Jedan od najčešće korištenih argumenata protiv Istanbulske konvencije do njezine ratifikacije, ali i kasnije, bio je onaj da će njezinom ratifikacijom profitirati “lijevo-liberalne” udruge. Iz odgovora koji je Vlada prošloga tjedna dala zastupniku Živog zida Ivanu Viliboru Sinčiću čini se kako većina tog novca ipak neće otići na lijevu stranu nevladina sektora, nego upravo najvećem protivniku Istanbulske – Crkvi.
Unesene sve mjere
Naime, od 70-ak milijuna kuna godišnje, koliko će država izdvojiti za provedbu Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, u koju su lani u rujnu unesene sve mjere koje je predvidjela Istanbulska konvencija, 6,8 milijuna kuna dobit će skloništa za zlostavljane žene, a među njima je najviše onih koja vodi Caritas. Po projekcijama temeljenim na broju korisnica u 2017., Caritas Zagrebačke biskupije trebao bi dobiti oko 550.000 kuna, splitski Caritas 203,6, a šibenski 198,2 tisuće kuna. Tu je još Caritasov dom za žene i žrtve obiteljskog nasilja “Sv. Ana” iz Rijeke, koji bi trebao dobiti oko 750,5 te Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Utočište Sv. Nikole” 502,5 tisuća kuna.
Skloništa koja vode ostale udruge podijelit će, dakle, oko 4,6 milijuna kuna, a svota koju će za zbrinjavanje zlostavljanih žena dobiti najčešće spominjana udruga B.a.B.e. iznosi 561.120 kuna, za rad Sigurne kuće Vukovarsko-srijemske županije.
Glavarina 3200 kuna
Novac za funkcioniranje skloništa za žene osigurava se kroz razdjel Ministarstva obitelji, koje na temelju natječaja sufinancira domove ovisno o broju korisnica. Mjesečna “glavarina” iznosi 3200 kuna.
Uz pomoć za skloništa nevladin sektor može ostvariti potporu za projekte i programe prevencije i suzbijanja nasilja, za što je ove godine osigurano 500.000 kuna, dok će se na edukaciju i tiskanje materijala utrošiti 40.000 kuna. Glavninom novca koji država daje za provedbu Nacionalne strategije, time i Istanbulske konvencije, financirat će se suzbijanje nasilja putem nadležnih državnih sustava, a tu su predviđeni programi obrazovanja, zapošljavanje žrtava, psihosocijalni tretmani, medijska kampanja...
Treba probleme u obitelji rjesavati skupa socijalna sluzba,psihijatar,obiteljski psiholog,ako su vjernici i duhovnik....A razvijati kod ljudi svijest da trebaju prijaviti kada vide da se nasilje dogada u susjedstvu...Sluzbe trebaju cuvati anonimnost tih prijavitelja...Samo kaznjavanje nasilnika da, ali to nije rjesilo problem....