Ustavni je sud sve zatrpaniji novim predmetima, kojih stiže dvostruko više nego prije dvije ili tri godine. Do 7. prosinca zaprimljena su već 2393 predmeta, od toga čak 1763 ustavne tužbe. Jak uzlazni trend zabilježen je već 2000. godine, sa 1954 predmeta, odnosno 1642 ustavne tužbe. Nakon uvođenja ustavne tužbe božićnim Ustavom iz 1990. godine, u prvoj godini to je pravo iskoristilo samo 25 osoba. Sredinom devedesetih počinje pravi bum, koji se nastavlja i u novom stoljeću. Bivši predsjednik Ustavnog suda dr. Jadranko Crnić, koji je na ustavnim tužbama i doktorirao, komentirao je to za naš list.
- Dva su moguća objašnjenja porasta broja predmeta na Ustavnom sudu. Po jednom, to bi govorilo da ima sve više povreda ljudskih prava. Skloniji sam drugom objašnjenju, po kojem građani sve više znaju o svojim pravima i žele ih zaštititi - kaže Crnić.
- Vjerojatno će s porastom pravne kulture doći do smanjenja pritiska na Ustavni sud. U početku djelovanja Ustavnog suda u bivšem sastavu, vrlo smo široko tumačili što su to ustavna prava. Bilo je to ratno, teško razdoblje i smatrali smo da treba pružiti što širu zaštitu, jer to jest vladavina prava. Ali, vremena se mijenjaju, a Ustavni sud mora pratiti životnu zbilju u kojoj bi najveći dio zaštite ustavnih prava trebali pružiti već redoviti sudovi i druge institucije. Zaštita pred Ustavnim sudom tada bi mogla naći drugu, pravu mjeru - kaže dr. Crnić.
Jedno od objašnjenja porasta broja predmeta je i promjena propisa, po kojoj sporovi koji nisu vredniji od 100.000 kuna nakon drugostupanjske odluke više nemaju pravo na reviziju na Vrhovnom sudu, ali imaju mogućnost podnošenja ustavne tužbe. Kako je u većini slučajeva predmet spora vrijedan manje od 100.000 kuna, mnogi od njih posežu za ustavnom tužbom.
Zanimljivo je i da ostalih predmeta, dakle prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa, ima također sve više. Početkom devedesetih bilo ih je oko 150, potkraj devedesetih oko 300 godišnje, ove godine već 630!
Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, ovlašteni za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona su, među ostalima, jedna petina saborskih zastupnika, pučki pravobranitelj u stvarima za koje je mjerodavan, Vrhovni sud u konkretnim predmetima pred sudovima, a po predloženoj noveli tog zakona, to će pravo biti prošireno na sve sudove. Kad ovlašteni podnositelji zahtjeva to traže, Ustavni je sud dužan razmatrati ustavnost zakona i zakonitost propisa. No, i svi građani mogu predlagati Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost zakona. Ustavni sud tada ocjenjuje hoće li pokrenuti postupak.
- Zanimljivo je da se ipak najčešće i tu javljaju građani. Građani su očito u nas glavni čuvari Ustava - kaže dr. Crnić, napominjući da se od ovlaštenih podnositelja zahtjeva nešto češće javljao jedino pučki pravobranitelj, a vrlo rijetko saborski zastupnici i Vrhovni sud. U osam godina, od 1991. do 1999. godine, Vrhovni sud učinio je to samo - tri puta!
Silvana Perica