Crkvena inicijativa da se napokon utvrdi puna istina o praćenju
njezinih ljudi za komunističke Jugoslavije dobila je i svoj prvi
konkretan iskorak. Isusovac prof. dr. Vladimir Horvat predao je 14.
lipnja zamolbu Vijeću za civilni nadzor tajnih službi pri Hrvatskom
saboru u kojoj traži da to tijelo ispita sumnje "da su neke hrvatske
tajne službe pratile određene institucije Katoličke crkve u RH i
pojedine njene dostojanstvenike"!
Poveznica s propalim komunističkim režimom jest u tome što se sumnje
odnose na razdoblje Račanove vladavine od 2000. do 2004., kao i na
izvješće tadašnjeg šefa SZUP-a i POA-e Franje Tureka o Katoličkoj
crkvi, što je zapravo djelo njegovih tadašnjih vodećih operativaca koji
su kadar naslijeđen još iz Udbe. Na njegovu su se udaru našli posebice
dalmatinski biskupi, gospićko-senjski Mile Bogović, vojni Juraj
Jezerinac, pa vlč. Zlatko Sudac...
Iako prof. Horvat s ovom inicijativom nastupa osobno, bez ičijega
mandata, i te kako je jasno da on ima neslužbenu i jaku crkvenu potporu
te da će crkvene strukture pomno pratiti kako će njegov zahtjev biti
riješen.
Tko upravlja
Znam da me je svojedobno jugokomunistička Udba telefonski
prislušivala ne samo u domovini nego i u Francuskoj, za moga
desetogodišnjeg vođenja Hrvatske katoličke misije u Parizu. Bilo mi je
jasno da me kao katoličkog svećenika smatraju opasnim protivnikom na
ideološkom planu, a kao svjesnog hrvatskog rodoljuba na nacionalnom,
kao potencijalnog rušitelja Jugoslavije. Ali ne mogu shvatiti niti
prihvatiti činjenicu da u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj neke
hrvatske tajne službe prisluškuju i prate djelatnike, dostojanstvenike
i cijele institucije Katoličke crkve. Osim što je to protuzakonito,
zabrinjavaju me motivi takvog djelovanje.
Nameće mi se sumnja da su one možda samo nominalno "hrvatske" i
"demokratske", a realno su protuhrvatske, protudemokratske i
protucrkvene, pa se nameće pitanje tko zapravo njima upravlja. Stoga
sam Vijeću uputio zamolbu da ozbiljno ispita djelovanje, motive i
ciljeve, kao i stvarne upravitelje tih tajnih službi. Ujedno tražim da
se istraživanju pristupi odmah i da se što prije javno objave
rezultati, kako bi se ili raspršile sumnje građana ili onemogućili i
kaznili "malignantes nationales narodni zlotvori", kako je slične
svojedobno nazvao Bartol Kašić kazao nam je p. Horvat.
On se u svom zahtjevu nadovezuje na istup dr. Slavena Letice, koji se
tužio da je i on bio u to doba nezakonito praćen, ali da je istodobno
dao naslutiti da su praćeni i crkveni ljudi. Horvat se poziva na
medijska izvješća u kojima je naznačeno da su tajne službe u to doba
svrstavale dijelove Crkve u Hrvatskoj u područje desnog radikalizma te
da su tvrdile kako je Crkva od početka iskazivala rezerve prema
Račanovoj vlasti.
Opus Dei
Horvat se posebice osvrnuo na Opus Dei, koji je također zainteresiran
za to raščišćavanje, a samim time i Vatikan, kojemu je Opus Dei izravno
podložan. Horvat napominje da su neke domaće tajne službe, prema
medijima, osobito bile zainteresirane za Opus Dei jer da je njegov rad
"indikativan" zato što je "ostvario značajnu prisutnost kroz mlađe
katoličke intelektualce, radikalno desno orijentirane, okupljene oko
časopisa MI, koji su predstavljali ključnu operativnu ulogu Opusa Dei.
Štoviše, Horvat upozorava da su službe Opus Dei optuživale da u svom
djelovanju "razvija oblike djelovanja obavještajnih službi i masonskih
loža".
Letičine je tvrdnje proučavao već Odbor za unutarnju politiku i
nacionalnu sigurnost, koji je na kraju zaključio kako nije bilo
nezakonitosti u Turekovu postupanju, ali da je ono bilo neprimjereno,
što god to značilo. No, nikad nije do kraja utvrđeno što je Turek
zapravo time htio postići. Danas bi najbolje odgovore na ta pitanja
mogao dati Turekov nasljednik Tomislav Karamarko. Štoviše, on bi i
osobno trebao biti za to zainteresiran jer mu se pripisuje da je blizak
krugovima oko Opusa Dei. Sigurno je samo to da je vladajući HDZ dobio
vruć krumpir iz crkvenoga dvorišta, koji neće moći olako odbaciti.
Vodio je pokop Brune Bušića
Prof. dr. Vladimir Horvat po mnogočemu je zanimljiva ličnost. Osim što je svećenik isusovac te što je završio teologiju i filozofiju, diplomirao je i filologiju te magistrirao iz hrvatske književnosti radom o Antunu Gustavu Matošu, a doktorirao tezom o jezikoslovlju Bartola Kašića. Od 1975. do 1985. bio je u Parizu voditelj Hrvatske katoličke misije te je vodio pokop Brune Bušića 1976., kojega je smaknula jugoslavenska Udba. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskih studija u Parizu. Komunisti su mu 1985. oduzeli putovnicu i tako spriječili njegov povratak u Pariz jer se njegovo djelovanje nije svidjelo tamošnjoj jugoambasadi. Tako je od 1986. do 1991. u Beogradu bio poglavar isusovaca, župnik u crkvi sv. Petra i dekan katoličkih župa. Od 1992. bio je pročelnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču. Sad je u mirovini.