'Crkvi su napravljeni ustupci’

Zakon o suzbijanju diskriminacije važan je korak naprijed utoliko što konkretno definira što je diskriminacija te određuje kazne, no njegovo donošenje ima i tamnu stranu, smatra Stjepan Pavlek.

– Iako svi govore da je izglasavanjem u Saboru, uz samo jedan suzdržani i jedan glas protiv, Crkva na neki način poražena, njoj su učinjeni i nezamislivi ustupci. Jednim takvim ustupkom Crkva je izdvojena te je njoj diskriminacija dopuštena, čime je stavljena iznad zakona – kaže Pavlek. Time se direktno potire osnova pravnog sustava – da su pred zakonom svi jednaki. Kako običnim ljudima objasniti da, ako ponove nešto što su čuli s oltara, mogu biti suđeni i osuđeni? – oštar je Pavlek.

– Premda je izgledalo da je u Saboru postignut konsenzus o osudi diskriminacije te njezine kriminalizacije, Pavlek ustraje u tome da je ovaj zakon zapravo suprotan svjetonazoru HDZ-a, no da je pri glasovanju prevladala stranačka stega. Da hadezeovci zaista vjeruju da je diskriminacija kriminal, kao što su proglasili ovim zakonom, ne bi radili iznimke kojima Crkvi dopuštaju diskriminaciju. Zar je Crkva kriminalna organizacija da bez kriminala ne može? Vrlo je tužno što se Crkva protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije dignula kao protiv smrtnog neprijatelja, a zapravo je riječ o nečemu što bi prva trebala podržati.

Osnovna namjera tog zakona je boriti se protiv neosnovanog pravljenja razlike među ljudima, zalagati se za jednakost i ravnopravnost ljudi. Ono što je u pravnom svijetu sintagma “pred zakonom su svi jednaki”, u vjeri je izraženo izrekom “pred Bogom su svi jednaki”. Te su dvije stvari apsolutno u skladu. Iz toga proizlazi da su crkveni velikodostojnici koji su u svađi sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, zapravo, u svađi s kršćanstvom – objašnjava Pavlek.