I dok vodeći svjetski mediji izvještavaju kako je u Hrvatskoj ubijen novinar, što daje posebnu sliku o našoj zemlji u svjetlu organiziranog kriminala, podzemlja i terorizma, jedino se u Hrvatskoj ubojstvo Ive Pukanića ne veže isključivo za novinarstvo.
Javljao o prijetnjama
Jer mnogi će se prisjetiti da je Pukanić bio svjedok protiv svog nekdašnjeg prijatelja Vladimira Zagorca u slučaju s draguljima; da je u Italiji svjedočio o švercu cigareta za koji se sumnjičilo bivšeg crnogorskog predsjednika Milu Đukanovića, nekoliko političara iz te države te biznismena Stanka Subotića Caneta; da mu je Hrvoje Petrač bio dostupan kada nitko do njega nije mogao doći; da je pri vrhu podužeg popisa njegovih utjecajnih prijatelja bilo ime predsjednika države...
Kako je imao utjecajne prijatelje s kojima se rado fotografirao, ali i one čija su se imena vezala uz sumnjive, no nikada dokazane poslove, Ivo Pukanić imao je i neprijatelje. Da mu prijete, izvještavao je javnost putem svog tjednika, za koji su jedni govorili da je “glasilo mafije”, a drugi da je “bilten predsjednika Mesića”, novine u kojima je prije dva dana objavljeno da Ivana Hodak nije bila žrtva mafije, nego pljačkaša koji se htio domoći novca što ga je podignula u banci.
Zazvučalo je to šokantno, pogotovo zato što je gotovo cijela Hrvatska bila uvjerena da je za smrt odvjetničke vježbenice, kojoj je prvi veći medijski prostor dao upravo Nacional, objavivši priču kako njezina ljubav s odvjetnikom iz “protivničkog klana” uništava posao vrijedan 300 mil. kuna, kriva mafija.
Zapravo, izgledalo je kao da se ovakvim scenarijem svjesno, namjerno i po nečijem diktatu miče sumnja s nedefinirane, ali nekima prepoznatljive zločinačke organizacije. I dok su se događala sve stravičnija ubojstva, samouvjereni Pukanić se prije dva mjeseca “oslobodio” policije i osiguranja. Je li imao informacije da više nije meta ili mu je policijska pratnja smetala da obavlja novinarske poslove?
Država na koljenima?
Nakon ubojstva Pukanića i, izgleda, kolateralne žrtve Nike Franjića, prvi se put iz usta državnika čulo da je možda riječ o terorizmu. Zašto bi ubojstvo njih dvojice moglo biti teroristički čin? Je li država pala na koljena, nemoćna da se odupre valovima naizgled suludih obračuna i ubojstava na ulicama metropole, ili je to obračun mafija koje se bore za prevlast na samom vrhu?
Ako ubojstva Pukanića i Franića ne bude razriješena, onda je poprilično jasno koliko je hobotnica mafije zavukla duboko pipke u pore državnih institucija.