Zvoni telefon. „Nije ovaj“, govori Đorđije i vadi iz torbe mobitel. „Nije ni ovaj“, kaže dok vadi drugi mobitel identičnog izgleda. Javlja se na treći, sličan model. „Ostavio sam prvi zbog poslovnih kontakata od ranije, da bih mogao nastaviti suradnju“, objašnjava Đorđije (na slici gore) zašto se nije odrekao jednog broja, kad je zbog povoljnijih usluga uzeo drugi. „Većini ljudi je muka da mijenjaju broj mobitela, a pogotovu da budu ažurni kad im neko pošalje drugi broj, da ga promijene u imeniku. Treći mobilni telefon je dobio od tvrtke u kojoj radi, da bi mogao besplatno razgovarati s kolegama.
Đorđijeva odluka da nosi tri mobitela nije ni najmanje neobična u Crnoj Gori. I nema pravila tko koristi dva ili više, piše Deutsche Welle.
„Trenutno dva, a ranije ih je bilo i tri – četiri“, kaže umirovljenica Jela i objašnjava: „Koristim dvije mreže, koje su potpuno različite u cijenama uspostavljanja poziva i minuta razgovora.“
Slično objašnjenje ima i Haris, student iz Podgorice: „Imam dva mobitela. Jedan, s obzirom da nisam kod kuće, da se čujem sa svojima, a jedan da se čujem sa curom.“ Haris nije razmišljao o tome zašto većina Crnogoraca koristi više brojeva. „Neko ima potrebu da se pokaže, a nekome je stvarno potrebno, nekim poslovnim ljudima“, nagađa. Marko, koji je takođe student, nije suglasan da se ne radi o luksuzu: „Ima i toga, pošto smo mi poznati da imamo mobitel od 400 eura, a idemo pješke na posao.“
Patološki kapitalizam
Trenutno u Crnoj Gori ima oko 1,1 milijun aktivnih kartica, što je 177 posto više u odnosu na broj stanovnika. „Od kada se usluge mobilne telefonije pružaju u Crnoj Gori, najveći broj korisnika zabilježen je u kolovozu 2008. godine i iznosio je 1.357.712, dakle 219 odsto korisnika u odnosu na broj stanovnika“, kaže Ivona Marićiz Agencije za elektronske komunikacije i napominje da je više korisnika ljeti, zbog turista. U razgovoru za Deutsche Welle ona tvrdi da je broj aktivnih SIM kartica najviše pao na prelazu iz 2011. u 2012. godinu. „Operateri su bili obavezni da do kraja studenog 2011. godine završe registraciju korisnika. Posle tog roka sve neregistrirane SIM kartice su deaktivirane.“ I Marićsmatra da njezini sugrađani imaju više mobitela kako bi racionalnije trošili, to jest zvali samo brojeve u okviru jedne mreže i koristili povoljnosti različitih operatera.
Sociolozi pak navode i niz drugih razloga: „Možemo navesti nekoliko motiva koji podstiču takav vid konzumerizma mobilnih usluga: počev od očuvanja određene razine privatnosti, do jeftinijeg održavanja veze s osobama koje koriste istog ponođača“, kaže komunikolog Filip Radunovićza DW. Od ovih tehničkih objašnjenja važnija su sociološka, a za njih uzroke treba tražiti u sustavu vrijednosti koji se u Crnoj Gori gradio kroz podjele poslednja dva desetljeća. „Kada sve te nesigurnosti pomiješate s krajnje patološkim vidom kapitalizma, kakav se prakticira kod nas, onda ne čudi da naši sugrađani dio svoje nesigurnosti artikuliraju kroz jaku potrebu za općtim društvenim prihvaćanjem – a biti prihvaćen u društvu danas se nažalost velikim dijelom definirakroz način onoga što konzumirate“, smatra Radunović.
Nema krize kada se treba pokazati
Iako se Crnogorci žale na visoke cijene režija, pa kažu da struju i vodu plaćaju najskuplje u regiji, na skupe impulse i SMS-ove, s druge strane, malo tko ukazuje. Baštu je i Vlada Crne Gore vidjela prostor za povećanje računa, pa su Crnogorci prošle godine svakog mjeseca plaćali po jedan euro za svaku SIM karticu koju posjeduju. To je nazvano „kriznim porezom“. Vlada je planirala da i ove godine budžet puni na sličan način, pa je predlagala porez od sedam posto na telefonske račune iznad pet eura. Većina u Parlamentu je, ipak, odbila taj prijedlog, objašnjavajući da bi građani izbjegavali porez kupovinom većeg broja SIM kartica. Godine krize, do sada, nisu značajno utjecale na broj korisnika. Od 2008. kada je krenula gospodarska kriza broj korisnika (to jest kartica) pao je za manje od pet posto.
„Proizilazi da razni vidovi iskazivanja socijalnog statusa prkose čak i najtežim socijalnim okolnostima i momentima“, zaključuje Radunović. Za razliku od ovog komunikologa koji promatra Crnu Goru iz Beča, gdje trenutno živi i radi, sociolog Ivan Radojičićiz Nikšića vidi malo drugačiju sliku. On smatra da je glavna karakteristika crnogorskog društva prilagođavanje na sve što je novo, ali i „snalaženje“.
„Mnogi su ljudi, makar u početku te mobilne telefonije, dok se još tražio najbolji metod rada, koristili i dobar dio mogućnosti koje su mreže dozvoljavale, ali i dobar dio skrivanja iza tih brojeva. Tako da sam siguran da je veliki dio računa ostao neplaćen, pa zbog toga neke kartice više i nisu u funkciji.“
Radojičić kaže i da mnogi kupuju telefone iz dosade i zbog zabave sadržajima koje moderni uređaji imaju. „Neki nažalost imaju previše slobodnog vremena“, kaže ovaj sociolog. Veći broj telefona – luksuz ili racionalizacija troškova? Đorđije kaže da nije ni jedno ni drugo. „Svidjelo mi se što mi je ovaj prvi mobitel imao radio, pa sam kupio drugi isti“, priča. „Sad mi žao što mi i treći, ovaj što su mi dali, nije isti.“