Crkva uputila deklaraciju: Tražimo da demografija postane prioritetno nacionalno pitanje

Hrvatska se nalazi u dubokoj demografskoj krizi, zapravo već je ušla u demografski slom zbog intenziviranog pada broja živorođenih, pada broja stanovnika te poremećenosti dobne strukture stanovništva, jedan je od zaključaka Šestog hrvatskog socijalnog tjedna, koji je na temu demografije, iseljavanja i migracija, održan u Zagrebu u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i na poticaj Hrvatske biskupske konferencije. Crkva je, uz sudjelovanje dvjestotinjak sudionika i 34 predavača iz cijele Hrvatske, svoju zabrinutost definirala u 14 točaka deklaracije „zbog iznimno teškog i alarmantnog stanja u hrvatskom društvu“.

U deklaraciji se traži „usporavanje negativnih demografskih trendova kao preduvjet ublažavanja populacijske polarizacije i ekonomske neravnoteže u regionalnom kontekstu“ te da demografski razvoj bude „prioritetno hrvatsko nacionalno i strateško pitanje što pretpostavlja dugoročnu strategiju gospodarskoga razvoja na temelju kojega će se omogućiti demografsku revitalizaciju“.

„Očekujemo sveobuhvatne i djelatne javne politike koje uključuju formalne (državne) i neformalne (civilne) aktere u njihovu kreiranju“ te „cjelovitu provedbu postojećih i budućih strateških dokumenata uz uvođenje transparentnih kontrolnih mehanizama koji će osigurati praktičnu primjenu mjera u zadržavanju sadašnjega i privlačenju novog stanovništva, povratnika i useljenika“, navodi se u deklaraciji, dodajući kako bi mjere populacijske politike trebalo bi provoditi na cjelokupnom prostoru Hrvatske te ih koordinirati s tri upravne razine: državnom, županijskom i gradsko/općinskom.

„Usporavanje negativnih demografskih kretanja u Hrvatskoj nije moguće provesti bez podizanja stope nataliteta. U tom smjeru bi svakako trebalo propitati učinkovitost sadašnje stambene politike prema mladim obiteljima temeljene na subvencioniranju stambenih kredita. Smatramo da bi mjera bila učinkovitija kada bi je obitelji mogle koristiti ne samo na početku obiteljskog života, nego i kasnije, sukladno povećanju broja djece. Stoga bi kombinirani model (kupovina/najam stana) mladim obiteljima u početku osiguravao pristupačan najam stambenog prostora potpomognut od strane jedinica lokalne samouprave, a nakon njihova formiranja može im se ponuditi subvencionirani stambeni kredit“, navodi deklaracija i pritom naglasak stavlja na obitelj te se traže veća ulaganja u obiteljsku politiku i djecu u Hrvatskoj „bez čega je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju Hrvatske“.

Pritom se navodi kako je „nedopustiva ravnodušnost kojom se u Hrvatskoj promatra novije iseljavanje hrvatskoga stanovništva“, jer je prema nekim podacima posljednjih deset godina, iz Hrvatske iselilo oko 300.000 stanovnika.

„Međusobno optuživanje i traženje krivaca za takvo stanje nije i neće riješiti problem već svehrvatski nadstranački konsenzus po tom pitanju“, navodi se u deklaraciji i dodaje kako je „u Hrvatskoj potrebno uspostavljati praksu natjecanja u rješavanju problema, a ne u njihovu što boljem opisivanju te pronalaženju krivaca za pojedine probleme“.

„Potrebno je ozbiljno uzeti u obzir problematiku useljavanja u Hrvatsku sa svim pozitivnim i negativnim što taj proces nosi sa sobom“, kaže se u deklaraciji i navodi kako je „u privlačenju stanovništva potreban aktivan pristup kako bi se izbjegli parcijalni i stihijski modeli koji eventualno zadovoljavaju samo pojedine segmente tržišta rada, odnosno potrebno je donošenje jasne imigracijske politike“ da da „programi useljavanja i integracije moraju imati jasno definirana prava i obveze useljenika”.

„Posebnu pozornost treba posvetiti povratnoj migraciji i povratnicima omogućiti što bezbolniji povratak vezano uz smanjenje poteškoća ili/i uklanjanja prepreka u administrativnom ili pravnom smislu kako za pojedince tako i za čitave obitelji“, navodi deklaracija, koja veli i da postoji razlika između sadašnjih i prijašnjih migracija.

„Potrebno je razlikovati status izbjeglica od statusa migranta“, naglašava deklaracija, jer su „izbjeglice su u životnoj opasnosti i suvremene su države dužne pronaći načine kako im pomoći i osigurati im siguran boravak u zemljama koje su ih primile, a migranti u pravilu traže bolji život“.

„I tu valja biti solidaran. Svakako u oba slučaja treba poštovati red i zakonitost, jer nije pomoć utopljeniku ukoliko se spasitelj i utopljenik zajedno utope. Pomoć treba biti organizirana, orijentirana na rješavanje generatora problema vodeći, s jedne strane, računa o zaštiti domicilnog stanovništva kako bi se izbjeglo kršenje zakona, nasilje i mogući kaos. S druge strane, stoljetna tradicija Crkve u hrvatskom narodu i tradicija gostoljubivosti hrvatskoga naroda traži od nas da svakom čovjeku dobre volje omogućimo, u danim okolnostima, život dostojan čovjeka“, piše u deklaraciji, koja je upućena sa Šestog hrvatskog socijalnog tjedna.