim kuhinjama godišnje podijeli više od milijun obroka, naprimjer. A gdje je još pomoć u kući, pomoć obiteljima u potrebi, prigodne adventske i korizmene akcije...

Čini se da je poslanje Caritasa posebno naglašeno u pontifikatu pape Franje koji veliki dio pažnje usmjerava prema siromašnima i marginaliziranima?

Dobro ste to primijetili. Činjenica je da je papa Franjo, sa svojom sintagmom "siromašna Crkva za siromašne", uperio svjetlo u naše često nepravedno zapostavljene sugrađane u najrazličitijim potrebama i problemima, na naše bližnje, koji tu negdje uz nas žive svoje živote bremenite teškoćama, nepravdama, oskudicom, nezaposlenošću, bolestima. Njegovo uporno opominjanje da se siromašne i marginalizirane ne smije ostaviti samima te da na njihovim licima valja prepoznati Isusovo lice izazov su i poziv na djelovanje, promjenu stava i intervenciju.

Moguće je da je papa Franjo za takav stav i angažman utemeljenje pronašao i u vlastitu iskustvu življenja i služenja u siromašnoj Južnoj Americi obilježenoj dramatičnim suprotnostima, paradoksima, pa i sablazni neprihvatljivo nejednake raspodjele dobara i vrijednosti. Stoga sada prihvaća biti glasom onih koji se sami ne mogu za sebe primjereno zauzeti.

Crkvi se u javnosti često prigovara da je socijalno neosjetljiva?

Dijelom je to stoga što Crkva svoju socijalnu osjetljivost oduvijek doživljava bitnom sastavnicom vlastita poslanja u svijetu i društvu i ne nastoji je razglašavati. Naprotiv, shvaća da dobro valja činiti u skrovitosti, diskretno, "da ne zna ljevica što čini desnica".

Štiteći pritom dostojanstvo osobe koja je u položaju da joj je pomoć potrebna, pa i nužna. Zbog toga se o socijalnoj osjetljivosti Crkve relativno malo – ili, bolje, nedovoljno – zna. A mimo medija je danas sve teže doprijeti do javnosti, makar i dobrim pričama. Moram, međutim priznati da i mi u Crkvi, pa i Caritasu,  nedovoljnu pozornost poklanjamo pravodobnu i primjerenu obavještavanju javnosti.

Ljudi smatraju da bi Crkva trebala prednjačiti u socijalnoj osjetljivosti, dapače to od nje očekuju. I to je dobro. To pokazuje kako vjeruju da je to i moguće. Da su susretljivost, sućut, požrtvovnost poželjne sastavnice identiteta Crkve u društvu.

Crkva nismo jedino mi biskupi, svećenici, redovnice, redovnici. Veliko mnoštvo volontera u župnim caritasima upravo ovih božićnih dana pokazuje, uz socijalnu osjetljivost, veliku kršćansku ljubav kojom svjedoče Božju ljubav prema svakom čovjeku.

Može li Caritas učiniti nešto više i oko pokretanja nekih socijalnih programa i akcija u društvu?

Mislim da Caritas, uvijek nastoji unaprijediti svoje služenje siromašnima i socijalno isključenima. I tu još ima mnogo prostora koje valja osvojiti i znanja i vještina koje valja usvojiti. Važno je, međutim, istodobno imati na umu da Crkva i Caritas nisu tu da zamijene odgovornost i presudnu ulogu socijalne države.

Imamo našu državu, njena tijela i organe (zanimljivo, riječi koje upućuju na živi organizam!), koje smo izabrali i ovlastili da sustavno i organizirano u naše ime, resursima koje im stavljamo na raspolaganje putem poreza i proračuna, skrbe za najslabiju našu braću i sestre u društvu.

Caritas je tu da dometne dodatnu kvalitetu skrbi za potrebe cjelovita čovjeka, da priskoči ondje gdje je najnužnije ili kad je sustav previše trom da odgovori na burne promjene koje ljude u hipu mogu baciti iz uhodane normale u beskućničku sobicu.

Zašto više nema Caritasovih akcija poput "Zatvorimo trgovine nedjeljom", koje su snažno utjecale i na politička i na društvena zbivanja u Hrvatskoj?

Drago mi je da se prisjećate te inicijative, koju je Hrvatski Caritas bio pokrenuo u suradnji s Franjevačkim institutom za kulturu mira i Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Rekao bih kako su u međuvremenu tu ulogu od Caritasa preuzela neka druga tijela Hrvatske biskupske konferencije, ponajprije Komisija Iustitia et Pax. O nekim takvim temama u javnosti se oglase i hrvatski biskupi, napose na svojim redovitim ili izvanrednim zasjedanjima.

Valja također spomenuti da su se na sceni hrvatskoga civilnoga društva pojavile i sve brojnije udruge, neprofitne organizacije, mladeške i ostale vjerničke laičke udruge, koje sve organiziranije, odrješitije i zauzetije artikuliraju svoje društvene interese i stavove zalažući se različitim akcijama za vrijednosti koje smatraju ključnima za razvoj hrvatskoga društva.

Ovih dana susreo sam se u Varaždinu s predsjednicom Republike Hrvatske, gospođom Kolindom Grabar Kitarović, a glavna tema razgovora bila je obitelj. Svjesni smo gorućeg demografskog problema u hrvatskoj te sam napomenuo i zamolio je da učini sve kako bi nedjelja bila dan obitelji, jer bi i to bio, uz niz drugih mjera, poticaj za brojnije obitelji.

Treba li se Crkva, ponajprije biskupi, ugledati na papu Franju i više približiti siromašnima?

Svi smo pozvani više se približiti siromašnima, i biskupi i Crkva u cjelini. Zašto baš siromašnima? Zato što nam oni pomažu da usred privida kako smo zdravi, uspješni, prihvaćeni, dobri i snažni – u svojoj biti pred Bogom i nismo drugo nego siromasi koji od njega primamo baš sve što imamo. Tijekom protekle Jubilejske godine milosrđa više smo ulazili u tajnu i čudo da nam je Bog, Stvoritelj i Spasitelj, blizak usprkos našim nesavršenostima, promašajima, grijesima.

I da je tu za nas. Intervenirao je za nas, došavši među nas i postavši jedan od nas. Proslaviti Božić, ili proslavljati Božić, svojim životom u božićno vrijeme i tijekom godine približavajući se i intervenirajući u korist siromašnih, slabih, isključenih, koji trpe nepravdu i bore se za sebe i svoje obitelji – veličanstvena je zadaća pred kojom svaki od nas stoji. Bog je po Isusu intervenirao u našu povijest, naš svijet i naše živote.

Što drugo nama preostaje nego slijediti ga intervenirajući za čovjeka.

>> Dvjesto darova u Dom za djecu Zagreb stiže u ponedjeljak